Ministarstvo rada priprema novu mjeru – poticajnu mjeru za povratak naših ljudi koji su privremeno otišli u inozemstvo. Mi ćemo ih financijski poduprijeti da se vrate, zagrmio je u Splitu na predstavljanju svog tima »Odvažno za Hrvatsku« Andrej Plenković još jednom pobrkavši svoju državnu i stranačku funkciju.

Da je ono što je predsjednik HDZ-a izgovorio u hotelu »Radisson Blu« trebao izgovoriti hrvatski premijer na Markovom trgu, svjedoči i reakcija još uvijek novopečenog resornog ministra Josipa Aladrovića kojeg su novinari uhvatili na krivoj nozi, jer je o ideji svog šefa saznao kao i svi mi, iz medija.

I dok je Plenković svojim hadezeovcima decidirano poručio kako Aladrović i ekipa već rade na povratku iz domovine izbjeglih Hrvata, govoreći u jednini, da se radi o mjeri, i to određeno, da će ona biti financijska, ministar koji bi je trebao operacionalizirati migoljio se govoreći u množini i neodređeno:

- Mi moramo predložiti neke mjere kako bismo ih stimulirali. U same detalje ovog trenutka ne bih ulazio, izmicao se sadržaja ministar vrativši Plenkoviću financijski bumerang otkrivši nam toplu vodu kako »moramo biti objektivni i reći da je Hrvatskoj jako teško konkurirati plaćama u Njemačkoj, Irskoj...«.

Ne bi ovo bila ni prva, a neće biti ni zadnja igra gluhih telefona među našim političarima, koji u predizborno vrijeme, a i u intermecima, vole davati olaka obećanja znajući da će, čim postignu svoj cilj, do njih držati kao do lanjskog snijega.

Što to, dakle, Plenković i HDZ mogu financijski ponuditi onima koji su glavom bez obzira pobjegli u potrazi za sretnijom budućnošću, svjestan da ne mogu konkurirati plaćama u Njemačkoj i Irskoj, kako kaže Aladrović, dodavši »da će tijekom mjeseca travnja te mjere biti u provedbi«?

Jesu li naši pečalbari početkom 2020. godine stavili pinklec na rame i, haj, lili, haj, lo, otputili se na zapad? Ako nisu, što se čekalo tri i pol godine s tom spasonosnom mjerom/mjerama koju/e premijer i ministar najavljuju?

Da prođu unutarstranački izbori, da Andrej Plenković još četiri godine dobije HDZ u ruke, i već u travnju ponudi kartu u jednom pravcu, par tisuća kuna casha ili besplatan građevinski plac u Slavoniji i ostalim opustošenim krajevima Hrvatske ne bi li se oni koji su iz vlastitog džepa kupili kartu u jednom pravcu, zadužili se za par stotina eura casha i ostavili građevinski plac da zaraste u korov sada vratili?

Imaju li pojma Andrej Plenković i HDZ zbog čega su svi ti ljudi tako brzo i tako ustrajno odlučili otići iz Hrvatske, te zašto to još uvijek tako uporno čine?

Zato što ih je otjerala bivša SDP-ova, Milanovićeva Vlada još prije desetak godina koja je povećala javni dug za 70 milijardi kuna, dovela do gubitka 40 tisuća radnih mjesta, zaledila rast plaća i mirovina te donijela lex Perković, kao što to propovijeda na stranačkim skupovima Andrej Plenković ne bi li se dokazao boljim i većim hadezeovcem od Mire Kovača?

Zna li predsjednik HDZ-a i Vlade koliko je članova njegove stranke emigriralo, koliko će ih biti manje na ovim izborima ili će možda glasati dopisno iz inozemstva?

I jesu li svi izbjegli građani iz ove zemlje otišli trbuhom za kruhom ili hrvatsko društvo i hrvatsku državu smatraju nedoraslim i neperspektivnim za vlastiti život?

U stvari, jedino pravo pitanje koje se nameće ne tiče se onih koji su otišli, ili su na odlasku, ili to uskoro planiraju, već na one koji ostaju: zašto (još) niste otišli?

Kada pokuša dobiti odgovore na ta i još neka pitanja, Andrej Plenković moći će iskreno početi razmišljati kako definirati »poticajnu mjeru za povratak naših ljudi koji su privremeno otišli u inozemstvo«.

I da, tko mu je to rekao da su otišli privremeno? Johnny?

novilist