Kad sveci marširaju

Kad sveci marširaju - tri najpovlaštenije kaste u društvu: političari, branitelji i tzv. Crkva u Hrvata - Hrvatsku trese groznica. Dramatičan forte militantnog marša u negativnu prošlost, bližu, partizansko-ustašku, i dalju, nepismeno-vjersku/katoličku, upravo je iritantno opet uznemirio građanski osviještenu javnost. Politička korupcija neviđenih razmjera i neslućenih posljedica za porezne obveznike eskalira blogerskim dvobojem vlasnika Agrokora Ivice Todorića i najviših predstavnika HDZ-ove vlasti, zaklonjenih iza svog lex-grudobrana. Pobjednik se ne nazire, ali strategija političkog uništavanja vlastite zemlje i tjeranja građana na prosjački štap bolno je razgolićena.

Ta ista vlast, u liku premijerove odabranice na mjestu ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek, kukavički se povlači, odgađa međunarodnu manifestaciju Europsku noć kazališta s tradicionalnog 18. studenoga (devet godina u RH, i još desetak zemalja) na 25. studenoga, jer to zahtijeva izvjesni Mladen Pavković, predsjednik koprivničke Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata '91 (UHBDR '91.). Svojedobno lokalni dopisnik nekih Vjesnikovih izdanja, danas ekstremni desničar i svjetonazorski militant, ove je godine prvostupanjski osuđen na sedam mjeseci zatvora zbog bludničenja nad maloljetnicom. Sramota je da navodno pravna/demokratska država skida gaće pred živopisnim likom "vječnog" mandata na čelu tek jedne marginalne, od 1200 ništa važnijih veteranskih udruga u zemlji.

Kad veteranski sveci marširaju, doduše šaka najgrlatijih i najbolje opskrbljenih od 550.000 dosad registriranih, a bit će i više, i politička zemlja i ideološko nebo se tresu da pucaju igle na svim seizmografima vladajućeg mainstreama. Zašto bi ministrica Nina Obuljen-Koržinek, kojoj mandat protječe u citiranju raznih paragrafa, zaključaka, odluka, stajališta povjerenstava, itsl., ili nedajbože sam premijer Plenković stali na rep "zabrinutom" branitelju Pavkoviću kad se ne usude pravodobno i odlučno reći bobu bob i popu pop ni spomen-pločama jako zaigranoj družini (pro)ustaških gena. Ni povijesno nepotkovanoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, koja misli da je crni ustaški poklič Za dom spremni - stari hrvatski pozdrav (sic) ne znaju reći što ju ide.

Ministrici i premijeru u slučaju neprimjerene kazališne noći idu u alibi dvije činjenice: upravo je objavljen podatak da je Hrvatska predzadnja u Europi po posjećenosti kulturno-umjetničkim događajima, a javna je tajna da je prva po "domoljubnom" prenemaganju od kojeg nema ni narodne sreće niti kruha. Depresivni građani su toliko domoljubno ne-svjesni da za državnih praznika većinom zaborave izvjesiti zastavu na svojim domovima i poslovnim prostorijama.

Kad sveci marširaju javnim prostorom, a građani se zgražaju i negoduju, moguće je da HDZ-ova konzervativna vlada, blagoslovom HNS-ovih "naprednjaka" Predraga Štromara i stalno "zabrinutih" koalicijskih manjinaca, u četvrtak 28. rujna pusti te za dva sata povuče iz javne rasprave Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona. Premijer Andrej Plenković se uplašio prosvjedne grmljavine u stručnoj, političkoj i široj društvenoj javnosti zbog klerofundamentalističkog tretmana obitelji i niza inih sablažnjivih rješenja što usred digitalnog doba, polovicom prve trećine 21. stoljeća vonjaju na srednjovjekovni mrak.

Bolestan je - ne samo pravni - um nakanio zakovati suvremenu obitelj i temeljno ljudsko pravo na slobodno raspolaganje svojim životom u retrogradnu okaminu iz doba kad je samo kler bio pismen, jedino Kristov nauk pravi, kad je Crkva protekcionistički, indulgencijama prodavala lažnu nadu za spas od pakla, kad se plaćala crkvena desetina, kad su čak pola milenija "vještice" ronile s mlinskim kamenom oko vrata ili s tvrdoglavim "hereticima" plamtjele na inkvizicijskim lomačama... Kad su s krunicama oko vrata i raspelom u rukama istrebljivani cijeli "nevjernički" narodi, pa i "heretička" braća i sestre iste kršćanske obitelji. Jezivo.

Kome pri zdravom razumu danas može pasti na um zakonom dirati u tuđu intimu, oktroirati tuđu privatnost i slobodu, zaštićene međunarodnom pravnom stečevinom, konvencijama/deklaracijama/zakonima kojih je, kao izraz prihvaćanja civilizacijskih vrijednosti i dosega naprednog svijeta, potpisnica i Hrvatska? Otkud veteranima pravo zabraniti kulturu i umjetnost, a državnim institucijama poslušno se pokriti ušima po glavi na svaki mrgodan pogled ili povišen glas s te strane? Sada samo zato što se Europska noć kazališta slučajno ove godine nadnevkom podudara s Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje? Tko je tu čiji talac? Ako nisu pomogle, a jesu, kultura i umjetnost nikad i nikom nisu odmogle. Veteran Pavković nije jedini koji to ne zna.

Hrvatska bi trebala biti civilizirano građansko i sekularno društvo u kojem bi svi bez razlike morali poštovati institucionalni sustav, ustavnu/zakonsku podjelu nadležnosti, zadaća i odgovornosti. RH nije ničija privatna država - ponajmanje političara, Crkve i branitelja, koji su navalili manipulirati najosjetljivijim državnim i životnim pitanjima ljudi - nego vlasništvo svih građana. Da nije tako, Hrvatska ne bi opstala pet minuta. Ako je slušati HDZ-ovog ministra Lovru Kuščevića koji, podsmjehuju mu se, na presicama pozdravlja novinare s "Hvaljen Isus" - a ovi nisu ni svećenici i časne sestre niti su svi katolički vjernici-Hrvatska jest katolička država u vlasništvu Hrvata katolika. Ostali su u njoj nepoželjni gosti. Kao što su svi ne-Hrvati za europarlamentarku Ružu Tomašić - pa bili na svojoj hrvatskoj pradjedovini i od stoljeća sedmog - gosti u RH.

Ako je, pak,pitati bivšu šeficu doma za starije i nemoćne Nadu Murganić, HDZ-ovu ministricu demografije, obitelji, mladih i socijalne skrbi, zašto je pustila da joj Crkva, Željka Markić, vigilaristi, pravnici koji žene drže drugorazrednim bićima i u obitelji i u društvu, podložnim muškarcu, pišu obiteljske paragrafe po klerofundamentalističkom, srednjovjekovnom obrascu, Murganić će stisnuti zube i nestati iz vidokruga. Kao što je, još masna od premijerove jezikove juhe na vladinoj sjednici u četvrtak 28. rujna, nestala netom po povlačenju spornog Nacrta "na doradu". Plenković je "zaboravio" vlastito mea culpa, mea maxima culpa, jer je suodgovoran za promašen zakonski uradak. Znao je kakav se sadržaj nudi javnosti i znao je tko je podmetnuo kukavičje jaje. Slijedom odluke ministrice Murganić od 23. veljače 2017., kojom je zapravo samo potvrdila naslijeđene, najspornije izabranice/ke radne skupine.

Slobodna Dalmacija je još lani sažela suštinu problema u indikativnom naslovu Šokantan prijedlog zakona sada je puno jasniji: o tome što je obitelj odlučuju časna sestra, homofopkinja desetljeća i Markićkin suradnik!. Riječ je o prethodnici Nade Murganić, Karamarkovoj ministrici Bernardici Juretić, bivšoj kontroverznoj časnoj sestri reda ančela (benediktinke, sestre milosrđa). Ona je - inače nekomunikativna osoba u odnosima s javnošću -u dogovoru s najrigidnijim dijelom militantnog pokreta tzv. konzervativne kontrarevolucije te uz blagoslov kratkotrajne i najgore u povijesti RH vlade Tihomira Oreškovića, izabrala u radnu skupinu baš iz tog svjetonazorskog kruga, gdje žene pristaju biti drugotne, tek obiteljski strojevi za rađanje djece, grješne Eve, manje vrijedne čak u samoj Crkvi i podložne muškarcu.

Kao što se ženama prije koju godinu propisalo "pastirskom direktivom" Varaždinske biskupije kako se imaju ponašati u svojim neznatnim ženskim životima - od seksualne obveze kad god to Adam poželi do mûka i tetošenja kad mrtav-pijan dođe iz birtije. Ili kako pronatalitetno zauzeti svećenik u zagrebačkim Vrbanima predbračno uči mlade parove svetom obiteljskom poslanju: "Možete biti i gladni, i bez posla, i bez krova nad glavom i u raznim životnim nedaćama, ali obveza vam je - rađati djecu". Sic. Dakako, ne kaže da će ih on ili Crkva hraniti i odijevati, plaćati im "besplatno" školovanje, dati im posao i stan u "Lijepoj Našoj", ne u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj...

Ta vrsta svjetonazorske i ideološke pameti izabrala je za voditeljicu radne skupine za izradu novih obiteljskih paragrafa, ne slučajno Tatjanu Katkić-Stanić iz Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne skrbi, a kao spiritus movens te retrogradne družine Dubravku Hrabar, dekanica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb Pride je tu operativku nazadnih stajališta 2011. godine nominirao za homofopkinju desetljeća. U radnoj se skupini našlo mjesta i za zagrebačkog odvjetnika Krešimira Planinića, glasnogovornika udruge U ime obitelji Željke Markić, s kojom je profesorica Hrabar na ti. I najveći dio ostatka užeg i šireg sastava radne skupine je te samosvijesti.

O stručnom habitusu i svjetonazorskom jednoumlju/isključivosti te srednjovjekovne skupine više od ičeg govori javni skandal zbog Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, koji je dignuo na prosvjedne noge ne samo "komunjare" nego i vjerničke mase, ljude raznih dobi, svjetonazora, vjeroispovijesti, političkih, rodnih i seksualnih orijentacija... Sve ih je ujedinilo isto stajalište: "Ne želimo da nam Željka Markić, Vlado Košić, Vice John Batarelo, Dubravka Hrabar i takvi zaviruju u krevet, nadziru s kim ćemo se seksati, stražare pred ginekologijama, upadaju u dnevni boravak, diktiraju odgoj naše djece, sufliraju kako se samo busanjem u kockasta prsa i rukom na srcu mora 'voljeti' Hrvatsku..." A ovi misle da imaju mesijansko poslanje, pa bjesne zbog prosvjeda.

"Struka" koja je bila u stanju propisati da "u smislu ovog Zakona obitelj čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive" nije dorasla zadaći, odgovornosti prema pluralnom, nejednoumnom društvu ni duhu suvremene civilizacijske stečevine. Notorna glupost je to da nisu obitelj, npr. muž i žena u braku ili izvanbračnoj zajednici koji nemaju djece ili su je imali, ali su umrla, odnosno ljudi s posvojenom djecom, itd. Kad bi se ta predložena budalaština u bilo kojoj inačici zadržala i nakon "dorade" - a "dorađivat" će je ista kompromitirana skupina- pa je nekim nesretnim slučajem prihvati traljava saborska većina,istog bi časa na srednjovjekovno rešeto bilo bačeno 1,215.865 obitelji (popis 2011. godine). Čak 348.185 ih nema djecu (28,6 posto), samohranih majki je nešto manje od 175.000 (14,4 posto), a očeva s djecom 33.000 (2,7 posto).

Otkud pravo - i hrabrost - nekim ad hoc ljudima nahvao (dum Marin) ili ikom drugom dirati u najdublju privatnost/intimu građana, u njihove osjećaje, rodbinske i ine veze te se rugati time i izvrtati temeljne ljudskim slobode?

Ni takvi kao Marko Skejo, Dražen Keleminec, Vlado Košić (grozna politička homilija na blagdan sv. Mihovila neki dan u Šibeniku), Željko Glasnović, Đuro Glogoški, Stevo Culej, Karolina Vidović-Krišto, Željka Markić, Bruna Esih... drže da su upravo pozvani djelovati kao da je RH njihov nasljedni feud, a ne nepovredivo vlasništvo svih žitelja - u svakom smislu raznolikih. Građansko društvo ih kad baš pretjeraju pokuša privesti razumu, ali pedagogija još nije dovoljno učinkovita. Sveci i dalje tvrdoglavo marširaju. Korupcijska hobotnica u Agrokoru, noć europskih kazališta u RH i debakl Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona aktualno su upozorenje o plutajućoj santi destrukcije.

Naime, što je u javnom prostoru više Boga, "domoljublja" i političke "odgovornosti", Hrvatska je sve bliže propasti. Zamislimo život u ritmu muzike za ples, a svira bend, sve virtuoz do virtuoza - Marko Skejo, Dražen Keleminec, Vlado Košić, Željko Glasnović, Đuro Glogoški, Stevo Culej, Karolina Vidović-Krišto, Željka Markić, Zlatko Hasanbegović... Kakva bi tek to država bila! Totalitarna. Ozakonjeno jednoumna i praznovjerna. Doduše, bez žitelja kojima ne treba psihijatrijski tretman, ali...

h-alter