Ima koja godina kad sam se u pandemijskom sklopu manira filozofije i tehnika new age sračunatih na dug i zdrav život, susreo s pojmom ”centriranja atlasa”. Ne dao ti Bog te nevolje da u društvu nadobudnih poklonika Sai Babe i Paola Coelha (zamijeni imena tih folera po osobnoj volji op.a.) mudro ne cmokćeš, vrtiš glavom u nevjerici i zgražavaš se nad tako pogubnom nebrigom za osobni um i tijelo. Kiropraktičari su nicali k’o lude gljive poslije kiselih kiša, a kad se pročulo da navodno centriranje atlasa pretvara muškarce u seksualne alfa mužjake, žene su nas vodale za ručicu “čika doktoru” k’o na cijepljenje.

Naravno, osim što su napunile džepove različitih smutljivaca i dobile u amanet jednako mlohave čune u postelji, ovih dana su self made tehnikom otkrile daleko efikasniji način dizanja ega onemoćalim patrijarsima javno im pokazujući srednjak uz koketan smiješak i neugodnu slutnju što su sve u stanju učiniti s njim,  posebno kad naoštre nokte, a čak je bivša predsjednica KGK pokazala da ima života u njoj ispod svih tih naslaga botoxa.

A žene znaju što muškarci vole.

NIZ SAMOUBILAČKIH DESNIČARSKIH NAPADA

Aktualnu kampanju “Srednji prst”, de facto, isprovocirao je “mili Vili”, ministar zdravstva Beroš, kada je ničim izazvan izjavio dozlaboga nehumanu tvrdnju kako je “djeci bolje u Domu nego li u istospolnoj zajednici” i time ne samo zatitrao zaštitnički odnos majčinstva, nego i senzibilizirao javnost otkrivajući pravu prirodu stranačkog mentaliteta. Usput budi rečeno, svatko tko je barem jednom na Badnjak simbolično posjetio Dom za nezbrinutu djecu ili volontirao u srodnim ustanovama, šokirao se razmjerima neosjetljivosti i površnosti kad je u pitanju skrb o mladim životima, navodno jednom od prioritetnih državnih ciljeva.

Pa kamen bi proplakao nad sudbinom te djece kojima živote kroje nedorečeni zakoni, bezbrojne administrativne ustanove i suludi kriteriji usvajanja. I sve to ministar Beroš izjavljuje usred ogorčenog javnog mnijenja nebrojenim primjerima seksualnog zlostavljanja Crkve, maloljetničke prostitucije i preranih mladenačkih smrti.

I umjesto da se barem ispričaju hrvatskoj javnosti osim uobičajene alibi fraze premijera Plenkovića “ministar se nespretno izrazio, nije tako mislio” – šta je onda točno mislio – mladi par vjerskih konvertita Nino Raspudić i pripadajuća mu družica Marija Selak Raspudić izveli su javni perfomance tvrdeći kako “žene nemaju pravo samostalno odlučivati o pobačaju”, da je statistika zatrudnjelih žena nakon silovanja “prenapuhana”, pokušavali iza načelno prihvatljive tvrdnje o zaštiti života od samog začeća prošvercati crkvenu doktrinu bespogovorne poslušnosti koje se niti sami ne drže i za grand finale najavili “rasformiranje Ustavnog suda jer se ponaša kao parapolitičko tijelo koje braneći pravo na pobačaj se protivi većinskoj volji naroda?!”

Teško je u jedinici vremena uopće izgovoriti kamoli pojmiti toliku količinu nehumanosti I gluposti, ali čuveni slavonski dezerter i šlager pjevač nacionalnih budnica Miroslav Škoro, lider hiperdesničrske izborne opcije Domovinski pokret, pobrinuo se u zakucavanju zadnjeg čavla u domenu ženskih prava i integriteta.

Pa razložimo što je Mudroslav sve izmađijao u svom nejestivom čobancu i doveo žensku populaciju u latentno stanje opravdane raspizđenosti.

POLOMITI ĆEMO VAM PRSTE

Prvo je Škoro, Miroslav Škoro nadaleko čuven po svojoj aroganciji i samodopadnosti – poznata je činjenica da prometni policajac, ratni veteran i obiteljski čovjek, koji ga je svojedobno kaznio zbog divljanja po cesti i pritom, nije bio impresioniran lažnom veličinom koja se isprsila pred njim, jedva zadržao posao – mrtav hladan ispalio da bi silovana žena koja je u tom nedjelu ostala trudna trebala donijeti odluku o pobačaju “uz suglasnost obitelji”. Javnost, posebice njezin ženski dio, nakon što je iscrpio svu snagu utemeljenih argumenata i svjedočanstva još svježih trauma silovanih žena u Hrvatskoj i BiH, pozvao je etablirani dio žena iz javnog života da putem selfija s prigodnom porukom izrazi svoje duboko neslaganje s tom zatucanom, patrijahalnom logikom, u čemu je bila najuvjerljivija višestruko nagrađivana novinarka Danka Derifaj koja je sažela svu poantu kampanje porukom “Odjebite više od moje maternice i moje pičke”

Iziritirani Škoro je najprije svoju političku partnericu Ružu Tomašić naputio da poruči uvrijeđenim ženama kako takvo ponašanje “nije lijepo”, a nakon što su ga svi s prezirom postavili na funkciju ignore, potpuno je izgubio razum i javno počinio kažnjivo djelo prijetnje izjavivši da “mogu mahati prstima, ali kada oni dođu na vlast, dobiti će po tim prstima”

Drugim riječima, polomiti ćemo im prste, a zna se kakvi besprizorni likovi lome prste ženama.

DUGA TRADICIJA PATRIJAHALNOG NASILJA NA UMORU

I na žalost, priči tu nije niti izbliza kraj, ali niti početak. Duga je tradicija patrijahalnog nasilja kojeg na žalost podržava i ženska populacija okupljena oko vjerskih zajednica i sponzorskih celebritiy-a, predvođena opskurnim osobama poput Željke Markić koja je u dvadesetak godina prošla svoju Golgotu od gorljive ljevičarke do religijskog radikala usput, mimo crkvenog nauka, puneći kućni proračun distribucijom kontracepcijskih sredstava.

Kombinacija patrijahalnog mentaliteta prema kojem žena služi isključivo “za kuhaču i kurac”, neefikasno pravosuđe koje rijetko I blago kažnjava silovatelje prisiljavajući, de facto, žrtvu da dokaže kako ničim nije dala povod seksualnom predatoru za napad, ubojice supruga I majki svoje djece koje dobivaju javni prostor kao medijske zvijezde i godinama čekaju prvo ročište suđenja, spora i bešćutna birokracija, prvenstveno Centar za socijalnu skrb, te licemjerno društvo, glavni je generator ženske nesreće u Hrvatskoj.

No, u nepune dvije godine, poduzete su dvije slojevite i javno dobro popraćene ženske kampanje kojim je iskazan otpor mužjačkom teroru što sugerira kako društvena evolucija ide svojim tijekom i privodi tradicionalni patrijahat svom društvenom kraju.

I neka bolno umre, previše je zla počinio.

tacno