Kakav beg, takva i avlija

Presuda Mladiću i šestorici nije samo pravna presuda. Ona je i lakmus papir, signal političkog određenja Evrope prema zemljama nastalim raspadom socijalističke Jugoslavije. Samo potpunim odricanjem od suludih nacionalističko-klerikalnih država-društava utemeljenih na nacionalnom i religioznom hegemonizmu - može se stvoriti moderno i progresivno društvo.

Presude su poseban signal nacionalističko-klerikalnim političkim korpusima u Republici Bosni i Hercegovini i njihovim vođama - Čovićima, Dodicima i Izetbegovićima - jasan signal kakvu Bosnu i Hercegovinu Evropa ne želi - i kakva sigurno neće biti.

To je nedvosmislena poruka i Plenkovićima, Kolindama i Vučićima - prestanite liječiti bolesnog pacijenta ekserovom juhom. Dvadeset pet godina naša društva boluju i umiru od nacionalizama - a vi ga liječite još većim i jačim dozama, valjda do potpunog uništenja - za što bi svakako trebali preuzeti i nekakvu odgovornost.

Nije društvo ugroženo od izmišljenih duhova prošlosti, bisti u uredima i petokrakama - pod kojima su dugo vremena ljudi živjeli mirnije, sigurnije  i bolje - već vašom političkom korupcijom, kriminalnim lobiranjem, pogubnim nacionalističkim politikama i potpunom nesposobnošću da stvorite progresivno i sigurno građansko društvo - društvo prosperiteta i državu u kojoj mladi i sposobni ljudi neće klečati pred nacionalističko-stranačkim i inkvizitorskim metodama zapošljavanja.

Dakle, nema modernog društva bez građanskog društva, bez jake industrije i infrastrukturne povezanosti - nema ga bez jake regionalne suradnje i zajedništva - možete se posaditi na glavu, nema ga - a to se, pogledajte bilo koje moderno društvo, ne postiže zatucanom nacionalističkom retorikom i slavljenjem ratnih zločinaca.

Da se sada vratimo na Bosnu i Hercegovinu - zemlju svih ofanziva - kojoj je jedini put u opstanak kolektivna katarza i stvaranje građanskog društva na principu zajedničkog kulturnog nasljeđa i njegovanja kulture suživota - a to je zaista jedno veliko bogatstvo.

Temelj jedne države su njeni resursi, a najveći i najvrjedniji su svakako mladi ljudi i njihova pamet. Progresivne mlade snage su armatura za društvo napretka i prosperiteta, a njihove smjernice su određene kvalitetnim obrazovanjem i nekim drugim političkim odlukama. Naučimo samo nekoliko generacija da žive i njeguju zajedničko jezično i kulturno nasljeđe i dobit ćemo temelj za moderno društvo u kojem čeka enormni potencijal za razvoj infrastrukture, industrije i turizma.

Naučimo ih mehanizmima kojima će prepoznavati i odbacivati mržnju i nacionalizme kao društvene defekte i opasnosti po zdrav razum - i evo ti nazad naseljeno selo i grad, evo ti nazad života.

No, za sve ovo bit će potrebni neki drugi vjetrovi, neki drugi kneževi i begovi. Pa da se poslužim još jednom i onom starinskom - kakav beg, takva i avlija!