Pa zar na Markovom trgu stvarno misle da u Europi ne znaju o nama – točnije o njima – ono što znaju svi u Hrvatskoj? A mi s tim tvornim činjenicama živimo, kompromitantnima do užasa i do očaja. U ovoj su zemlji već dvije vlade pale zbog korupcije, Sanaderova pa Karamarkova, a i premijer Plenković kompromitirao se na istoj stvari. Nema ovdje ni »p« od poretka znanja, rada i jednakih šansi.


U ponedjeljak, kad je Martina Dalić prezrivo podnijela ostavku, javili su što će biti moto hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe koje počinje u petak. Dakle, nakon temeljitog promišljanja na što staviti najjači naglasak, Vlada je odlučila da će pred članice Vijeća Europe istupiti kao promotor – borbe protiv korupcije. Pogubnost korupcije bit će glavna agenda našeg predsjedanja. Plenković i društvo svima će reći kako treba i kako se ne smije. Da ta vijest – tako drastično neuravnotežena s našim realitetom – nije stigla ravno iz Ministarstva vanjskih poslova, moglo se pomisliti da netko otrovno ironizira i podmeće. Ali – ma kakvi. Stvar je dozlaboga službena. Iz pozicije znalca i arbitra, Hrvatska će zemljama europskog kluba popovati o karcinomu korupcije. Očito su se u Banskim dvorima dovinuli da će im to biti najefektniji ulet u srebrnu orbitu sveeuropske slave.

Da je ovu komediju smislio neki politički satiričar, nasmijali bismo se od srca jer tako dobro znamo čemu se ruga, sunuli koju narodnu i naručili još jedan espresso. Ovako ti je odmah jasno da su naše vlasti promašile i prije nego su svoju tupu strijelu iščupale iz tobolca i da će nam se to strašno obiti o glavu. Jer kad Vlada jedne od dokumentirano najkorumpiranijih država u EU-u izvlači borbu protiv korupcije kao džoker za afirmaciju, onda taj pokušaj zavaravanja u europskim metropolama može izazvati samo podsmijeh i fijasko. A kad se presvlačenje u bijelu togu časti još poklopi s Vladinom aferom Hotmail, u kojoj korupcija i sukobi interesa sviraju na sva zvona, svi će se samo gurkati laktovima Plenkoviću iza leđa.

Pa zar na Markovom trgu stvarno misle da u Europi ne znaju o nama – točnije o njima – ono što znaju svi u Hrvatskoj? A mi s tim tvornim činjenicama živimo, kompromitantnima do užasa i do očaja. U ovoj su zemlji već dvije vlade pale zbog korupcije, Sanaderova pa Karamarkova, a i premijer Plenković kompromitirao se na istoj stvari. Nema ovdje ni »p« od poretka znanja, rada i jednakih šansi. U Hrvatskoj je korupcija otrovala sve životne sokove društva, od korijena do debla, do krošnje i do posljednjeg izbojka. Političke veze su glavni kriterij uspjeha, bez njih se ne javljaju ni na natječaj za tajnicu kakve općinske službe u mrkloj provinciji. Politički se postavljaju svi ravnatelji bolnica, ravnatelji osnovnih škola, sveučilišta, muzeja, arhiva, kazališta i nacionalnih parkova, a da se ne govori o javnim tvrtkama i agencijama. Javni natječaji su ovdje sprdnja, mamac za sirote naivce koji se otele dok shvate, a onda put pod noge, pa u Irsku.

Nekidan mi priča nastavnik iz Splita kako su poništili ispravan natječaj za ravnatelja jer je najbolji ispao netko »bezvezan«. Nakon ponovljenog postupka, školu je, naravno, preuzela osoba s HDZ-ovim pedigreom. U Trogiru mi za vikend pokazuju novu trokatnicu na samoj plaži, dobio je vlasnik sve dozvole, do jedne. Kako? Pa lako, kad je ovo zemlja stranačkih uhljeba, njihovih rođaka i zetova, i zemlja Borgovaca, oni mogu što nitko ne može. Hrvatske vlasti mogu se hvaliti borbom protiv korupcije kao Saudijska Arabija građanskim slobodama. Čekamo paradu pred Vijećem Europe da vidimo kako će tu laž prodati.

 

novilist