Kako funkcioniraju lažne ovrhe?

Lažne se ovrhe mjere u desetcima milijuna kuna, no u Ministarstvu pravosuđa tvrde da se u nas takve anomalije događaju u promilima, a da ih je u drugim državama EU-a 1-2 posto. Onomu tko se našao na meti prijevare lažnom ovrhom to i nije neka utjeha, a pod povećalo se stavlja postupak ovršenja – od podnošenja prijedloga do pravomoćnosti rješenja i svih karika u tom lancu, a postavlja se i pitanje treba li mijenjati Ovršni zakon kako bi se građani i tvrtke bolje zaštitili od prijevara preko ovrha, piše Glas Slavonije.

Prijevare se izvode na način da se osnuje nova tvrtka, pronađe se “meta” koja će biti predmet, žrtva lažne ovrhe, krivotvori se rješenje javnog bilježnika, a posljednja u lancu je Financijska agencija, koja ovrhe provodi automatizmom, po kratkom postupku, tehnički uhodano, gdje nema prostora, manevra za provjere, što prevaranti, očito, kao i sve prethodne slabe karike u tom lancu, koriste.

Prijevare lažnim ovrhama postavljaju pitanje provjera dokumentacije koja se predaje javnom bilježniku, je li ispravno da Fina po kratkom postupku postupa po dobivanju pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno treba li istinitost ovrhe provjeriti i kod ovršenika i dr. U svakom slučaju, sustav pokazuje manjkavosti, ali i to, kaže javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba, “da su lopovi uvijek ispred njega, ispred nas”. I njen se ured 2012. našao na meti ovakvih prijevara putem krivotvorenih zadužnica, a posrijedi je iznos od više milijuna kuna. Ciljalo se na više velikih tvrtki, među kojima i Zračnu luku Zagreb, a stvar je završila na policiji. Taj i drugi slučajevi, poput zadnjeg u javnosti – gdje je tvrtka što se bavi gradnjom vjetroelektrana lažnom ovrhom pokradena za 11 milijuna kuna, što je bio sav novac u tom trenutku na njenom računu, natjerali su ovaj javnobilježnički ured na provjeru svakog koraka, svake isprave.

– Dobili smo softver s Finom i čim netko dođe u naš ured sa zadužnicom, odmah se potom vidi je li ona uistinu ovjerena kod bilježnika - kaže Maroslavac, upućujući na od 2012. registar zadužnica u strukovnoj komori. Ovaj ured provjere vrši i preko Sudskog registra, provjeravajući tvrtke.

– Kako stati na kraj tim prijevarama? To je pitanje za bingo. Mi smo od naše komore tražili da uspostavimo registar punomoći, da nema falsificiranja punomoći, da informatičkim povezivanjem brzo provjerimo je li ona uistinu dana ili ne. No, bez obzira na sve provjere, mislim da je u lažnim ovrhama 'kvaka' u insiderima, da su one bez njih nemoguće, da prevaranti izvana moraju imati nekoga u ciljanoj tvrtki. Uzmite za primjer lažnu ovrhu nad tvrtkom što gradi vjetroelektrane – netko je iznutra morao znati koliko ona ima točno novca na računu jer je točno toliko i 'dignuto' lažnom ovrhom – 11 milijuna kuna - kaže Maroslavac.

- Fina bi trebala provjeravati, pogotovo kada su predmeti ovrha veliki iznosi. I banke se pozivaju 'dobili smo nalog od Fine…' - kaže ovaj zagrebački javni bilježnik.

Dugogodišnji đakovački stečajni upravitelj Zdravko Grubeša dodaje kako bi Fina, umjesto postupanja u ovrhama po kratkom postupku trebala prethodno kontaktirati ovršenika.

- Po meni je jedino moguće da Fina prije provedbe rješenja o ovrsi upozori ovršenika da je zaprimila rješenje i da mu da mogućnost uvida u nj, da se suoči s njim te da se (i) tako provjeri vjerodostojnost. Ovako to Fina rješava automatski, čisto tehnički. Ako je Fina zaprimila pravomoćno rješenje, ona ga mora provesti, ona nije ta koja više može ulaziti u meritum stvari. To dakako ne znači da su njeni zaposlenici krivi za to, takav je postupak. Ni javni bilježnici nisu krivi što je za njih postupak 'takav i takav' - kaže Grubeša. No, Maroslavac dvoji u učinkovitost provjere ovrhe kod ovršenika.

– U tom slučaju otvarate prostor ovršeniku da pred ovrhom skloni novac s svog računa - kaže Maroslavac te poručuje: “Provjeravamo sve, i živo, i mrtvo. Istina iziskuje to puno posla, ali mora se!”