Kako izgleda posao detektiva u Hrvatskoj?

„Kriza je doprinijela da se poslodavci hoće riješiti nepotrebnih troškova, od utvrđivanja stvarnih mjesta stanovanja da ne bi plaćali posebne putne troškove pa do lažnih bolovanja“, rekao je Hini Siniša Patačko, jedan od dvadesetak hrvatskih licenciranih detektiva koji je vlasnik Privatne izvještajne agencije (PIA) i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske.

Poslodavci po njegovim rječima više nisu skloni tolerirati takvo ponašanje zbog čega su detektivi, čiji je rad u Hrvatskoj reguliran posebnim zakonom od 2009., dobili više posla.

Provjere potencijalnih poslovnih partnera prije sklapanja ugovora većinom traže strane tvrtke koje zanima njihovo poslovanje, bonitet, uprava, mogući utjecaj politike, kao i povezanost s kriminalom.

Strane tvrtke imaju drugačiju praksu, a kod provjera uprava posebno su osjetljivi na to ima li netko od članova problema s alkoholom, drogom ili kockom, što bi moglo loše utjecati na posao.

Detektivske agencije za tvrtke, većinom strane ili u stranom vlasništvu rade i snimanja tržišta radi utvrđivanja sumnje u krivotvorine, primjerice naočale, tenisice ili parfeme.

Izuzetu sumnjivu robu detektivi šalju na analizu a ako se potvrdi da je riječ o krivotvorini slučaj prosljeđuju policiji jer je riječ o kaznenom djelu. Toga ima dosta, kaže Patačko, čak i na tjednoj bazi.

U posljednje dvije godine inzenzivirale su se i narudžbe protuprislušnih pregleda kojima se utvrđuje postoji li u prostoriji skriveni prislušni uređaj. Takve usluge najčešće se traže kod promjena uprava.

„Ljudi se ne osjećaju ugodno, pogotovo ako su se prije toga dogodile neke afere pa se boje da su postavljeni neki uređaji“, kaže taj detektiv, dodajući da po završetku pregleda podnose izvještaj s opisom zatečenog stanja i predloženim mjerama za povećanje razine sigurnosti.

„Ako se radi o osjetljivim sastancima, klijenti, čak i odvjetnički uredi traže da se prije toga napravi protuprislušni pregled“, kaže Patačko.

Upitan je li se susreo s postavljenim prislušnim uređajima, kaže da su pregledi preventivnog karaktera te da detektivi upozore na stvari koje za to mogu poslužiti, poput otvorenih kablova, a predlažu i dodatne mjere, primjerice ometače signala koji garantiraju da prislušni uređaj, ako ga netko i unese nakon pregleda u prostoriju neće biti u funkciji.

S obzirom da se na hrvatskom tržištu može nabaviti više vrsta prislušnih uređaja – od GSM do običnih buba i snimača integriranih u kućišta raznih predmeta, primjerice stolne lampe, Patačko zaključuje da onda postoji i potreba da se takve uređaje koristi jer ih, bez takve namjere, nitko ne bi kupovao.

Vlasnik detektivske agencije „Shark“ Goroslav Šmaguc, koji se tim poslom bavi 16 godina, kaže također da su njihove usluge više prepoznala poduzeća.

U posljednjih desetak godina uglavnom su se fokusirali na pravne osobe, odnosno na koorporativnu sigurnost, zaštitu intelektualnog vlasništva i sigurnosni konzalting, ali svoje usluge i dalje pružaju građanima koji im gotovo u istom omjeru dolaze kao i prije šest ili sedam godina.

Građani detektive angažiraju, primjerice radi prikupljanja podataka i dokaza kad trebaju pravnu pomoć pred sudom ili kad u ovršnom postupku radi naplate svojih potraživanja trebaju otkriti podatke o dužnikovoj imovini, adresi ili radnom mjestu, rekao je Šmaguc.

Ima slučajeva kad detektive angažira bračni partner zbog sumnje u nevjeru, kad ih unajme roditelji da im istraže djecu zbog devijantnog ponašanja ili kad ih se unajmi zbog traganja za nestalim osobama.

U jednom slučaju agencija je angažirana radi traganja za mlađim muškarcem kojem se svaki trag izgubio prije šest godina. Posljednja informacija je govorila da je živ i da se nalazi u Njemačkoj, ali istražitelji nisu uspjeli potvrditi tu verziju.

„Takve slučajeve teško je razriješiti jer kad se radi o nestalim osobama treba odmah reagirati“, rekao je Šmaguc čija je agencija angažirana nakon što je obitelj pokušala doznati istinu od vidovnjaka.

Šmaguc kaže da je njegova agencija u nizu slučajeva pomogla razriješiti neko kazneno djelo, primjerice kada su bili angažirani na razrješavanju krađe goriva u Hrvatskim željenicama gdje su otkrili i krađe bakra i druga nedjela. „To znači da je policija na temelju našeg izvještaja već imala počinitelje i njihov posao je bio samo ih privesti i kriminalistički obraditi“, rekao je Šmaguc.

No, za razliku od tog slučaja zbog kojeg su zaposlenici upleteni u krađe u HŽ-u osim kaznenenih prijava dobili i otkaze, detektivi mogu i spasiti ljude od otkaza ili zatvora, dokažu li njihovu nevinost.

Primjerice, u jednom je slučaju, zahvaljujući dokazima do kojih su došli privatni detektivi oslobođen muškarac osuđen za ubojstvo temeljem lažnih svjedočenja, dok je u drugom predmetu dokazano da su pojedini radnici bespravno dobili otkaz.

Bilo je i slučajeva, doduše ne često, da su detektivi bili angažirani zbog ubojstava. Nakon što je policija poduzela sve u tom slučaju, roditelji su unajmili istražitelje, no ni oni nisu imali previše uspjeha.

„Ponekad neki slučajevi ne mogu biti odmah razriješeni iako kriminalistička taktika i metodika rada kažu da nema nerazriješenog slučaja, samo je pitanje kada će se raziješiti“, kazao je Šmaguc.

Naravno, dodao je, tu uvijek dolaze u obzir financije jer građane sputava kada je neki posao šireg i dugotrajnijeg opsega. „Financijska sredstva su ograničena, a ako pomnožite broj radnih sati s cijenom sata kroz 15 sati dnevno i ako se u računicu uzme posao od mjesec dana da bi se moglo nešto kvalitetno odraditi onda to obično bude prepreka“, zaključuje Šmaguc.

Detektivi, kojima je zakonski dozvoljena pratnja, prismotra i snimanje na javnom mjestu ponekad se u poslu susreću s bizarnim i neobičnim zahtjevima svojih klijenata.

„Bilo je recimo slučajeva da dođe bračni drug i traži da mu zavedem ženu i da to sve fotografiram. To je doista jedan zahtjev koji ne mogu ispuniti. Bizaran je, ali istinit. Ja kažem, čekajte kako to mislite, ma veli ja ću vam platiti koliko treba, ali zavedite mi ženu, evo vam slike, i odite u hotelsku sobu, postavite kamere i onda snimite odnos s njom“, prisjetio se detektiv.

Ljudi s bizarnim zahtjevima ili razmišljanjima po njegovim riječima obično dolaze kod nagle promjene vremena, a uvjereni su, primjerice, da imaju sonde u zidovima ili da ih netko prati i prisluškuje.

Šmaguc se prisjetio žene koja mu se požalila da je netko stalno prati, a pošto su nakon par dana kontrapratnje utvrdili da je nitko ne prati ona je i sama prihvatila to kao istinu.

„Kad je sama iz izvještaja i fotografija vidjela da je nitko ne prati onda joj je laknulo i rekla je: Eto sad vam moram priznati, godinama idem kod psihijatra, ali vi ste me izliječili“, ispričao je detektiv.

Detektivi kažu da se nisu susretali s opasnim situacijama jer sve unaprijed nastoje pipremiti, no rad na terenu i pratnje osoba znaju biti naporene ili dosadne.

„Nekad morate raditi na terenu zimi i lijeti, noću i danju i pritom s fotoaparatom biti neupadljiv“, kaže Šmaguc. Opasne situacije, kaže, nisu imali niti je itko primjetio da je pod njihovom pratnjom jer svaki posao detaljno pripreme kako bi elminirali moguće opasne situacije.

Detektivski posao je kreativan i za sto predmeta treba sto različitih pristupa i zahtjeva diskreciju. No sjediti u autu po deset sati, nije baš ugodno, a zna se dogoditi da za tren propadne cjelodnevno čekanje. To nije nalik na scene iz filma u kojima se stvari događaju velikom brzinom.

„Nije baš toliko dinamično kako na filmu. Kad na filmu gledamo detektive odmah se nešto desi čim oni dođu, odmah netko izađe van iz zgrade, a to nije tako u stvarnosti“, zaključuje Patačko.

U pratnji osoba, koja ponekad uključuje i jurnjave automobilom, treba sudjelovati više vozila i detektiva koji se kroz duži period moraju izmjenjivati.

„Naravno, sve mora biti neupadljivo“.

Šmaguc se prisjetio nekoliko godina starog slučaja kada ih je angažirao suvlasnik tvrtke da provjere njegovog poslovnog kompanjona za kojeg je sumnjao da iz tvrtke izvlači novac. Detektivi su dobili zadatak da otkriju je li kupio kuću zbog čega su ga morali pratiti.

No, praćeni muškarac je od početka bio oprezan jer se očito bavio i nekim drugim mutnim poslovima, te bi se nakon radnog vremena vozio po gradu nekoliko sati kako bi zametnuo trag.

„Kad je netko od prvog dana oprezan, zastajkuje, pa naglo daje gas, pa stane na parkiralištu, onda provjerava, pa propušta automobile, pa vozi polako prema semaforu, pa ubrza da prođe kroz žuto svjetlo znači da se radi o osobi koja želi eliminirati svakoga tko bi ga mogao pratiti“, kaže Šmaguc.

Budući da ga u nekoliko dana nisu uspjeli „uhvatiti“ jer je na području Lučkog u Zagrebu na raspolaganju za bijeg imao čak četiri pravca, detektivi su promijenili taktiku i odlučili pokriti sve moguće pravce dolaska na posao.

Muškarac se ujutro osjećao sigurno i nije bio oprezan pa su detektivi brzo otkrili da na posao dolazi starom cestom iz Zagorja, a onda i mjesto na kojem je živio. Kasnije su doznali da se bavio nezakonitostima koje nemaju veze s tvrtkom i da su ga vjerojatno ganjali kamatari.

Uobičajena detektivska oprema su fotoaparati i videokamare s velikim optičkim zoomom, naoružanje, mobitel i automobil, a detektivi imaju pravo obavljati službene razgovore, dok su im tijela javne uprave dužna davati tražene podatke.

U Hrvatskoj djeluje 15-ak licenciranih detektivskih agencija, dok stotinjak ljudi ima uvjete za detektivski posao, ali ih samo dvadesetak posjeduje i detektivsku značku.

Udruga privatnih detektiva Hrvatske upozorila je da se u posljednje vrijeme na tržištu detektivskih usluga pojavljuju razne zaštitarske i druge tvrtke koje nude usluge privatnih detektiva a da za to nemaju potrebna odobrenja.

Ako posao privatnog detektiva obavljaju neovlaštene osobe prikupljeni podaci nemaju težinu dokaza te se ne mogu koristiti u bilo koje svrhe, upozorava udruga, savjetujući klijentima da prije sklapanja ugovora zamole privatnog detektiva da im pokaže detektivsku iskaznicu.

Patačko kaže da su preko oglasnika uočili da se nude usluge pratnje, što su prijavili MUP-u.

Šmaguc procjenjuje da i danas ima monogo osoba koje rade na crno.

„Građanima i pravnim osobama treba reći da ne nasjedaju na takve oglase niti da se upuštaju u bilo kakve razgovore s osobama koje rade taj posao na crno zato jer od toga neće imati nikakve korisiti“, zaključuje Šmaguc.

Na razini udruge detektiva načelno je dogovorena cijena terenskog rada, koji se po satu bez PDV-a naplaćuje dvjesto kuna plus tri kune za trošak vozila po kilometru, dok dogovorena cijena protuprislušnog pregleda po prostoriji iznosi 2200 kuna, no taj iznos ovisno o veličini može odstupati.

Cijene ostalih usluga formiraju se prema procjeni, a ovisno o složenosti i obujmu detektivski poso koji može potrajati godina, klijenta može stajati i više od sto tisuća kuna.