JEDNO je sigurno u vezi najnovijeg spora između države i veledrogerija u vezi državnih dugovanja za isporučene lijekove - bilo je potpuno predvidljivo da će se dogoditi.
To je nehotice priznao u svom napadu na veledrogerije i premijer Andrej Plenković, rekavši da se one tako javljaju uvijek pred neke izbore. Plenković je time pokušao omalovažiti problem s veledrogerijama, no zapravo je rekao da je on znao kako će se kriza s nedostatkom lijekova u hrvatskom zdravstvenom sustavu dogoditi i da nije učinio ništa kako bi je izbjegao, već je opet čekao da sve dođe do ruba provalije. A u njoj sigurno neće stradati utjecajni HDZ-ovci, već obični pacijenti koji ne mogu računati na privilegije zbog svojih političkih veza.
> Plenković o dugu veledrogerijama: Mogu oni izdržati, imaju velike zarade, nisu gladni
Plenkovićevo omalovažavanje problema s veledrogerijama
Da stvari budu još gore, Plenković je danima nastavio sa svojim omalovažavanjem problema, tvrdeći da nema govora o nekakvoj nestašici lijekova i da je sve to napuhano, jer veledrogerije "nisu kruha gladne".
"Ako želite kao predsjednik SDP-a plašiti ljude da nema lijekova, to je vaša odgovornost i vi se morate nositi sa svojim riječima", odgovorio je jučer premijer Plenković Peđi Grbinu na aktualnom satu u saboru.
Nitko time nije, naravno, htio plašiti ljude, već upozoriti na konkretan problem koji mnoge građane dovodi u životnu opasnost. U međuvremenu znamo da se u više mjesta diljem Hrvatske onkološkim pacijentima, koji se bore za život protiv raka, javlja da ne dolaze na terapije jer - lijekova nema. Jučer je i ravnatelj KB Dubrava upozorio da imaju lijekova za još 5-6 dana.
> Ravnatelj Dubrave: Imamo lijekova za još pet-šest dana
Plenković je, dakle, još jednom lagao, ovaj put doslovno u vezi pitanja života i smrti. Na to smo se, nažalost, već navikli.
Siguran znak da smo dosegnuli samo dno
Trenutna situacija s nestašicom lijekova otkriva da se Republika Hrvatska kao država - dakle skup institucija - jednostavno raspada. Zdravstveni sustav ostaje bez lijekova, uključujući i za one koji boluju od raka! Pa može li gore? Sigurno može, nikad ne treba podcijeniti bezdušnost i indolentnost HDZ-a, ali već sada smo dosegnuli dno.
> Razgovarali smo s onkološkim pacijentima koji su jutros ostali bez lijekova
Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je moguće povećanje iznosa koji za zdravstvo izdvajamo iz plaća. Trenutno je to nemalih 16.5 posto bruto plaće. No, teško je povjerovati da bi i to riješilo probleme u zdravstvenom sustavu, koji je godinama loše vođen i neracionalno posložen, tako da ga ni kupanje u novim milijardama sigurno ne bi sredilo.
>> Beroš najavio uzimanje više novca za zdravstvo. Kako će to utjecati na plaće?
Je li Beroš ministar za koronu ili ministar zdravstva?
Uostalom, hrvatski ministri zdravstva ili funkcioniraju kao krizni menadžeri koji pokušavaju začepiti rupe na brodu koji tone ili se ne petljaju u svoj posao (Kujundžić je bio šampion tog pristupa, a ni Beroš tu nije neki veliki izuzetak). Beroš je zapravo ministar za koronu, a ne ministar zdravstva. Nikakve ideje za reformu zdravstva nije prezentirao, a odavno je protraćio i početni dobar dojam kao krizni menadžer.
Prošlo ljeto je proveo fotkajući se s Ninom Badrić i kršeći vlastite epidemiološke mjere, umjesto da je smislio način kako riješiti dugovanja veledrogerijama mnogo prije nego voda dođe do grla, odnosno mnogo prije nego ljudi koji imaju rak ostanu bez lijekova.
Mafijaški kartel, a ne država
To su stvari koje su u jednoj suvremenoj europskoj državi, članici Europske unije, ne bi smjele događati.
U državi građani koji plaćaju za javno zdravstvo ne ostaju bez lijekova za rak. U Hrvatskoj se to upravo događa. Iz te dvije premise proizilazi samo jedan zaključak.
Ovo u čemu živimo više i nije država, nego mafijaški kartel s proračunom. I sve dok građani budu morali strahovati za to hoće li moći dobiti lijekove za koje su svojim davanjima platili, Plenković i Beroš nemaju razloga misliti da su premijer i ministar, nego su šef kriminalne organizacije i jedan od njegovih capoa.
U hrvatskom nacionalističkom imaginariju ovo u čemu živimo je "ostvarenje tisućljetnog sna". To je ta, navodno, milenij i kusur sanjana "hrvatska država". Jedino što to nije država, jer da jest, ljudi koji boluju od raka bi imali lijekove za koje su platili.
index
