Tako je Plenković jučer jednim udarcem ubio cijelo jato muha. Odnosno, spasio svoju Vladu, odgodio izbore do redovnog roka, i osigurao si da mirno nastavi voditi svoj kabinet u vremenu koje je za njega najvažnije, a to je predsjedanje Hrvatske Europskom unijom
Koji je drugi manevar premijer Andrej Plenković mogao izvesti u trenutku dok mu zbog štrajka prosvjetara mandat visi o koncu, nego ponuditi svima u državnim i javnim službama horizontalno povećanje plaće od 6,12 posto? Poslužio se klasičnim manevrom koji će završiti time da će njegov »zavadi, pa vladaj« naravno postići željeni učinak, i Vlada će opstati.
Naime, prosvjetari i njihovi sindikati školstva i visokog školstva već su posustali, i kazali da će se štrajk nastaviti »osim ako ih premijer ne pozove na razgovor«. On će ih naravno pozvati i time će njihova pobuna biti anulirana.
Roditeljima sigurno već ionako ide na živce dodatno skrbiti o djeci koja nemaju tijekom štrajka gdje biti, i teško da nakon ovakve ponude prosvjetari još mogu računati na daljnju veliku podršku javnosti. Iako se njihovi zahtjevi, objektivno, neće do kraja ispuniti jer učitelji ne traže povećanje osnovica nego koeficijenata, jučerašnjim istupom premijer je promijenio percepciju - sada on izgleda benevolentno, a prosvjetni sindikati ratoborno.
Drugo, podizanjem plaća ne samo učiteljima nego i drugima, od vatrogasaca, preko policije do vojske i svih ostalih službi, Plenković će dovesti do podjela među sindikalistima i prosvjetni sindikati ostat će u ovoj situaciji s percepcijom nezasitnih ljudi koji žele kruha preko pogače i koji ne znaju stati kad je vrijeme, jer će svi ostali sindikati pohvaliti premijerov potez. To se već jučer, uostalom, dogodilo.
Privatni sektor također će podržati premijerov potez, jer će i bez plaćanja iz vlastite kase plaće njihovih radnika porasti, zbog promjena u neoporezivom dijelu plaća. To će onda naravno pozdraviti i sami radnici, pa je Plenković ovim jučerašnjim istupom otupio i oštricu realnog sektora.
Na koncu, odustajanjem od izmjena Zakona o radu koje mnogima nisu dobro sjele i zbog kojih je skoro imao referendum i, opet, prosvjede, neovisno što se radi o minimalnim ustupcima, premijer je također sebi dao odstupnicu da umiri i onaj dio radnika u Hrvatskoj koji čeka mirovinu, i kojima se ne radi dvije godine duže.
Što se pak koalicijskih partnera tiče, HNS će se moći praviti da je zadovoljan što je premijer na kraju ipak morao pristati na njihove zahtjeve, makar će on opet pristati samo na dio tih ultimatuma.
»Evo, pokazalo se da novaca ima«, izjavila je jučer ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, i to je poruka koju će HNS sada dalje plasirati, predstavljajući ovo kao svoju pobjedu jer su se potvrdile njihove teze. A kad je Milan Bandić u pitanju, može li populist biti sretniji nego kad plaće svima rastu?! Ni on sam se ne bi sjetio tako jakog populističkog poteza, i sada je jasno da nema razloga da Bandićev klub ne ostane homogen, a svi skupa ne nastave glasati za Plenkovićevu Vladu. Naravno, pod uvjetom da se dio tih ustupaka prelije i na projekte na koje je on osobno fiksiran.
Tako je Plenković jučer jednim udarcem ubio cijelo jato muha. Odnosno, spasio svoju Vladu, odgodio izbore do redovnog roka, i osigurao si da mirno nastavi voditi svoj kabinet u vremenu koje je za njega najvažnije, a to je predsjedanje Hrvatske Europskom unijom. Na stranu sad to što je ministar financija Zdravko Marić otpočetka govorio kako će se novaca za sve naći, pa zapravo malo toga od svega jučer rečenog zapravo i čini vijest. No, u jednom trenutku dogodila se tenzija, i ona je sada splasnula. Balon se ispuhao i teško da razjedinjeni sindikati do izglasavanja proračuna za 2020. još mogu Plenkoviću stvarati veće probleme.
A SDP i oporba mogu pozivati na izbore koliko hoće. Ovih dana to će jednostavno prestati biti tema. Morat će čekati 2020. godinu.
novilist