Događaj je istinit i osobe su stvarne, kao i kazna. Projurio Vito na jednoj zagrebačkoj raskrsnici kroz žuto svjetlo, te ga malo zakačilo i crveno. Dvjestotinjak metara dalje, dobro zakamuflirano, policijsko vozilo. Samo jedan policajac, polako pregledava dokumente. Pomišlja Vito na mito. Ali odmah odluči da neće, poštuje državu i njene službujuće koji samo rade svoj posao. Tek kad je „uniforma“ ispalila: to je kazna od 2.000 kuna, požali Vito onaj propušteni mito
Događaj je istinit i osobe su stvarne, kao i kazna. Projurio Vito na jednoj zagrebačkoj raskrsnici kroz žuto svjetlo, te ga malo zakačilo i crveno. Dvjestotinjak metara dalje, dobro zakamuflirano, policijsko vozilo. Samo jedan policajac, polako pregledava dokumente. Pomišlja Vito na mito. Ali odmah odluči da neće, poštuje državu i njene službujuće koji samo rade svoj posao. Tek kad je „uniforma“ ispalila: to je kazna od 2.000 kuna, požali Vito onaj propušteni mito. Nezaposlen je, dvije hiljadarke su njegova dva mjesečna prihoda. Al', bilo je kasno, policajac je pozvao pomoć i učas se stvori još jedno vozilo s dva dežurna na cesti. Vito, onako opkoljen, samo što nije priupit'o: a s koje će strane suzavac. I sada tvrdi da žuto prekratko traje i da je teško zaustaviti Punto star 14 godina. Tko bi mu povjerovao, kad oni što bi to trebali kontrolirati prolaze i kroz žuto i kroz crveno.
Sve se dogodilo dan prije nego što je 25-godišnji mladić u Zagrebu usmrtio automobilom oca i sina koji su bezbrižno hodali trotoarom, na putu do dječakove škole.Tjedan dana prije negoli je presuđeno, nepravomoćno, dvije godine zatvora muškarcu zbog prometne nesreće u kojoj je, u Novom Zagrebu, početkom ljeta, poginuo 23-godišnji motociklist. Ovome posljednjem sud je našao nekoliko olakotnih okolnosti: priznao je djelo, što je protumačeno kao iskreno kajanje, obiteljski je čovjek, narušenoga psihičkoga zdravlja zbog te nesreće. Možda je čak i 35 prijava zbog dosadašnjih prometnih prekršaja uzeto kao olakšavajuća okolnost, jer nitko zbog njih nije poginuo.
Vito je kriv, zna to i sam, da je vozio malo sporije uspio bi zaustaviti staru „makinu“ na semaforu. Međutim, za njega nema olakšavajućih okolnosti. Piše državni službenik, na uglancanoj haubi bez ijedne ogrebotine, sve što je vidio i uhvatio, opisujući prekršaj kao da ima milijun sastavnih dijelova. I tek kad predaje Viti papir, nonšalantno će: ako platite kaznu odmah, na licu mjesta, u gotovini ili s kreditnom karticom, bit ćete oslobođeni troškova od 500 kuna. Ubilo Vitu u pojam spominjanje kreditnih kartica. Radio je Vito, u onim boljim vremenima, u jednoj od najrazvikanijih kartičarskih kuća i zna kolike provizije njima pripadaju od svake usluge plaćene karticom. I još uvijek ne može vjerovati da Ministarstvo unutarnjih poslova kazne za prometne prekršaje naplaćuje kreditnim karticama. Računica je vrlo jednostavna: kazna 2.000 – provizija kartičarskoj kući, ovisno o dogovorenom, uzmimo da je 5 posto, smanjuje novac državi za 100 kuna, ostaje 1.900 kuna. Je li to realna vrijednost kazne? I što znači 500 kuna za troškove, ako je „krivac“ preuzeo rješenje o kazni na licu mjesta, iz ruku nadležnoga službenika, uz nazočnost dvojice službenih svjedoka?
Kako bismo barem malo razjasnili Vitin slučaj kontaktirali smo Ministarstvo unutarnjih poslova, gdje su nam objasnili da se radi o pilot projektu koji je započeo ovoga ljeta i da za sada policija ima tek 50 POS uređaja, i to su ih zadužili takozvani presretači i plovila pomorske policije. No, intencija je, kažu u MUP-u da se uvede još uređaja i da na koncu svaka ophodnja prometne policije ima mogućnost kartične naplate. Istovremeno, potvrđeno nam je da još uvijek nije ugovoren posao sa svim kartičarskim kućama, ali se radi i na tome. Visina provizije dogovarala se preko FINA-e.
Sve u svemu, znači li to da će Vito platiti 600 kuna više nego što je prekršaj zakonski „procijenjen“? Pa se pita kome to pogoduju državni organi? Zašto je provizija kartičarskim kućama važnija od građanina? Kome i koliko kartičari vraćaju? Ima li Vito šanse dobiti odštetu i povrat novca ako bi tužio Ministarstvo zbog pogodovanja na njegovu štetu? I može li tužiti državu koja, peglajući nas na plastične kartice, zapravo, prejeftino prodaje dostojanstvo svojih građana?
A onda su, za osam dana, stigle izmjene Prekršajnoga zakona koje omogućavaju smanjenje kazne za 50 posto ako se plati na licu mjesta. I tek sad Viti ništa nije jasno. Prekršaj ne vrijedi onoliko koliko je zakonom propisano, nego onoliko koliko imaš novca. Daj što daš. Da je tjedan dana kasnije prošao kroz to žuto, boja lica bila bi mu crvenija. Prošao bi sa 1.000 kuna kazne, što bi bilo manje od njegovoga jednoga mjesečnoga prihoda. Ako bi imao tu hiljadarku u zadnjem džepu prastarih samterica. Živi od ženine plaće i onoga što, za sada, dobije sa burze, neće se vjerojatno nikad po gradu prešetavati s punim novčanikom. Onda mu je bolje da nikuda i ne izlazi, a kamoli da se vozika. Neka ceste ostanu bogatima, s dobrim automobilima, za autoutrke onih koji će uvijek moći platiti polovicu od kazne propisane za one druge, siromašne.
Izvor: Lupiga
Događaj je istinit i osobe su stvarne, kao i kazna. Projurio Vito na jednoj zagrebačkoj raskrsnici kroz žuto svjetlo, te ga malo zakačilo i crveno. Dvjestotinjak metara dalje, dobro zakamuflirano, policijsko vozilo. Samo jedan policajac, polako pregledava dokumente. Pomišlja Vito na mito. Ali odmah odluči da neće, poštuje državu i njene službujuće koji samo rade svoj posao. Tek kad je „uniforma“ ispalila: to je kazna od 2.000 kuna, požali Vito onaj propušteni mito. Nezaposlen je, dvije hiljadarke su njegova dva mjesečna prihoda. Al', bilo je kasno, policajac je pozvao pomoć i učas se stvori još jedno vozilo s dva dežurna na cesti. Vito, onako opkoljen, samo što nije priupit'o: a s koje će strane suzavac. I sada tvrdi da žuto prekratko traje i da je teško zaustaviti Punto star 14 godina. Tko bi mu povjerovao, kad oni što bi to trebali kontrolirati prolaze i kroz žuto i kroz crveno.
Gleda Vito s koje će sad strane suzavac (FOTO: Lupiga.Com)
Sve se dogodilo dan prije nego što je 25-godišnji mladić u Zagrebu usmrtio automobilom oca i sina koji su bezbrižno hodali trotoarom, na putu do dječakove škole.Tjedan dana prije negoli je presuđeno, nepravomoćno, dvije godine zatvora muškarcu zbog prometne nesreće u kojoj je, u Novom Zagrebu, početkom ljeta, poginuo 23-godišnji motociklist. Ovome posljednjem sud je našao nekoliko olakotnih okolnosti: priznao je djelo, što je protumačeno kao iskreno kajanje, obiteljski je čovjek, narušenoga psihičkoga zdravlja zbog te nesreće. Možda je čak i 35 prijava zbog dosadašnjih prometnih prekršaja uzeto kao olakšavajuća okolnost, jer nitko zbog njih nije poginuo.
Vito je kriv, zna to i sam, da je vozio malo sporije uspio bi zaustaviti staru „makinu“ na semaforu. Međutim, za njega nema olakšavajućih okolnosti. Piše državni službenik, na uglancanoj haubi bez ijedne ogrebotine, sve što je vidio i uhvatio, opisujući prekršaj kao da ima milijun sastavnih dijelova. I tek kad predaje Viti papir, nonšalantno će: ako platite kaznu odmah, na licu mjesta, u gotovini ili s kreditnom karticom, bit ćete oslobođeni troškova od 500 kuna. Ubilo Vitu u pojam spominjanje kreditnih kartica. Radio je Vito, u onim boljim vremenima, u jednoj od najrazvikanijih kartičarskih kuća i zna kolike provizije njima pripadaju od svake usluge plaćene karticom. I još uvijek ne može vjerovati da Ministarstvo unutarnjih poslova kazne za prometne prekršaje naplaćuje kreditnim karticama. Računica je vrlo jednostavna: kazna 2.000 – provizija kartičarskoj kući, ovisno o dogovorenom, uzmimo da je 5 posto, smanjuje novac državi za 100 kuna, ostaje 1.900 kuna. Je li to realna vrijednost kazne? I što znači 500 kuna za troškove, ako je „krivac“ preuzeo rješenje o kazni na licu mjesta, iz ruku nadležnoga službenika, uz nazočnost dvojice službenih svjedoka?
Na račun države kartičarske kuće zarađuju od građana koje je kaznila policija (FOTO: Novi list)
Kako bismo barem malo razjasnili Vitin slučaj kontaktirali smo Ministarstvo unutarnjih poslova, gdje su nam objasnili da se radi o pilot projektu koji je započeo ovoga ljeta i da za sada policija ima tek 50 POS uređaja, i to su ih zadužili takozvani presretači i plovila pomorske policije. No, intencija je, kažu u MUP-u da se uvede još uređaja i da na koncu svaka ophodnja prometne policije ima mogućnost kartične naplate. Istovremeno, potvrđeno nam je da još uvijek nije ugovoren posao sa svim kartičarskim kućama, ali se radi i na tome. Visina provizije dogovarala se preko FINA-e.
Sve u svemu, znači li to da će Vito platiti 600 kuna više nego što je prekršaj zakonski „procijenjen“? Pa se pita kome to pogoduju državni organi? Zašto je provizija kartičarskim kućama važnija od građanina? Kome i koliko kartičari vraćaju? Ima li Vito šanse dobiti odštetu i povrat novca ako bi tužio Ministarstvo zbog pogodovanja na njegovu štetu? I može li tužiti državu koja, peglajući nas na plastične kartice, zapravo, prejeftino prodaje dostojanstvo svojih građana?
Da je tjedan dana kasnije prošao kroz to žuto, boja lica bila bi mu crvenija (FOTO: Novi list)
A onda su, za osam dana, stigle izmjene Prekršajnoga zakona koje omogućavaju smanjenje kazne za 50 posto ako se plati na licu mjesta. I tek sad Viti ništa nije jasno. Prekršaj ne vrijedi onoliko koliko je zakonom propisano, nego onoliko koliko imaš novca. Daj što daš. Da je tjedan dana kasnije prošao kroz to žuto, boja lica bila bi mu crvenija. Prošao bi sa 1.000 kuna kazne, što bi bilo manje od njegovoga jednoga mjesečnoga prihoda. Ako bi imao tu hiljadarku u zadnjem džepu prastarih samterica. Živi od ženine plaće i onoga što, za sada, dobije sa burze, neće se vjerojatno nikad po gradu prešetavati s punim novčanikom. Onda mu je bolje da nikuda i ne izlazi, a kamoli da se vozika. Neka ceste ostanu bogatima, s dobrim automobilima, za autoutrke onih koji će uvijek moći platiti polovicu od kazne propisane za one druge, siromašne.
Izvor: Lupiga
