Tvornica Jedinstvo s pogonima u zagrebačkim naseljima Jankomir i Trnje 1990. godine imala je oko 1.700 radnika, od čega 300-tinjak inženjera koji su proizvodili opremu i strojeve za prehrambenu, kemijsku, farmaceutsku i petrokemijsku industriju te pumpe, rezervoare, reaktore i uređaje različitih namjena koje se prodavalo većim dijelom na tržištu SSSR-a, ali i u Poljskoj, Kubi, Alžiru te zemljama Bliskog istoka. Na razvalinama Jedinstva nastalo je Jedinstvo novo, u kojem radi dvadesetak radnika. Pogledajte kako su uništavali Jedinstvo.
"Vratili se s fronte, oslobodili državu, stvorili državu i ostali bez svega."
Ivan Grošek, radnik i "vlasnik" firme Jedinstvo Novo
Zvali su ih tvornicom koja gradi tvornice jer su bili u stanju sagraditi i opremiti kompletan pogon. Jedan od poznatijih projekata koji su realizirali bila je gradnja šećerane u američkoj saveznoj državi Michigan 1960-ih godina.
Firma je iz društvene u dioničko društvo transformirana odlukom Upravnog odbora iz prosinca 1991. s temeljnim kapitalom od 307,7 milijuna njemačkih maraka. Poduzeće je u tom trenutku posjedovalo zemljište na tri lokacije i 59 građevinskih objekata što je uključivalo 545 stanova u Zagrebu te 72 apartmana na lokaciji Duga Uvala kod Pule. Jedinstvo je izgradilo hotel i kuglanu, bili su aktivan sponzor kulturnih i sportskih događanja, a u krugu firme nalazile su se benzinska pumpa i željezničko okretište.
Raspadom Istočnog bloka Jedinstvo je ostalo s 36 milijuna njemačkih maraka nenaplaćenih potraživanja za obavljene poslove koje je kreditirala Zagrebačka banka. Početkom rata 450 radnika odlazi na front, više od pola proizvodnje je prenamijenjeno za vojnu industriju, a u krugu firme je smješten vojni remontni zavod iz Bregane što će se kasnije, uz obveze spram Zagrebačke banke, pokazati jednim od ključnih razloga propasti poduzeća.
preostali radnici Jedinstva (foto: Novosti)
Svršetak rata Jedinstvu ne donosi ništa dobro: dugovi se gomilaju, a privremeni smještaj vojnih jedinica iz Bregane prerasta u trajni nakon što je tadašnji direktor Stipe Ledić 1996. polovicu firme prepisao na Ministarstvo obrane. Druga polovica, procijenjena na 37,6 milijuna maraka, u kuponskoj privatizaciji 1998. odlazi Privatizacijskom investicijskom fondu Sunce. Radnici iste godine osnivaju Stožer za obranu kompanije koji će odigrati presudnu ulogu u obrani ostataka tvornice koja pritisnuta dugovima krajem 2002. odlazi u stečaj. Od preko 2000 radnika koliko ih je radilo na vrhuncu sredinom 1980-ih, u stečaj ih je ušlo svega 240.
Shvativši da nastavak proizvodnje ne odgovara ni vlasnicima ni Vladi RH, odnosno MORH-u, ni Zagrebačkoj banci kao najvećem vjerovniku, radnici na poticaj sindikalista Marija Ivekovića odlučuju stupiti u jedan nesvakidašnji štrajk: štrajk radom. Nakon dvije godine funkcioniranja u sklopu firme u stečaju, grupa od četrdesetak radnika na čelu sa sindikalnim povjerenikom Draženom Kerhinom i predsjednikom Stožera za obranu kompanije Ivanom Grošekom te uz logističku potporu Novog sindikata – Marija Ivekovića i Tomislava Kiša – odlučuje pokrenuti vlastitu firmu. Tako je 2005. nastalo Jedinstvo Novo. Riječima radnika i "vlasnika" Ivana Grošeka: "Više nema da mi drugima stvaramo firmu, napravit ćemo firmu pa ćemo sami s njom rukovoditi... i onda smo si sami krivi ako ne bude išlo. I evo, uspjeli smo."
Firma Jedinstvo Novo danas zapošljava dvadesetak radnika. Plaće nisu visoke, ali su redovne. Sve obveze prema državi se uredno podmiruju. Ministarstvo obrane ih je pokušalo nekoliko puta deložirati. U nekadašnjoj upravnoj zgradi Jedinstva na Jankomiru danas se nalazi nova upravna zgrada Zagrebačke banke. U pogonu na Trnju djeluju glazbeni klubovi Močvara i Jedinstvo.
Fim „Jedinstvo“ Srđana Kovačevića u produkciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju skromni je prilog i posveta njihovoj borbi.
