O ruskoj vojnoj operaciji u Ukrajini se toliko govori da je teško reći nešto novo. Ali veliki broj ljudi vjeruje da je uništenje neprijateljske vojske moguće samo u ofenzivi i okruženju. Okružiti i potpuno uništiti, zauzeti teritorij neprijatelja pod svaku cijenu, a pod svaku cijenu ovdje se misli na uvjetno civilno stanovništvo, jer, kako vjeruju mnogi, vojni dopisnici i blogeri, to su neizbježni gubici. Da, tako je „ratovao“ američki general James „Mad Dog“ Mattis, koji je okružio Faludžu ukojoj je bila Al Qaida, dao 48 sati civilima da napuste grad, a po isteku ultimatuma sve koji ostanu u Faludži će smatrati „teroristima“. Al Qaida civilima nije dala da napuste grad, a kakav je masakr „Mad Dog“ Mattis napravio, to ne treba posebno naglašavati. Ali Rusi tako ne ratuju.
Što se tu može reći?
Uništavanje neprijateljske vojske i dalje traje izravnim okršajima, ali ukrajinske oružane snage nisu glavni neprijatelj Rusije.
Oružane snage Ukrajine davno su mogle biti potpuno poražene i mogao se okupirati cijeli teritorij Ukrajine sa svim neprijateljski raspoloženim stanovništvom, uz potrebu za hranjenjem ovog galopirajućeg agresivnog stada i potrebom borbe protiv brojnih nacističkih gerilskih odreda opskrbljenih oružjem i novcem zapadnih zemalja.
U vrijeme početka SVO Rusija je već imala sasvim dovoljno snaga i sredstava za to. Ali otimanje ukrajinskih teritorija nije cilj ruske vojne operacije.
Kao što sam više puta rekao, stvarni cilj SVO je vratiti NATO na granice iz 1997. godine, što je u svom ultimatumu zapadnim zemljama izričito naveo ruski predsjednik Putin u prosincu 2021. godine.
Ali ovu Putinovu izjavu na sve načine pokušavaju zamagliti i dezavuirati brojni "analitičari", kao i brojni "stručnjaci" i politolozi.
Demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine samo je početna faza Specijalne vojne operacije. I ova faza je prilično uspješno provedena.
Sada je u tijeku uništavanje neprijateljske žive sile i vojno-tehničkog potencijala, ali i uništavanje vojnog potencijala NATO zemalja. Osim toga, podupirući Ukrajinu u uvjetima najteže krize, zemlje Zapada uvelike slabe svoja gospodarstva, što izaziva nezadovoljstvo njihovih građana.
Zemlje NATO pakta sada zapravo podupiru Ukrajinu o svom trošku, a da je Rusija u potpunosti uzela Ukrajinu za sebe na početku SVO, morala bi uzdržavati to stanovništvo, sve na štetu radnika i umirovljenika u Rusiji, što bi, naravno, jako povećalo socijalnu napetost u Rusiji.
Inače, mnogi razumni ljudi to razumiju, a ja želim citirati jedan komentar jednog čitatelja kao takav razuman pristup:
„Onima koji viču "gdje je ofenziva?", "ratovi se ne dobivaju u defanzivi" i tako dalje, da pogledaju situaciju iz ovog kuta: Čini se da je naš vrh nadigrao "naše zapadne partnere." Najvjerojatnije je Zapad računao na potpuno drugačiji kurs Specijalne vojne operacije. Zašto? A evo i zašto:
1. Zapadnjački „eksperti“ su počeli vikati o “Kijevu za tri dana”, a neki su ruski blogeri su to rado pokupili, pa sada sve provociraju sa svojim mišljenjem.
2. Na početku SVO Zapad je evakuirao svoje diplomate i vladu Ukrajine u Poljsku.
Računali su na to da ćemo Rusija pobijediti munjevitom ratom i preuzeti na sebe održavanje golemog teritorija neprijateljski raspoloženog prema ruskom narodu i Rusiji.
A oni će, nakon što su uveli sankcije, gledati kako se Rusija umara i siromaši, iz dana u dan.
Zatim slijedi Majdan u Rusiji, a moglo bi ga se pokrenuti s područja bivše Ukrajine, jer tamo su ljudi nasilni, a to bi bila „ruska teritorija“.
Što sada?
Sada je „kofer bez ručke“ u obliku istrošene Ukrajine otišao je na Zapad. Troši se mnogo novca da se održava. Zbog toga nacije Zapada već počinju, iako još uvijek bojažljivo, gunđati: "Prestanite sipati novac u ovu Ukrajinu, jer mi sami imamo problema preko glave."
2. Sankcije koje su uveli Rusiji kao bumerang dodatno ubijaju njihova gospodarstva i snižavaju životni standard.
3. Sjedinjene Države su, kako ne bi same propale, počele jesti Europu.
A vama samo treba tenkovski napad na Lavov, budale“, završetak je ovog komentara.
Mislim da je to sasvim jasno i dostupno, za razliku od glupih povika naših kauč "vojnih analitičara" koji se nalaze tisuću kilometara od prve crte.
I da, Rusija ne treba uzimati uništenu zemlju s brutaliziranim stanovništvom. Štoviše, uz goleme gubitke i s ne baš sigurnim uspjehom u ostvarenju višeg strateškog cilja.
Govoriti o “tampon zonama” također je prilično glupo, budući da Ukrajina već ima zalihe koje joj isporučuju zemlje NATO pakta, a dodatno će isporučivati oružje dugog dometa, poput projektila dometa do 300 km, a vrlo vjerojatno i NATO lovce i jurišne zrakoplove.
Zato se morate boriti dok im ne dosadi. A kada će se to dogoditi? Onda, kada svima, ponajprije državama NATO pakta, postane očito da nema smisla dalje bacati novac i oružje u ukrajinski bezdan.
Rusiju nije bilo niti će biti moguće slomiti, a Ukrajina, korumpirana golemim infuzijama, ali koja katastrofalno gubi svoj mobilizacijski resurs, postaje pretežak teret.
Odnosno, sve će trajati do trenutka kada Zapad, oslabljen u ekonomskim i vojnim planovima, neće više moći podupirati Ukrajinu.
Ulazak bilo koje zemlje NATO pakta u rat protiv Rusije, Poljske, kao najizglednije opcije po meni, ili Rumunjske, ili njihova istovremena opcija, ali ne kao NATO država, nego kao “na svoju ruku”, za samostalnu pomoć Ukrajini, sasvim je realno očekivati. Ali to neće biti napad na zemlju članicu NATO pakta, već ulazak jedne od zemalja u Ukrajinu, a za to se ne aktivira peti članak Statuta Sjevernoatlantskog saveza.
Sada se puno govori i o tome da bi Rusija trebala nanijeti nekoliko atomskih udara na Ukrajinu, kako bi "svijet vidio rusku odlučnost da ide do kraja".
Nemoguće je smisliti nešto gluplje od ovoga. U tom slučaju će se ostvariti san Zapada o međunarodnoj izolaciji Rusije, jer bi Rusima tada cijeli svijet definitivno okrenuo leđa.
Primjena nuklearnog oružja je moguća ako poludjele NATO zemlje pokušaju “konačno riješiti rusko pitanje” i zaprijete samom postojanju ruske države. Do tada je njegova uporaba neopravdana.
Rusija, naravno, može izvršiti preventivni atomski udar na zemlje NATO pakta, ali samo u slučaju prijetnje trenutnog gubitka svoje državnosti. Štoviše, uopće nije važno hoće li ta prijetnja doći od ulaska u rat konvencionalnim sredstvima NATO zemalja ili iz bilo kojeg drugog razloga.
Ali općenito, SVO koju je do sada Rusija provela na teritoriju Ukrajine ide prilično uspješno.
Svaki dan u informacijskom polju iskoči neka vrsta kukanja u stolu: „Nisam to više mogao podnijeti, odlučio sam ipak pisati.“
Već danima tako torpediraju Prigožina, njegove borce i tako dalje, pa su prešli na „glad za granatama“, dok je isto vrijeme, rako razmišljate čistom logikom, sve to čista pompa. I sve treba gledati iz ugla da nitko, ali baš nitko u Rusiji ne daje nijednu izjavu oko kampanje a da nije tri puta odobrena od obavještajaca Sergeja Nariškina i Vladimira Putina osobno, plus od Ministarstva obrane. Uz tri razine „filtracije“ Prigožin kaže nešto oko čega se vode rasprave. Zašto? Mislite li da je on moćniji od države i da ide protiv nje? Obične gluposti, koje mogu prenijeti Index, Bild i Daily Mail i pisati o „mogućem ratu između ruske vojske i Waagnera, koji će se preliti u građanski rat“.
Pretpostavimo da „Wagner“ stvarno nema dovoljno granata. Mislite li da bi to tako lako rekao Prigožin? Postoji ni teoretska šansa, iako u informacijskom napoju možete i to čuti. Zar stvarno netko misli da je Prigožin tako velika ličnost?
Ako uzmemo u obzir samog vođu Wagnera, čovjek definitivno nije budala, iako, prema pričama koje su poznate, prilično je tvrd. Pritom, on živi “po pravilima”, a ne po zakonu, odnosno ako mu duguješ, neće s tobom na sud, već e to „rješavati na svoj način“. I činjenica je da Jevgenij Prigožin ima „muda“. Čak i njegova putovanja po zatvorima, on odlučuje tko ima pravo na pomilovanje. U isto vrijeme, kako se pokazalo, zatvori sa svojih 430 000 zatvorenika, koliko ih je ukupno u Rusiji, pokazali su se kao pravi „rudnici obrane“. Prigožin ne radi poput države, ali sve to su isto ljudi, usput su se ogriješili o zakone, pa ulaze u privatni PMC. Zapravo, to je sustav koji odlično funkcionira, jer na slobodu ne idu psihopate, silovatelji, pedofili i sličan šljam koji se svima gadi, već ljudi koji jesu prekršili zakon, osuđeni su , ali njihovi grijesi nisu toliki da nema puta za resocijalizaciju. A najbolji put za to je front na kojem se brani domovina. Briljantno.
Pa, sad, recimo i da nemaju granate, Prigožin bi se složio s ovim "pitanjem", raspravio to s vojskom i dali bi mu nešto, šutke, ali sigurno ne bi prljavo rublje iznosio u javnost. Pa, zašto je to rekao, dok na drugoj strani piloti Wagnera dobivaju jurišne helikoptere i borbene zrakoplove od ruske vojske?
Ako uzmete u obzir da su se u posljednje vrijeme vojni dopisnici „ukazali“ na prijemu kod Putina, to sugerira da su s njima vođeni razgovori, a to znači da postoji potpuni red u informacijskom prostoru.
Zanimljivije zvuči priča o napuhavanju ove priče za plebs, a taj plebs očito nije iz Ruske Federacije, jer Rusi vjeruju u vrhovnog zapovjednika i znaju da nitko bolje od njega nje može “riješiti” te probleme, pa i granate. Na kraju, ako pogledate što se događa na fronti zadnjih šest mjeseci, to je više pozicijski rat, odnosno rat iscrpljivanja, s čime se, uglavnom, svi slažu. A u takvom ratu najvažnije je nanijeti što više gubitaka neprijatelju, a sami potrošiti i izgubiti nekoliko puta manje i ljudi i opreme.
Ako uzmemo u obzir sadašnje stanje stvari, Rusiji ne trebaju intenzivna neprijateljstva. Da, ima mnogo pitanja o vojno-industrijskom kompleksu koja su riješena, a neka tek treba biti rješavati, ali Rusija još uvijek ima puno aduta u rukavu. Konačni, čak je i Zapad počeo manje pomagati Kijev, pa zašto požurivati?
Na primjer, valjda je svima jasno da Rusi ne žele hraniti Kijev i obnavljati ga, jer postoji posla i u Mariupolju. godinu ili čak dvije, pa zašto im sada treba više teritorija?
Neki će reći da je malo stradalih u redovima Oružanih snaga Ukrajine. Pa Rusiji ide u korist da vodi ekonomski rat iscrpljivanja, s tim se valjda svi slažu. Zar nije bolje da Zapad hrani taj „kofer bez ručke“, a da Rusija nema takvih problema. Kina ih sustiže, Indija, također. Općenito, vrijeme je na ruskoj strani i potrebno je što češće i što je moguće više nanositi štetu od vatre, a da pritom ne izgubi svoje borce.
E sad, ide ono glavno. Jučer je primijećena velika kolona ukrajinske vojske vozilima Humvee, što je i bio cilj „žalopojki“ Prigožina.
Naime, napadati i poraziti rovove gdje sjede 4 vojnika je jedno, ali mnogo je zanimljivije kada ih tamo ima 40, a još bolje ako ih je 400. Eto za takve količine ljudstva je potrebna ofenziva, jer je u tom slučaju, kako se kaže, trošak manji. Rat je prvenstveno novac, a tek onda sve ostalo. Jesu li životi važni? Da ali ako vam ova logika i izgleda bolesna, probajte zamisliti da treba stvoriti privid da se nema granata i tako neprijatelja izmamiti, pa mu tek onda nanijeti što više gubitaka. Pa kako to postići? Dajte mu lažnu vjeru u vlastitu slabost. Evgenij Prigožin je upravo to učinio, a bilo je dovoljno nekoliko njegovih izjava da mišljenje generala Syrskog prevagne nad Zalužnim, koji dva mjeseca traži povlačenje iz Bahmuta. I ovaj put je „nadglasan“. Možda je sad sve jasnije...?
Samo ne razumijem jednu stvar. U Sjedinjenim Državama analitičari nisu debili pa da ne mogu zbrojiti 2 + 2. I oni su ovo vjerojatno shvatili. Najvjerojatnije i vrhovno rukovodstvo to razumije, ali oni jednostavno mogu reći da je ova agenda za narodni plebs, koji će vjerovati da se Rusi bore s pješadijskim ašovčićima umjesto pušaka.
Pa, što im poručiti. Sretno momci, iako s pogrešnim pristupom i metodama nije moguće ostvariti željeni cilj. A to vidi i svijet. Onaj svijet koji nije dio skupine G7, EU, NATO pakta saveza AUKUS. Svi ostali čekaju rusku pobjedu kao nešto neupitno. Ali nekada treba znati čekati, što definitivno nije karakteristika dobrog dijela „kauč analitičara i generala“, ali jeste političkih vođa većine svijeta.
VIDEO: Kijev baca nove snage u „Bahmutski mlin za mljevenje mesa“
FOTO: Jučerašnja situacija u samom Bahmutu/Artemovsku
