Alati psihologije su opasni u rukama pogrešnih ljudi. Suvremene obrazovne metode mogu se primijeniti u terapiji kako bi se usmjerilo čovjekov mozak i promijenila njegova mišljenja, kako bi njegovo razmišljanje bilo u skladu s određenim ideološkim sustavima.Od proglašenja pandemije Covid-19 u ožujku 2020., fenomen "psihoze formiranja mase", koji je u suštini hipnoza na populacijskoj razini, postao je glavna tema za raspravu, uglavnom zbog intervjua psihijatra Mattiasa Desmeta. Svjesni toga, počinjemo prepoznavati učinke kultiviranja tjeskobe i mentalne zbunjenosti, stalne djete zastrašujućih podataka, stalno promjenjivih i proturječnih informacija, prisilnog poštivanja promjenjivih politika koje zahtijevaju fizičku i vizualnu izolaciju.
- Joost A. M. Meerloo, The Rape Of The Mind, 1956. [hrv. "Silovanje uma", op.prev.]
Joost Meerloo, u Rape Of The Mind, opisao je totalitarne metode koje su se kroz stoljeća koristile za prisiljavanje na poslušnost. Moderno društvo, sa svojim rafiniranim tehnikama u marketingu i masovnoj komunikaciji, napisao je, "nastoji robotizirati i automatizirati čovjeka". Tamo gdje su konkurentne interpretacije stvarnosti cenzurirane, ono što se stalno ponavlja "fiksira obrasce mišljenja", a ti obrasci postaju stvarnosti sami za sebe. "Onaj tko diktira i formulira riječi i izraze koje koristimo, tko je gospodar tiska [i TV-a], gospodar je uma".
Komentar: Kahneman je u svojoj knjizi Misliti, brzo i sporo napisao: "Pouzdan način da se ljude natjera da vjeruju u neistine je često ponavljanje, jer familijarnost nije lako razlikovati od istine".
Ponavljanje fragmenta lažne izjave daje mu vjerodostojnost zbog koncepta kognitivne lakoće; ako je to našem mozgu lakše obraditi, lakše je i u to povjerovati.Nema sumnje da su oni na vlasti svjesni toga i da to iskorištavaju, pogotovo jer zapošljavaju psihološke stručnjake kako bi poduprli svoje propagandne napore: Kako su nas "MEAN" psiholozi natjerali da postupamo u skladu s koronavirus ograničenjima.
Suprotstavljanje totalitarnoj tehnici zahtijeva kritičko razmišljanje, obrazac mišljenja koji oklijeva odmah prihvatiti informaciju samo na temelju onoga što vidimo. Kritički mislioci traže nedosljednosti unutar narativa. Kaže se da se kritičko razmišljanje ne može naučiti, jer je akumulirano životno iskustvo čimbenik njegovog konačnog razvoja, ako se uopće razvije u životu. S druge strane, kritičko razmišljanje je otvoreno za kultivaciju, a vjerojatno je njegovo kultiviranje obilježje liberalnog obrazovanja.
S obzirom na to, tehnika online pretraživanja koju sada zagovara Centar za informiranu javnost bila je iznenađenje za sve koji su kritičko razmišljanje navikli doživljavati kao pozitivnu osobinu. Takozvana SIFT metoda, koja se hvali brzinom kojom se mogu donositi brze prosudbe o online materijalu - ukratko, u roku od 30 sekundi - čini se receptom za površnost koja podsjeća na tvrdnje da se društvo "zaglupljuje". Proglašena meta SIFT-a je zlo "dezinformacija" - ta optužba iz ere pandemije koja je čudno nejasna izvan njezina neuspjeha da se primjeni na službenu, ali sukobom prožetu priču. SIFT se temelji na sustavu od četiri koraka koji sugerira da se često donose bolje odluke s manje informacija, a ne s više.
New York Times je predstavio SIFT s člankom "Kritičko razmišljanje, kako nas ga uče, ne pomaže u borbi protiv dezinformacija". Poziva nas se da "prestanemo s pretjeranim razmišljanjem", jer "cilj dezinformacija je zaokupiti pozornost, a kritičko razmišljanje je duboka pozornost", što uzrokuje da ljudi postanu plijen lošim akterima kao što su teoretičari zavjere koji mogu "iskriviti vašu perspektivu". Kao primjer metode SIFT, koriste Roberta F. Kennedyja, Jr., koji je dugo bio meta NY Timesa, koji, što je izvanredno, ne žele recenzirati Kennedyjevu knjigu The Real Anthony Fauci, niti ne žele objaviti plaćeni oglas za knjigu.
U primjeru, Kennedyjevo ime je Googlano — "Vidi kako je ovo brzo" — na rečenicu na stranici Wikipedije koja identificira Kennedyja kao antivaxxera i teoretičara zavjere. Dva druga izvora, provjeravač činjenica i NIH, ukazuju na Kennedyjeve stavove kao "izvan konsenzusa". Neslaganje s mišljenjem većine ukazuje na pristranost, "I to je dovoljno dobro da znamo da bismo ga vjerojatno trebali preskočiti".
Godine 2016. pojavila se web stranica PropOrNot na kojoj se tvrdi da Rusija manipulira američkim mišljenjem na internetu. Ono što se ističe jest da su primjeri PropOrNot za izvore informacija koji "proizvode velike količine propagandnog sadržaja" u biti nabrajanje izvrsnih stranica za ključne informacije koje izbjegavaju monopolski mediji, kao i za izvore prodorne, dubinske analize i komentara (pogledajte!), npr. Corbett Report, Activist Post, Global Research, Paul Craig Roberts i slično.
Komentar: Pogledajte: Suvremena operacija Mockingbird: "Svatko tko se sa mnom ne slaže je ruski propagandist"
Ono što PropOrNot čini značajnim, u ovom slučaju, jest to što je Washington Post, u članku "Ruski propagandni napori pomogli su u širenju 'lažnih vijesti' tijekom izbora, kažu stručnjaci" uključio PropOrNot, opisujući ga kao "nestranačku skupinu istraživača s iskustvom u vanjskoj politici, vojsci i tehnologiji". Nepristrani? Jedva! Za američke "vodeće novine" broj 2, koje su poznati glasnik CIA-e, davanje kredibiliteta PropOrNot-u bio je napad na glavne izvore koji osporavaju službenu priču.
Još jedan članak Washington Posta poziva čitatelje da odgovore na zbunjujući kviz kako bi utvrdili "Hoćete li pasti u zečju rupu teorije zavjere?". Primjer: Čitatelj treba izabrati, između 4 stavke, jedinu za koju je deklarirano da je potkrijepljena dokazima. Međutim, pažljiva pretraga stavki (opasnosti od GMO hrane; eksperimenti s LSD-om; širenje AIDS-a; stvaranje koronavirusa) otkriva da svaka ima barem neke pojedinosti koje su upitne. Kviz, zapravo, implicira da su određena sumnjiva pitanja "zatvoren slučaj", a zapravo nisu. Stavke obuhvaćene kvizom (npr. izborna prijevara, ubojstvo JFK-a, napadi po lažnom zastavom, ruski dosluh, Rothschildi, duboka država, klimatske promjene itd.) naizgled se podudaraju kako bi se delegitimizirali određeni putevi istraživanja.
U The Rape Of The Mind, u poglavlju pod naslovom "Mentalna zaraza i masovna zabluda", Meerloo piše: "Laž koju izgovorim deset puta postaje mi napola istina. I dok nastavljam govoriti svoju poluistinu drugima, ona postaje moja draga zabluda". Otkako je proglašena pandemija, službeni okvir neistina postao je istina za veći dio čovječanstva. Ipak, neki su rano uvidjeli prijevaru. Kako to?
Igor Chudov, bivši student bihevioralnog ekonomista Richarda Thalera, vjeruje da su oni koji su prepoznali prijevaru kritički mislioci (Chudov je raskinuo s Thalerom koji je sada središnja figura u projektu maksimiziranja "prihvaćanja cjepiva" u društvu1). Chudov, citira poznate Aschove eksperimente pokornosti koji otkrivaju kako su ljudi lako zavedeni mišljenjem većine. Zanimaju ga kritički mislioci, a na svojoj Substack stranici poziva one koji su vidjeli prijevaru Pandemije da objasne svoje iskustvo.
Ključno otkriće Aschovih eksperimenata bila je važnost glasova neslaganja u suprotstavljanju projektima usmjerenim prema masovnom konformizmu. Disident je podsjetnik da bi prevladavajući konsenzus mogao biti apsolutno pogrešan. Zbog toga se odstupanje od službene farmaceutske/vladine priče o pandemiji Covida s takvom zlobnošću napada kao "dezinformiranje" i izruguje se u mainstream medijima (masovni konformizam postao je glavni cilj mainstream medija). Sa stajališta inženjera narativa o pandemiji, s ciljem da se čovječanstvu ubrizga RNA tehnologija, kritičko mišljenje je izravna prijetnja i potkopava se svim raspoloživim sredstvima.
- Thaler se udružio s Cass Sunsteinom u izradi knjige Nudge, koja se bavi tehnikama utjecanja na donošenje odluka javnosti. Godine 2008. Sunstein je napisao Teorije zavjere, u kojoj se zalaže za "kognitivnu infiltraciju", slanje vladinih agenata u zajednice disidentnih građana kako bi se potaknulo razmišljanje koje vlada želi. Sunstein je nakon toga (2009.-2012.) postao administrator Ureda za informacije i regulatorne poslove Bijele kuće u Obaminoj administraciji. Thaler i Sunstein koriste svoj utjecaj u interesu prevladavanja "kolebljivosti oko cjepiva". [↩]
Bill Willers je emeritus profesor biologije na Sveučilištu Wisconsin u Oshkoshu. Osnivač je Superior Wilderness Action Network i urednik časopisa Learning to Listen to the Land i Unmanaged Landscapes, oba iz Island Pressa. Možete ga kontaktirati na willers@uwosh.edu. Pročitajte ostale Billove članke.
