Pogleda li se bolje neobično šareno rublje na jednom od katova u Naselju Andrije Hebranga, primjećuje se da se radi o civilnoj zastavi, a ne službenoj trobojnici s grbovima nad grbom istaknutoj vjerojatno u povodu nesretne vukovarske godišnjice. Riječ je o jednoj varijanti povijesne zastave u kojoj grb „započinje“ s bijelim poljem.
Izvjesiti zastavu na žici za sušenje rublja, pričvrstiti ju kvačicama baš kao komad rublja – je li to banalizacija simbola neovisnosti i državne pripadnosti odnosno dokazuje li taj čin da se radi o svođenju simbolnog značaja i značenja višebojne tkanine na dio odjeće ili posteljine koji se treba oprati, pa osušiti? Ili se pak radi o ultimativnom iskazivanju gorljivog domoljublja bez obzira na odsustvo koplja (stijega, motke) i uobičajenog načina isticanja?
Bez obzira na motivaciju ovakvog razvijanja zastave, simbolične tkanine pod kojom se ujedinjuje, ratuje, plače, juriša, pjeva, slavi, osvaja i gine – prozaična je činjenica da se tkanine prljaju, ma što one predstavljale, i da ih se s vremena na vrijeme mora oprati i osušiti.
