Tretman koji je bio rezerviran za Grčku je pokazao da su EU i MMF postali samo instrument u rukama bogatih za pljačku planete, za Counterpunch je izjavio Paul Craig Roberts.
Obzirom da je iskoristila EU da preuzme vlast nad grčkim narodom, te da "ljevičarsku vladu" Syrize pretvori u marionetu njemačkih banaka, Njemačka se sada suočava s međunarodnim monetarnim fondom koji ometa njen plan pljačkanja Grčke sve do njene smrti.
Pravila koja ima MMF sprečavaju tu organizaciju da posudi novac zemljama koje ga nisu u mogućnosti vratiti. MMF je na temelju podataka i analiza zaključio da Grčka neće moći vratiti posuđeni novac. Dakle, MMF ne želi posuditi Grčkoj novac, kojeg zemlja treba isplatiti kreditorima i privatnim bankama.
MMF tvrdi da kreditori Grčke, od kojih mnogi nisu ni originalni vjerovnici, već jednostavno lešinari koji su kupili grčki dug po povoljnoj cijeni, u nadi da će njime moći špekulirati, moraju otpisati dio duga i dovesti ga do iznosa koji je održiv za grčko gospodarstvo.
Banke ne žele da Grčka dođe u situaciju da može vratiti dug, jer one žele koristiti nesposobnost Grčke da vraća dugove kako bi mogle opljačkati njenu imovinu, te uništiti cijelu socijalnu sigurnosnu strukturu izgrađenu tijekom dvadesetog stoljeća.
Neoliberalizam nije ekonomska doktrina koja bi nam trebala omogućiti bolji i lagodniji život, nego je provedba ovog modela zamišljena da svijet vrati u feudalizam u kojem će biti nekoliko plemića i gomila kmetova. Omjer je poznat: 1% prema 99%.
Kako to vidi Njemačka, MMF bi trebao posuditi Grčkoj novac koji će se vratiti njemačkim bankama. Tada će MMF za svoj novac prisiljavati Grčku da smanji ili ukine mirovine, dokine javne službe i otpusti državne službenike, a sav ušteđeni novac će se koristiti za isplatu Međunarodnog monetarnog fonda.
Budući da novca nikada neće biti dovoljno, nametat će se nove mjere štednje, tako da će Grčka biti prisiljena prodati nacionalnu imovinu, kao što su javna društva za upravljanje vodama, zaštićena mjesta i grčki otoci, a sve će po povoljnoj cijeni kupiti strani investitori, uglavnom iste banke koje su stvorile grčki dug ili njihovi najbolji klijenti.
Do sada su se takozvani "vjerovnici" bavili nekim oblikom olakšanja duga, iako nedefinirano, za sljedeće dvije godine. Do tada će mladi Grci pobjeći u druge zemlje EU, a bit će zamijenjeni imigrantima koji bježe od ratova koje je Washington zapalio na Bliskom Istoku i Africi, koji će još više opteretiti grčki sustav socijalne skrbi, ionako već lišen sredstava.
Drugim riječima, Grčka je uništena od strane Europske unije, institucije koju su tako zdušno podržavali i cijenili. Ista stvar se događa u Portugalu i priprema se provesti u Španjolskoj i Italiji ili Hrvatskoj. Pljačkanje već proždire Irsku i Letoniju, kao i dobar broj zemalja Latinske Amerike, a eklatantan primjer u tijeku je Ukrajina.
Aktualni naslovi u medijima izvještavaju o sporazumu postignutom između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o smanjenju grčkog duga na održivu razinu, ali su oni lažni. Nijedan "vjerovnik" nije dao suglasnost o otpisu dijela, pa čak ni jednog jedinog centa duga. Sve što je MMF dobio od takozvanih "vjerovnika" je nejasna obveza oko nepoznatog iznosa otpisa duga, "koji će biti poznat za dvije godine".
Naslovi u medijima nisu ništa više nego fasada za skrivanje činjenice da je MMF popustio pred pritiskom i prekršio svoje sveto pravilo. No, to je učinio i s Ukrajinom, kojoj je također odobrio program pomoći, iako Rusiji nije vratila niti jedan od 3 milijarde dolara posuđenih Kijevu krajem 2013.
Međutim, MMF je u slučaju Grčke otišao korak dalje i ne da je pristao na nejasno obećanje o navodnom otpisu dijela duga, nego će svoj novac posuđivati Grčkoj, kako bi Atena mogla podmiriti dugovanja prema privatnim bankama.
Drugim riječima, MMF je postao još jedna u nizu zapadnih institucija čija pravila vrijede manje od američkog Ustava ili riječi vlade u Washingtonu, kaže Paul Craig Roberts.
Mediji i dalje pljačku Grčke nazivaju "programom spašavanja", ali nazvati pljačku zemlje i njezinih ljudi "štednjom" je dostojno Georgea Orwella.
Ispiranje mozga je toliko uspješno, da su čak i grčki mediji i političari pljačku financijskih imperijalista počeli doživljavati kao "paket pomoći".
U cijelom zapadnom svijetu veliki broj odluka, kompanija i vlada, dovodi do stagnacije rasta profita. Da bi nastavili ostvarivati profit, mega-banke i multinacionalne kompanije su se posvetile pljački. Sustav socijalne sigurnosti i javne službe su stavili na aukciju i sve se mora privatizirati, a potrebno zaduživanje u provedbi ovog modela je najbolje opisao John Perkins u svojoj knjizi "Ispovijedi ekonomskog ubojice" (Confessions of an Economic Hit Man). Sada je u tijeki implementacija modela kojim se priprema teren za pljačku velikog broja zemalja.
Kapitalizam je ušao u fazu pljačke, a rezultat će biti pustošenje, zaključuje Paul Craig Roberts, dok većinu elemenata grčkog modela prepoznajemo i u politici naše nove, iako trenutno uzdrmane, "reformističke" vlade Tihomira "Tima" Oreškovića, premijera koji je kao zec izvučen iz šešira s posebnom zadaćom da odigra posljednji čin hrvatske drame.
Za bolje razumijevanje koje će zemlje puniti bunar bez dna mega-banaka i multinacionalnih korporacija je potrebno vidjeti omjer njihovog nacionalnog duga i BDP-a. Naravno, ne treba uzimati u obzir zemlje koje zajedno s drugima stvaraju vlastite financijske modele i ne žele imati posla s Wal Streetom, Međunarodnim monetarnim fondom, što su uglavnom zemlje koje nisu dio zapadnog svijeta, a klikom na svaku od njih na stranici National Debt Clocks ćete dobiti kompletan uvid u njihovu financijsku stabilnost.
Hrvatske na ovom popisu nema, ali stranica Hrvatski dug.com i dug od preko 56 milijardi eura govori da ćemo ovakvom politikom, koja je u manjoj ili većoj mjeri sljednica svih prethodnih, teško moći "spasiti strateške kompanije" i zaustaviti daljnje propadanje.
Hrvatski mediji, kao i u Grčkoj, govore kako su reforme nužne, državi ne trebaju kompanije, jer država nije stvorena da gospodari, a zaustavljanje rasta javnog duga jedan je od najvažnijih zadataka nove vlade. Obveze su nam tolike da će do kraja mandata vlada Tihomira Oreškovića morati otplatiti više od 120 milijardi kuna, što je više od trećine ukupnog novca koji se ekonomskim aktivnostima ostvari u jednoj godini. Samo u tekućoj godini treba vratiti 28,14 milijardi kuna, a riječ je o godini kada nema velikih otplata. Samo jedna obveznica stiže na naplatu, i to ona na domaćem tržištu u iznosu od 3,5 milijarde kuna. Sve ostalo se odnosi na vraćanje kamata i kredita. Država će ove godine bankama vratiti 14,99 milijardi kuna nakon što poplaća sve kamate i glavnice. Samo za kamate će bankama dati 1,6 milijardi kuna. Za obveznice treba dati 8,44 milijarde kuna kamata i 3,5 milijardi kuna glavnice.
Što da se radi? Na ovo je pitanje teško odgovoriti, jer su Grci od 2011. do 2015. imali 27 000 prosvjeda samo u Ateni, referendum, odlučnu ljevičarsku vladu i nisu postigli ništa. Dakle, nesporna je činjenica da nam je potreban novi model suprotstavljanja ovoj grabeži, ali s njim još nitko nije izašao u javnost. Francuzi ovih dana također prosvjeduju, bilo je i sukoba, a intelektualna elita francuske ljevice želi kanalizirati prosvjede u smjeru da ne štete krupnom kapitalu, piše Gearóid Ó Colmáin za AHTribune.
Val štrajkova diljem Francuske i desetine tisuća prosvjeda u Grčkoj, kao i oni u drugim zemljama Europske unije, pokazuju da je militantnost radničke klase i dalje snažna.
No, radnički pokret prije svega mora prekinuti suradnju sa salonskom ljevicom i socijaldemokracijom, ako želi uspjeti u borbi protiv pljačke i pustošenja, što će, ne pronađu li europski narodi učinkovit oblik klasne borbe, biti neminovan ishod.
Od 2011. godine 27 000 prosvjeda samo u Ateni, a rezultat - apsolutna nula!!! – Što da se radi?
"Novi pubek političkog šnapsla" - Koliko vrijedi novi premijer?
Tihomir Orešković i tihi "državni udar" kao stvar čisto tehničke prirode
AMSI
Obzirom da je iskoristila EU da preuzme vlast nad grčkim narodom, te da "ljevičarsku vladu" Syrize pretvori u marionetu njemačkih banaka, Njemačka se sada suočava s međunarodnim monetarnim fondom koji ometa njen plan pljačkanja Grčke sve do njene smrti.
Pravila koja ima MMF sprečavaju tu organizaciju da posudi novac zemljama koje ga nisu u mogućnosti vratiti. MMF je na temelju podataka i analiza zaključio da Grčka neće moći vratiti posuđeni novac. Dakle, MMF ne želi posuditi Grčkoj novac, kojeg zemlja treba isplatiti kreditorima i privatnim bankama.
MMF tvrdi da kreditori Grčke, od kojih mnogi nisu ni originalni vjerovnici, već jednostavno lešinari koji su kupili grčki dug po povoljnoj cijeni, u nadi da će njime moći špekulirati, moraju otpisati dio duga i dovesti ga do iznosa koji je održiv za grčko gospodarstvo.
Banke ne žele da Grčka dođe u situaciju da može vratiti dug, jer one žele koristiti nesposobnost Grčke da vraća dugove kako bi mogle opljačkati njenu imovinu, te uništiti cijelu socijalnu sigurnosnu strukturu izgrađenu tijekom dvadesetog stoljeća.
Neoliberalizam nije ekonomska doktrina koja bi nam trebala omogućiti bolji i lagodniji život, nego je provedba ovog modela zamišljena da svijet vrati u feudalizam u kojem će biti nekoliko plemića i gomila kmetova. Omjer je poznat: 1% prema 99%.
Kako to vidi Njemačka, MMF bi trebao posuditi Grčkoj novac koji će se vratiti njemačkim bankama. Tada će MMF za svoj novac prisiljavati Grčku da smanji ili ukine mirovine, dokine javne službe i otpusti državne službenike, a sav ušteđeni novac će se koristiti za isplatu Međunarodnog monetarnog fonda.
Budući da novca nikada neće biti dovoljno, nametat će se nove mjere štednje, tako da će Grčka biti prisiljena prodati nacionalnu imovinu, kao što su javna društva za upravljanje vodama, zaštićena mjesta i grčki otoci, a sve će po povoljnoj cijeni kupiti strani investitori, uglavnom iste banke koje su stvorile grčki dug ili njihovi najbolji klijenti.
Do sada su se takozvani "vjerovnici" bavili nekim oblikom olakšanja duga, iako nedefinirano, za sljedeće dvije godine. Do tada će mladi Grci pobjeći u druge zemlje EU, a bit će zamijenjeni imigrantima koji bježe od ratova koje je Washington zapalio na Bliskom Istoku i Africi, koji će još više opteretiti grčki sustav socijalne skrbi, ionako već lišen sredstava.
Drugim riječima, Grčka je uništena od strane Europske unije, institucije koju su tako zdušno podržavali i cijenili. Ista stvar se događa u Portugalu i priprema se provesti u Španjolskoj i Italiji ili Hrvatskoj. Pljačkanje već proždire Irsku i Letoniju, kao i dobar broj zemalja Latinske Amerike, a eklatantan primjer u tijeku je Ukrajina.
Aktualni naslovi u medijima izvještavaju o sporazumu postignutom između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o smanjenju grčkog duga na održivu razinu, ali su oni lažni. Nijedan "vjerovnik" nije dao suglasnost o otpisu dijela, pa čak ni jednog jedinog centa duga. Sve što je MMF dobio od takozvanih "vjerovnika" je nejasna obveza oko nepoznatog iznosa otpisa duga, "koji će biti poznat za dvije godine".
Naslovi u medijima nisu ništa više nego fasada za skrivanje činjenice da je MMF popustio pred pritiskom i prekršio svoje sveto pravilo. No, to je učinio i s Ukrajinom, kojoj je također odobrio program pomoći, iako Rusiji nije vratila niti jedan od 3 milijarde dolara posuđenih Kijevu krajem 2013.
Međutim, MMF je u slučaju Grčke otišao korak dalje i ne da je pristao na nejasno obećanje o navodnom otpisu dijela duga, nego će svoj novac posuđivati Grčkoj, kako bi Atena mogla podmiriti dugovanja prema privatnim bankama.
Drugim riječima, MMF je postao još jedna u nizu zapadnih institucija čija pravila vrijede manje od američkog Ustava ili riječi vlade u Washingtonu, kaže Paul Craig Roberts.
Mediji i dalje pljačku Grčke nazivaju "programom spašavanja", ali nazvati pljačku zemlje i njezinih ljudi "štednjom" je dostojno Georgea Orwella.
Ispiranje mozga je toliko uspješno, da su čak i grčki mediji i političari pljačku financijskih imperijalista počeli doživljavati kao "paket pomoći".
U cijelom zapadnom svijetu veliki broj odluka, kompanija i vlada, dovodi do stagnacije rasta profita. Da bi nastavili ostvarivati profit, mega-banke i multinacionalne kompanije su se posvetile pljački. Sustav socijalne sigurnosti i javne službe su stavili na aukciju i sve se mora privatizirati, a potrebno zaduživanje u provedbi ovog modela je najbolje opisao John Perkins u svojoj knjizi "Ispovijedi ekonomskog ubojice" (Confessions of an Economic Hit Man). Sada je u tijeki implementacija modela kojim se priprema teren za pljačku velikog broja zemalja.
Kapitalizam je ušao u fazu pljačke, a rezultat će biti pustošenje, zaključuje Paul Craig Roberts, dok većinu elemenata grčkog modela prepoznajemo i u politici naše nove, iako trenutno uzdrmane, "reformističke" vlade Tihomira "Tima" Oreškovića, premijera koji je kao zec izvučen iz šešira s posebnom zadaćom da odigra posljednji čin hrvatske drame.
Za bolje razumijevanje koje će zemlje puniti bunar bez dna mega-banaka i multinacionalnih korporacija je potrebno vidjeti omjer njihovog nacionalnog duga i BDP-a. Naravno, ne treba uzimati u obzir zemlje koje zajedno s drugima stvaraju vlastite financijske modele i ne žele imati posla s Wal Streetom, Međunarodnim monetarnim fondom, što su uglavnom zemlje koje nisu dio zapadnog svijeta, a klikom na svaku od njih na stranici National Debt Clocks ćete dobiti kompletan uvid u njihovu financijsku stabilnost.
Hrvatske na ovom popisu nema, ali stranica Hrvatski dug.com i dug od preko 56 milijardi eura govori da ćemo ovakvom politikom, koja je u manjoj ili većoj mjeri sljednica svih prethodnih, teško moći "spasiti strateške kompanije" i zaustaviti daljnje propadanje.
Hrvatski mediji, kao i u Grčkoj, govore kako su reforme nužne, državi ne trebaju kompanije, jer država nije stvorena da gospodari, a zaustavljanje rasta javnog duga jedan je od najvažnijih zadataka nove vlade. Obveze su nam tolike da će do kraja mandata vlada Tihomira Oreškovića morati otplatiti više od 120 milijardi kuna, što je više od trećine ukupnog novca koji se ekonomskim aktivnostima ostvari u jednoj godini. Samo u tekućoj godini treba vratiti 28,14 milijardi kuna, a riječ je o godini kada nema velikih otplata. Samo jedna obveznica stiže na naplatu, i to ona na domaćem tržištu u iznosu od 3,5 milijarde kuna. Sve ostalo se odnosi na vraćanje kamata i kredita. Država će ove godine bankama vratiti 14,99 milijardi kuna nakon što poplaća sve kamate i glavnice. Samo za kamate će bankama dati 1,6 milijardi kuna. Za obveznice treba dati 8,44 milijarde kuna kamata i 3,5 milijardi kuna glavnice.
Što da se radi? Na ovo je pitanje teško odgovoriti, jer su Grci od 2011. do 2015. imali 27 000 prosvjeda samo u Ateni, referendum, odlučnu ljevičarsku vladu i nisu postigli ništa. Dakle, nesporna je činjenica da nam je potreban novi model suprotstavljanja ovoj grabeži, ali s njim još nitko nije izašao u javnost. Francuzi ovih dana također prosvjeduju, bilo je i sukoba, a intelektualna elita francuske ljevice želi kanalizirati prosvjede u smjeru da ne štete krupnom kapitalu, piše Gearóid Ó Colmáin za AHTribune.
Val štrajkova diljem Francuske i desetine tisuća prosvjeda u Grčkoj, kao i oni u drugim zemljama Europske unije, pokazuju da je militantnost radničke klase i dalje snažna.
No, radnički pokret prije svega mora prekinuti suradnju sa salonskom ljevicom i socijaldemokracijom, ako želi uspjeti u borbi protiv pljačke i pustošenja, što će, ne pronađu li europski narodi učinkovit oblik klasne borbe, biti neminovan ishod.
Od 2011. godine 27 000 prosvjeda samo u Ateni, a rezultat - apsolutna nula!!! – Što da se radi?
"Novi pubek političkog šnapsla" - Koliko vrijedi novi premijer?
Tihomir Orešković i tihi "državni udar" kao stvar čisto tehničke prirode
AMSI
