Iako nisu kategorija štrajkaša od koje bi se očekivalo da izgura najduži štrajk u povijesti ove države, sudske zapisničarke u dvoboju s vladajućima trenutno u rukama drže većinu aduta. Jer jednom kad brana popusti – a do toga bi mogle dovesti najave štrajka drugih državnih službenika – teško ju je ponovo zakrpati
Malo tko bi se kladio da će drugi najduži štrajk u povijesti Republike Hrvatske biti baš onaj službenica i namještenica u pravosuđu (treba im još 11 dana da trajanjem dosegnu štrajk bolničkih liječnica iz 2013.). Još je manje vjerojatno da bi borba za povećanje plaće i poboljšanje uvjeta rada zapisničarki, savjetnica, upisničarki, spremačica i domara sudova i državnog odvjetništva mogla stvoriti ozbiljne probleme vladajućima. Radi se o radnicama i radnicima čiji doprinos društvu javnost nedovoljno razumije, a slijedom toga politika njihovu pregovaračku moć smatra neznatnom.
Politici može biti nezgodno kada na ulice izađu tisuće odgojno-obrazovnih radnica, između ostaloga stoga što će pritisak doći od stotina tisuća roditelja kojima je škola i dalje mjesto za 'čuvanje' djece. Još opasnije je kada se za prekid rada odluče radnice u zdravstvu, jer tada ljudima rupe i nedostaci ionako krhkog sustava postaju još vidljiviji. Prava frka za politiku počinje kada u štrajk stupe policijski službenici, jer to znači da je ugrožen osjećaj sigurnosti zajednice. U usporedbi s navedenim, prekid rada čistačice općinskog suda u Metkoviću ili zapisničarke trgovačkog suda u Pazinu može se učiniti beznačajnom prijetnjom. Ali Andrej Plenković uskoro bi se mogao uvjeriti da najsnažniji udarci obično stižu od onih koje podcijenimo.
Mnogima se zahtjevi Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) mogu učiniti nerealnima, ali oni su iz radničke perspektive u potpunosti opravdani. Plaće većine štrajkaša su ispod državnog prosjeka, a neki od njih, poput čistačica, primaju iznose koji su niži od zakonski propisanog minimuma. Država im priznajući veliku sramotu isplaćuje dodatak da bi uopće došle do minimalca. Sram, što se vidi iz svakodnevnog djelovanja, nije kategorija koja prevladava u hrvatskoj politici. U vrijeme galopirajuće inflacije mjesečni rad koji se cijeni s 500 ili 600 eura neto znači da se osobno i obiteljski nalazite na egzistencijalnom rubu.
Istovremeno Vlada mnogima, uključujući suce, s kojima rade radnice u štrajku, povećava plaću i na sav se glas hvali brojnim uspjesima i pozitivnim ekonomskim pokazateljima. Slijedom različitih afera, uključujući posljednju s HEP-om i plinom, štrajkašima je jasno da se mnogi uz tu vlast koriste javnim sredstvima za osobno bogaćenje. Iz psihološke perspektive to je pat-pozicija u kojoj štrajkaški ustrajete u borbi.
Za iskusnog političara pomalo neočekivano, Plenković se također doveo u pat-poziciju. Čekajući donošenje uredbe kojom bi se, po njegovim riječima, uveo red u sustav plaća u javnom sektoru, morao je zatvoriti sve moguće prostore pobune. U tome nije uspio i sada se nalazi u situaciji u kojoj je teško udovoljiti zahtjevima štrajkaša. Dok se upisničarki i sudskih domara ne boji toliko, riječi Dubravka Jagića ukazuju na to da bi mu već rana jesen mogla biti vrlo neugodna. 'Premijeru i kompletnoj Vladi doslovno sam rekao: Ako bilo kome povećate plaće jedan cent, morate povećati i nama jedan cent! Ako povećate jedan euro, i nama jedan euro! Koliko posto povećate drugima plaću, za toliko posto imate povećati i članovima Sindikata policije Hrvatske i tu nemamo što pričati.'
Jednom kada brana popusti, teško ju je ponovo zakrpati. Zanimljivo je da je predsjednik Vlade izgubio još jedan adut koji je često prethodnih godina koristio u ovakvim situacijama, a to je da se nakon što se ministri pokažu nedoraslima za pregovore iznenada pojavljivao i naglo rješavao stvari. Ovoga puta to nije moguće jer štrajk predugo traje, a iščekivanje famozne uredbe znači da su, u kartaškom žargonu, štihovi povezani.
Sudske zapisničarke u dvoboju s vladajućima trenutno u rukama drže većinu aduta. Riječi predsjednika Vlade da većina građana nije za to da se udovolji njihovim zahtjevima kartaški su blef u situaciji u kojoj vidiš da stvari ne idu onako kako si zamislio. Kibiceri te partije svim su srcem za to da ljudi sa sudova dobiju pristojna primanja i da se riješi sramotna situacija u kojoj država kao poslodavac mora nekome isplaćivati dodatak da se dosegne zakonski minimalna plaća.
Držite čvrsto karte uz sebe i bez straha!
