U svjetlu pogoršanja sigurnosne situacije u Donbasu se u Kijevu među dužnosnicima i političarima opet, i po tko zna koji put, spominje “hrvatski scenarij za povratak okupiranih teritorija”. Naravno, ne misli se na “Erdutski sporazum” i mirnu reintegraciju, što je moguće provesti i “Sporazumom iz Minska”, nego na brzu i uspješnu vojnu akciju po uzoru na “Oluju” iz 1995.
Ideja o povratku kontrole nad pobunjenim Donbasom po “hrvatskom scenariju” nije nova. Već tri godine o njoj govore ukrajinski političari i stručnjaci iz “domoljubnog” bloka. No, posljednjih nekoliko tjedana, zbog blokade nepriznatih republika i općeg pogoršanja situacije, sve češće se počinje govoriti o ovom rješenju.
Nedavno su na jednoj od emisija ruske televizije dva sudionika iz Ukrajine izrazila potpore “hrvatskoj verziji“.
Kolumnist i vojni dopisnik ruskog Kommersanta, Maksim Jusin, pojašnjava zašto je ova opcija trenutno u Ukrajini nemoguća.
Jusin podsjeća da je 4. kolovoza 1995. hrvatska vojska pokrenula operaciju “Oluja” koja je trajala samo tri dana i završila eliminacijom samoproglašene Republike Srpske Krajine. Već 5. kolovoza je njen glavni grad Knin bio zauzet, a na starom dvorcu iznad grada je postavljena hrvatska zastava.
Jasno je zašto je ova opcija tako atraktivna za Ukrajince. No, Zagreb je problem odlučio riješiti učinkovito i uz minimalne gubitke. Čini se da je Kijev pao u napast da ponovi ovaj scenarij. No, Maksim Jusin, kao novinar koji je pokrivao rat u bivšoj Jugoslaviji tijekom četiri godine, podsjeća na sve nevolje i nijanse tih događaja i tvrdi kako je povratak Donbasa u Ukrajinu ovim scenarijem nemoguć.
“Zašto? Razlozi su brojni, ali ću navesti jedan – onaj glavni. Oni koji nude Kijevu da slijediti put hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zaboravljaju temeljno važnu točku. Glavni dio Srpske Krajine, samo onaj dio gdje je Knin, bio je odvojen od Jugoslavije koji je tada vodio Milošević, a između je bilo stotine kilometara teritorija Bosne, zemlje koja je imala svoj unutarnji rat. 1995. u Kninu nije bilo jugoslavenske vojske, a Srbi u Kninu nisu imali nikoga da im pomogne.
S obzirom na ogromnu nadmoć Hrvatske vojske u ljudstvu i oružju, ishod sukoba je bio neminovan. No, podsjećam i na jednu činjenicu, kojih mnogi ili ne znaju, ili su je već zaboravili. Srpska Krajina se sastojala od dva dijela, odvojenih jedan od drugog. Drugi dio, takozvane istočne Slavonije, tada nije bio vojno zauzet od strane Hrvatske vojske, iz razloga što istočna Slavonija graniči sa Srbijom, a u slučaju hrvatskog napada je bio moguć sukob s vojskom SR Jugoslavije, koja se mogla uključiti u sukob. Zato predsjednik Tuđman nije htio ići na Vukovar. No, Hrvati su istočnu Slavoniju vratili nakon tri godine, mirno i političkim sredstvima. No, to je druga priča”, piše ruski novinar Maksim Jusin.
“No, želio bih podsjetiti da ukrajinske regije Donjeck i Lugansk imaju stotine kilometara granice s Ruskom Federacijom. A Moskva je, sa svim svojim javnih izjavama na temu Donbasa, jasno rekla gdje je za nju crvena linija. Vraćanje kontrole Kijeva nad Donjeckom i Luganskom vojnim putem je za Kremlj neprihvatljivo. Ako bude takvih pokušaja, ruske vlasti će naći način da se oni spriječe, kao što je već učinjeno u kolovozu 2014. Donjeck neće biti Knin”, nastavlja Jasin.
U stvari, kada je riječ o ozbiljnoj politici, to je dobro poznato, kako na Zapadu tako i u Kijevu. Samo neodgovorni populisti i “kauč domoljubi” vole raspravljati i nagađati o ratu, pretvarajući se da ne vide razliku između situacije u Hrvatskoj u kolovozu 1995. godine i sadašnje u Ukrajini.
Jedan od njih je i ukrajinski analitičar Vadim Karasev, ali ipak priznaje očitu činjenicu.
“Najbolja opcija za Ukrajinu je Donbas zauzeti po “hrvatskom scenariju”, ali Kijev za to nema snage”, za ukrajinsku TV112 je rekao Vadim Karasev, politički analitičar i direktor Instituta za globalne strategije, te jedan od vođa stranke Ujedinjeni centar.
“Što se tiče zauzimanja, jasno je da je to, ako postoje snage, najbolja opcija. No, mi smo to pokušali provesti do 24. kolovoza 2014. i ući u Donjeck i Lugansk. Podsjećam vas da smo onda upali u Ilovajski kotao. Dakle, dok nemamo vojne snage, to je nemoguće”, rekao je Karasev.
“Sjećam se da je Narodna fronta mnogo govorio o “hrvatskom scenariju” 2014. godine, tijekom Ilovajskog kotla, te da je bilo mnogo optimizma. Ljudi uspoređuju Srbiju i Rusiju. Ali, prvo treba razumjeti da Putin nije Milošević i da Rusija nije Srbija. Rusija ima nuklearno oružje. A, ako bude potrebno, napast će nas izravno. Moskva neće dopustiti vojni poraz tih republika”, upozorava ukrajinski analitičar.
“Nema nekog recepta kojeg možemo provesti. Čak i kada govorimo o Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici i scenariju zamrznutog sukoba. Ni to se neće dogoditi, jer Pridnjestrovlje ne graniči s Ruskom Federacijom i Rusija tamo ne može slati vojnu opremu”, zaključio je Karasev.
Ideja o povratku kontrole nad pobunjenim Donbasom po “hrvatskom scenariju” nije nova. Već tri godine o njoj govore ukrajinski političari i stručnjaci iz “domoljubnog” bloka. No, posljednjih nekoliko tjedana, zbog blokade nepriznatih republika i općeg pogoršanja situacije, sve češće se počinje govoriti o ovom rješenju.
Nedavno su na jednoj od emisija ruske televizije dva sudionika iz Ukrajine izrazila potpore “hrvatskoj verziji“.
Kolumnist i vojni dopisnik ruskog Kommersanta, Maksim Jusin, pojašnjava zašto je ova opcija trenutno u Ukrajini nemoguća.
Jusin podsjeća da je 4. kolovoza 1995. hrvatska vojska pokrenula operaciju “Oluja” koja je trajala samo tri dana i završila eliminacijom samoproglašene Republike Srpske Krajine. Već 5. kolovoza je njen glavni grad Knin bio zauzet, a na starom dvorcu iznad grada je postavljena hrvatska zastava.
Jasno je zašto je ova opcija tako atraktivna za Ukrajince. No, Zagreb je problem odlučio riješiti učinkovito i uz minimalne gubitke. Čini se da je Kijev pao u napast da ponovi ovaj scenarij. No, Maksim Jusin, kao novinar koji je pokrivao rat u bivšoj Jugoslaviji tijekom četiri godine, podsjeća na sve nevolje i nijanse tih događaja i tvrdi kako je povratak Donbasa u Ukrajinu ovim scenarijem nemoguć.
“Zašto? Razlozi su brojni, ali ću navesti jedan – onaj glavni. Oni koji nude Kijevu da slijediti put hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zaboravljaju temeljno važnu točku. Glavni dio Srpske Krajine, samo onaj dio gdje je Knin, bio je odvojen od Jugoslavije koji je tada vodio Milošević, a između je bilo stotine kilometara teritorija Bosne, zemlje koja je imala svoj unutarnji rat. 1995. u Kninu nije bilo jugoslavenske vojske, a Srbi u Kninu nisu imali nikoga da im pomogne.
S obzirom na ogromnu nadmoć Hrvatske vojske u ljudstvu i oružju, ishod sukoba je bio neminovan. No, podsjećam i na jednu činjenicu, kojih mnogi ili ne znaju, ili su je već zaboravili. Srpska Krajina se sastojala od dva dijela, odvojenih jedan od drugog. Drugi dio, takozvane istočne Slavonije, tada nije bio vojno zauzet od strane Hrvatske vojske, iz razloga što istočna Slavonija graniči sa Srbijom, a u slučaju hrvatskog napada je bio moguć sukob s vojskom SR Jugoslavije, koja se mogla uključiti u sukob. Zato predsjednik Tuđman nije htio ići na Vukovar. No, Hrvati su istočnu Slavoniju vratili nakon tri godine, mirno i političkim sredstvima. No, to je druga priča”, piše ruski novinar Maksim Jusin.
“No, želio bih podsjetiti da ukrajinske regije Donjeck i Lugansk imaju stotine kilometara granice s Ruskom Federacijom. A Moskva je, sa svim svojim javnih izjavama na temu Donbasa, jasno rekla gdje je za nju crvena linija. Vraćanje kontrole Kijeva nad Donjeckom i Luganskom vojnim putem je za Kremlj neprihvatljivo. Ako bude takvih pokušaja, ruske vlasti će naći način da se oni spriječe, kao što je već učinjeno u kolovozu 2014. Donjeck neće biti Knin”, nastavlja Jasin.
U stvari, kada je riječ o ozbiljnoj politici, to je dobro poznato, kako na Zapadu tako i u Kijevu. Samo neodgovorni populisti i “kauč domoljubi” vole raspravljati i nagađati o ratu, pretvarajući se da ne vide razliku između situacije u Hrvatskoj u kolovozu 1995. godine i sadašnje u Ukrajini.
Jedan od njih je i ukrajinski analitičar Vadim Karasev, ali ipak priznaje očitu činjenicu.
“Najbolja opcija za Ukrajinu je Donbas zauzeti po “hrvatskom scenariju”, ali Kijev za to nema snage”, za ukrajinsku TV112 je rekao Vadim Karasev, politički analitičar i direktor Instituta za globalne strategije, te jedan od vođa stranke Ujedinjeni centar.
“Što se tiče zauzimanja, jasno je da je to, ako postoje snage, najbolja opcija. No, mi smo to pokušali provesti do 24. kolovoza 2014. i ući u Donjeck i Lugansk. Podsjećam vas da smo onda upali u Ilovajski kotao. Dakle, dok nemamo vojne snage, to je nemoguće”, rekao je Karasev.
“Sjećam se da je Narodna fronta mnogo govorio o “hrvatskom scenariju” 2014. godine, tijekom Ilovajskog kotla, te da je bilo mnogo optimizma. Ljudi uspoređuju Srbiju i Rusiju. Ali, prvo treba razumjeti da Putin nije Milošević i da Rusija nije Srbija. Rusija ima nuklearno oružje. A, ako bude potrebno, napast će nas izravno. Moskva neće dopustiti vojni poraz tih republika”, upozorava ukrajinski analitičar.
“Nema nekog recepta kojeg možemo provesti. Čak i kada govorimo o Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici i scenariju zamrznutog sukoba. Ni to se neće dogoditi, jer Pridnjestrovlje ne graniči s Ruskom Federacijom i Rusija tamo ne može slati vojnu opremu”, zaključio je Karasev.
Pokušaj provedbe “hrvatskog scenarija” u ljeto 2014. koji je završio katastrofalnim porazom ukrajinske vojske
