u rujnu svi putevi vode na tržnicu;
gomilu snubi i usmjerava voće & povrće,
kao psi kuje koje se tjeraju. miriše grad
po potpuno poznatom pozivu na ponavljanje
iskustva utaživanja gladi i užitka.
doba je zimnice kada gomila
sprema gomilu plodova jureći k njima
kao žedna stoka na vodu. vonja grad
po strahu i pohlepi, po potrebi za preživljavanjem.
klate se žene usahlih dojki, prorijeđene kose,
izobličenih usana, kvrgavih ruku s najlonima,
salovrate matrone sa slonovskim nogama, nezgrapne,
ugojene kućanice, umorne majke, kubistička lica,
odsutna tijela s preširokim hlačama, napirlitane ženke
u preuskim suknjama, starice bez glasa,bez smijeha,
tuljac figure u pratnji pivskih stomaka, neobrijanih,
hromih, umornih, uz nadrkane muževe,
umirovljene doktore, pravnike, klonule starce,
prolaze pored invalida, prosjaka, besposličara,
vivuera podrugljivih osmjeha i živinskih pogleda.
U metežu spremaju se za spremanje zimnice,
dolazi doba kiselo volim te kiselo.
