Kohabitacija, izgleda

Kohabitácija jest ili nije. Pravnički učen, premijer Andrej Plenković bi joj morao znati i političko značenje barem koliko i jezikoslovci, pa u opasci na inaugurativnu izjavu novinarima također pravno učenog predsjednika RH Zorana Milanovića - kako će kohabitirati s izvršnom vlašću, odnosno s premijerom na opće dobro svih građana - nije bilo mjesta kvalifikativu tvrda. Ni možebitno meka, ovakva ili onakva... kohabitacija.

Milanovićev prvi mjesec predsjednikovanja državom iz bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku i Plenkovićev ustavno determiniran odnos prema sukreatoru ključnih državnih politika iz suprotne polit-ideološke opcije minuli su više no kohabitacijski korektno i poželjno. Svaki se od njih držao svog posla i svojih ovlasti, a opći državni interes nadvladao je osobne taštine, pa su se izjalovila neka očekivanja medijskih prznica koji su unaprijed sugerirali sukobe ega Markova trga i Pantovčaka, munje i oluje, jer je premijer, je li, obećanjem "tvrde kohabitacije" odbio predsjednikovu dobronamjerno pruženu kohabitacijsku ruku.

Ako se po jutru dan poznaje, kako tvrdi mudar pûk, Hrvatska bi napokon mogla profitirati činjenicom što na dvama državnim brdima više ne stanuje ovnovska pamet te da politika nije, jer ne smije ni biti brvnom na kojemu će tvrdoglavci ukrštati rogovlje. Prvi mjesec ugodne kohabitacijske klime između aktualnog i bivšeg premijera dobar je znak, pa lakonotni gubitnik već prvoga kruga predsjedničkih izbora Miroslav Škoro, lider tek osnovanog Domovinskog pokreta nazvanog po sebi, jalnuški zvuči kad taj državni dvojac - zasad s kormilarom razuma - posprdno naziva "pajdašima". Valjda zbog srodnih političkih/diplomatskih karijera poniklih iz zrinjevačkog inkubatora.

Kohabitacija, dakako, jest ili nije, međutim, kohabitacija je ustavna norma koju su predsjednik države i premijer dužni poštivati, jer zemlja ne može vjerodostojno funkcionirati bez te vrsti - kako je jezikoslovci imenuju - tzv. zajedničkog stanovanja, sustanarstva, divljeg braka, odnosno suradnje dviju ideološki i politički raznorodnih stranaka ili koalicija koje istodobno obnašaju vlast na različitim razinama (parlamentarna većina nasuprot predsjedniku)...

"Kohabitacija" bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i stranačkog joj šefa/premijera Plenkovića, koja se po političkoj semantici i njihovoj demokršćanskoj pripadnosti HDZ-u ne bi ni smjela smatrati kohabitacijom, često je bila neozbiljan igrokaz aktera koji nisu naučili uloge, a dovoljno su nagluhi da im šaptači uopće nisu bili od koristi. Bila je to nesuradnja, igra pokvarenog telefona.

Prvi Milanovićev iznimno važan predsjednički, kohabitacijski dobar potez na unutarnjem planu bio je dogovor s premijerom te je zajednički sazvan sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost, o pitanjima migracije i pandemije zaraze koronavirusom. Na testu kvalitetne Milanović-Plenkovićeve kohabitacije, RH polaže ispit zrelosti u sigurnosno kriznim okolnostima. Koje mogu biti i gore od ovih. Plenkovićeva "prijetnja" treniranjem strogoće "tvrdom kohabitacijom" sa službenim Pantovčakom očito je bila populizam za jednokratnu uporabu. Dobro je za Hrvatsku, ali i za Plenkovićev premijerski i ljudski integritet da nije želio (ni ubuduće neće željeti, ako nije izazvan?) neodgovornost i taštinu staviti ispred razuma i, kako voli reći - preuzete odgovornosti. Na poziciji premijera, dakako.

Gotovo istodobno, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske (HV) Zoran Milanović je bespogovorno potpisao odluku, svoju suglasnost za odlazak novog kontingenta HV-a u SAD/NATO-ovu tzv. mirovnu misiju u Afganistanu. Još prije mjesec i pol u predsjedničkoj se kampanji žestoko (i razložno) protivio nazočnosti HV-a ne samo u toj razorenoj agresijama i unesrećenoj zemlji, govorio je da će kao predsjednik države prekinuti avanturu u kojoj je nedavno poginuo hrvatski vojnik Josip Briški, a drugi pak teško ranjen u talibanskoj zasjedi.

Supotpisom odluke, tvrdi, nije promijenio uvjerenje; ispunjenje obećanja samo je odgodio za šest mjeseci kada ovom kontingentu prestaje mandat. Nije želio na početku predsjedničkog mandata problematizirati kohabitaciju radi naprasnog, je li, odustajanja RH od "preuzetih obaveza članice NATO-a".

Tzv. mirovne misije NATO-a - obrana američkih/zapadnih interesa po globusu!? - jesu dragovoljno preuzeta "obaveza RH", neprijeporna/stalna dika, "ponos i čast" što godinama nisu silazili s jezika bivše NATO-ove diplomatkinje s predsjedničkog fotelja na Pantovčaku Kolinde Grabar-Kitarović te vladina potpredsjednika i ministra obrane Damira Krstičevića.

Novinari su najavljivali prvi oštar sukob novog predsjednika i premijera upravo zbog njihovih oprečnih stajališta o HV-u u Afganistanu budući da Zoran Milanović želi odmah povući HV iz Afganistana (110 vojnika pod njemačkim zapovjedništvom), a Andrej Plenković je za povlačenje kada se bude povlačila i američka vojska (cca 60.000 ljudi), što navodno ovisi o ishodu pregovora s talibanima o rješenjima nakon što zašuti oružje.

U gotovo dva desetljeća u Afganistanu - gdje zapadni vojnici ni danas ne znaju što tamo rade, protiv koga se i zašto imaju boriti - SAD je potrošio cca bilijun dolara i angažirao 750.000 vojnika. Po službenim podatcima, ubijeno je 64.000 afganistanskih vojnika, 43.000 civila, 42.000 talibana i drugih pripadnika lokalnog otpora, 2500 američkih vojnika, cca 1000 iz "savezničkih" država, 424 humanitarca, 67 novinara...

Kohabitacijsko zdravlje na vrhu sada je prevagnulo nad egom i jednog i drugog lidera upućenog na sukreiranje državnih politika i vojnih rješenja, pa mediji spekuliraju da njihov oštar sukob zbog Afganistana neminovno slijedi za - šest mjeseci. Bit će to dramatično doba, jer su i HDZ i SDP - vidljivo je iz druge galaksije - koalicijski deficitarni. O tzv. velikoj koaliciji navodno ne žele čuti ni jedni niti drugi. Kohabitacijski zrele države to rješavaju bezbolije. Još je neizvjesno tko će Milanoviću doći po mandatarsku punomoć.

U međuvremenu, Milanović i Plenković ostaju, dvojica koja kažu isto neznatno drukčijim sintagmama. Doduše, birokratskim frazama, ali... Nema valjanog razloga da njihova kohabitacija i ubuduće ostane kako se počela realizirati.

h-alter