Policija je dužna reagirati po službenoj dunosti na bilo čiji poziv na bilo čije ubojstvo, pa je sada pitanje za tehničkog ministra unutarnjih poslova Davora Boižnovića (HDZ) zašto to policija nije smjesta učinila 16. svibnja 2024. na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora, gdje je HDZ-ov tzv. žetončić Hrvoje Zekanović krajnje krvožedno – gestikulirajući kažiprstom revolversku cijev na sljepočnici – pozvao na ubojstvo SDP-ovog šefa Peđe Grbina. U tzv. parlamentarnom kokošinjcu (Zlatko Vitez) javnost je prošlih saziva imala iks-prigoda svjedočiti neotesanosti, primitivizmu, deficitu kućnog odgoja, notornom prostakluku i moralnoj nedoraslosti zastupnika – pa i samoga politideološki promiskuitetnog Zekanovića, sic transit – kojima su izborno povjerovali kako će savjesno i zrelo braniti vitalne interese tzv. običnih/malih ljudi i države, ali Zekanovićev poziv na egzekuciju kolege iz saborskih klupa jeste bez presedana.
Kretenizam na entu. Nedostojan i nekog munjena pubertetlije kojem je narkotik posve izjeo mozak, kamoli profesora zemljopisa u dobi za muški klimakterij, koji je za kikiriki prodani obraz pristao glumatati HDZ-ovog inkvizitora u sabornici i pred TV-okom. Jadno, ali…
“Peđa Grbin će uskoro visjeti naglavačke s nekog stabla kad ga politički smaknete”, siktao je Zekanović samo dan nakon atentata na slovačkog premijera Roberta Ficu prema dijelu sabornice, gdje su sjedili SDP-ovi i ini tzv. lijevi zastupnici 11. saziva. “On je trenutno politički zombi, živi mrtvac, čovjek koji je izgubio izbore. Izazivam vas tko će braniti Peđu Grbina! Ajmoooo… Neće ga nitko braniti, tko će braniti živog mrtvaca, zombija… Znate one filmove…, treba ga pogoditi kolcem u srce i metkom u čelo!” U “onim filmovima” se – nekim pretpotopnim vjerovanjima neukog pûka, sic transit – vampire ubija probijanjem srca glogovim kolcem, ne metkom u čelo. Metkom u čelo ubijaju snajperisti lišeni svake ljudskosti, atentatori pomračena uma, okorjeli kriminalci, psihopatski samoubojice…
Bijesni vukovi
Novomu/starom se premijeru Andreju Plenkoviću jamačno još tresu gaće od straha za vlastitu glavu, jer se ne usudi otvoriti Markov trg građanima i turistima ni tri i pol godine nakon što je proustaški munjeni Danijel Bezuk (22) iz okolice Kutine 12. listopada 2020. izrešetao fasadu Banskih dvora i teže ranio policajca na osiguranju. Srca je kamenoga unatoč apelima, pritužbama i žalbama, ali i procjenama sigurnosnih stručnjaka da to više nema smisla. Slovačka, gdje se liječnici bore za premijerov život, slično je kao i tzv. samostalna, neovisna i suverena kobno podijeljena među proeuropskim, proukrajinskim i proruskim političkim strujama što kidišu jedna na drugu kao bijesni vukovi i dogodio joj se – atentat.
Već su drugi dan zaredale prijetnje smrću i poljskom premijeru Donaldu Franciszeku Tusku te još nekima inim europskim dužnosnicima, novinarima, vođama političkih stranaka… “Slovaci su nam dali primjer što učiniti s Donaldom Tuskom, ako sabotira središnju zračnu luku”, jedna je od prijetnji smrću, koju je Tusk objavio na platformi X. Nije isključeno da to neki ostrašćeni mračnjak i pokuša ostvariti.
“Nije to stvar samo u Slovačkoj”, komentirao je atentat na premijera Fica novoizabrani slovački predsjednik Peter Pellegrini. “Tenzije ne rastu samo tako. Vidjeli smo napade tijekom izborne kampanje u Njemačkoj. Nije to samo slovački problem. Političari u Europi moraju razmišljati o tomu kako izbjeći takve situacije.” Glavni urednici slovačkih neovisnih medija pak dobivaju prijeteće poruke i mailove, a političari – zagovarajući pomirbu s figom u džepu, sic transit – optužuju oporbu i dio medija za govor mržnje, polarizaciju u društvu i nasilje koje na kraju prekazi u ubojstvo. Trećemandatni CRO premijer, je li, itekako razmišlja “kako izbjeći takve situacije”, pa do daljnjega ne kani otvoriti Markov trg Zagrepčanima i njihovim gostima.
Držat će ga pod čeličnom ogradom, policijskom paskom i videonadzorom, jer još nije bio povukao svoju tvrdnju bez pokrića o nekakvim subverzivnim/terorističkim skupinama u bijednoj našoj, koje se “tajno okupljaju, naoružavaju…”
Slučaj atentata na slovačkog premijera, ali i mnogi prije njega, potvrđuje da nikakvi tjelesni čuvari štićenih osoba, policija i obavještajne službe nerijetko nisu dorasli tzv. pravim atentatorima. O ubojstvu američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja 22. studenoga 1963. u Dallasu (Teksas), je li, ni dan se danas ne zna prava istina ni zašto mu najmoćnija tjelesna zaštita na svijetu nije spasila glavu. Može li tko i hoće li – a neće niti može, ako neki zadrti Zekanovićev fan pošandrca – spasiti glavu Peđi Grbinu, kojemu je HDZ-ov politideološki inkvizitor bio nacrtao metu na čelu i označio na prsima mjesto gdje mu, je li, treba kolcem probosti srce?
Šibenski politideološki konvertit s diplomom profesora zemljopisa – u manje je od deset godina politikantstva i kojekakvih nezrelih performansa (pa i na saharskom pijesku protiv Istanbulske konvencije) prozujao stranačkom orbitom od marginalnog Hrasta i Domovinske koalicije preko Hrvatskih suverenista (izbačen 2022) i Domovinskog pokreta do Hrvatske demokršćanske stranke i HDZ-ova tzv. žetončića – maloumno je sada uzjahao na krijestu prijeteće strave i užasa.
Hoće li policija reagirati protiv Zekanovića, što bi morala po službenoj dužnosti, i preventivno obznaniti političkoj i široj društvenoj javnosti da nitko u ovoj zemlji – samoprozvanoj pravnom i demokratskom – ama baš nitko, bez obzira na stranačku ili bilo koju pripadnost, ne smije pozivati ni na čije ubojstvo. Ni sa zbiljskom namjerom, iz mržnje ili čega veći niti u neslanoj šali. To je poziv na terorizam, jer svaki atentat jest – terorizam. Naravno da će Zekanović proći lišo, jer ni predsjedajući konstituirajućom sjednicom Hrvatskog sabora nije našao potrebnim dostojno ukoriti Hrvoja Zekanovića. Sramota.
Potpredsjednik tzv. Visokog doma Furio Radin (metuzalem saborskih mandata, zaredom od 1992. godine, sic transit) proslavio se opomenama SDP-ovim zastupnicima Željku Jovanoviću i Arsenu Bauku, jer su zatražili ispriku šefa HDZ-ova kluba zastupnika i samog Zekanovića. Budući, pak, da je policija pod HDZ-ovom paskom od ministarstva naniže, pa i u trećemu mandatu zaredom, zakon i pravda su čvrsto zavezani tamo gdje je gazda kazao, pa…
To nije šala
Bude li se Grbinu zaista dogodilo neko veliko zlo – što nije isključeno u ovako trknutoj, hiperslovački razmrdanoj, podijeljenoj i mržnjom jako kontaminiranoj državi, samonedostatnom tzv. čardaku ni na nebu niti na zemlji koji samo Plenković vidi “primjerno međunarodno pozicioniranog” – bit će odvratno gledati HDZ-ovog Pilata kako pere ruke u tuđoj krvi. To nije šala, nije smiješno niti je dostojno ljudskog bića – pazi, katoličkog vjernika, demokršćanina, sic transit! – prizivati i najgorem neprijatelju, što Grbin ipak nije, likvidaciju metkom u čelo i glogovim kolcem kroz srce. A HDZ-Plenkovićeva tzv. pravna država službno – ni abera?!
Dapače. Dok se Plenković zgražao zbog atentata na slovačkog kolegu Fica, novinari su ga nakon neviđenog incidenta – pa baš na konstituirajućoj sjednici Sabora koja je imala prštati svečanošću – zaskočili pitanjem o “teškim zastupničkim riječima” u 11. sazivu tzv. Visokog doma, lakonski je u prolazu dobacio: “To nije do nas (vladajuće većine, op. a.), pogledajte što se jučer dogodilo u Slovačkoj.”
Tko šiša oporbenog čelnika, važan je premijer?! I Tko šiša lajavoga Peđu Grbina, koji se bio predizbornim dealom s predsjednikom RH Zoranom Milanovićemdo smrti zamjerio Plenkoviću i noćima mu nije dao mirno spavati, kad je Zekanović i prošao u zastupničke klupe na HDZ-ovoj listi da bi nastavio istu korisnu zadaću tzv. neprincipijelnoj koaliciji HDZ-DP-a. Politideološki inkvizicijsko-snajperističku: uvredama ad hominem, ne ad rem, izrugivanjem, kočijašenjem, performansima, optužbama bez pokrića, prijetnjama fizičkim obračunom, etc. etc. Repertoar poznat, jer Plenkoviću i ne treba Zekanović za nešto politički uljudnije.
A ovaj više no zadovoljan: plaća za bogove, povlastice uz nju također, pašticada u saborskom restoranu samo tri eura, pića na izbor za bagatelu… Mandat u džepu, zastupnički imunitet zajamčen i sada četiri godine: tko mi što može; birači, možete se slikati u boji!
Novinar Gordan Malić veljače 2022. u tekstu “Danijel Bezuk, napadač na Banske dvore, više nije sam” u Maxportalu pisao je o terorizmu i stanju u RH, a neka zapažanja upućuju na spoznaju da Zekanovićev poziv na Grbinovo ubojstvo uopće nije figurativan, kako se kasnije vadio iz živog blata vlastite umne poremećenosti. U bijednoj našoj uistinu ne manjka maloumnika – prepoznatljivih i u taboru HDZ-ova vladajućeg partnera DP-a, koji poručuju kako je “Zagreb okupiran 8. svibnja 1945”, a ne oslobođen od ustaša i njemačkih nacista i koji moda neće prezati uzeti Zekanovića zdravo za gotovo.
“U profilu napadača (Danijela Bezuka, op. a.) stoji i to da je bio član lokalnog ogranka navijačke skupine BBB-a, zljubljenik HOS-a i ustaških simbola”, napisao je Malić. “Na društvenim mrežama slijedio je ekstremističke grupe koje zagovaraju prevrat u državi, članove HDZ-a i njihove partnete iz SDSS-a (politički Srbi u 10. sazivu Hrvatskog sabora, op. a.) nazivaju zločincima i zločinačkom koalicijom, njihove birače izdajnicima i smradovima. I otvoreno zagovaraju likvidaciju premijera Andreja Plenkovića (posredstvom Domovinskog pokreta su sada ušli u vlast, pa je fokus premješten na vođu tzv. lijeve oporbe Grbina, op. a.).
Politički najistaknutiji član te skupine je Damir Markuš, HOS-ovac i dogradonačelnik Kutine, na čijem su se Facebook profilu mogle naći i ovakve poruke: ‘Dok dijete ne nabavi gun, pa rokne dva, tri, bit će jebote, ustaša poludio. A treba tako, prije neće biti mir’, ‘Ne znam što se čeka’, ‘Trebalo je 1995. pobiti srpska govna, kupiš pištolj, jednom u usta naguraš tako da izbiješ bar 8,9 zuba’. I dijete je nabavilo gun. Gun i kalašnjikov. Motiva mu nije nedostajalo.” Policija svako malo u nekoj premetačini na privatnom posjedu otkrije arsenal ilegalnog oružja. Za par stotina eurića možeš u svakom kafiću kuptiti pištolj za Grbinu metak u čelo i u svakoj šikari odsjeći kolac za “junački” mu probiti srce.
Sankcije, ne isprika
“Imamo dramu koja u ovim trenucima traje u klubu SDP-a”, pametovao je Hrvoje Zekanović medijima u pokušaju popravljanja štete počinjene, je li, krvožednim ispadom na konstituirajućoj sjednici 11. saziva Hrvatskog sabora. “Peđa je politički zombi. Živi politički mrtvac. To je stvarno tako. On je čovjek koji se više neće baviti politikom i to sada svi znaju. Oni će njega morati politički likvidirati. U filmovima, zombija likvidiraju kolcima, mecima, a oni će njega likvidirati politički. To rade ovog trenutka. Ja sam zadnji koji bi pozivao na nasilje i likvidacije. Nisam za govor mržnje i nsilje, samo sam figurativno govorio o političkoj likvidaciji politički živog mrtvaca Peđe Grbina, i u tomu nije bilo nikakve zle namjere.”
SDP, članovi njegove koalicije Rijeke pravde dolaze i ina oporba prdnuli su u vjetar – zajedno s vladajućom tzv. neprincipijelnom koalicijom HDZ-a i Domovinskog pokreta, koji “nisu čuli” Zekanovićev poziv na ubojstvo – jer nisu zatražili pravnu intervenciju te tzv. žetončića izbacili iz svog tabora. Kakva vražija isprika?! Ne dolazi u obzir. Zekanović nije lik koji pripada uljuđenom političko društvu i koji je sposoban graditi zajedništvo u temeljito posvađanoj Bijednoj Našoj. A nereda i mržnje je svima preko glave. „Netko tko je u stanju reći to što je rekao Zekanović usred Sabora, vjerojatno ne bi preživio metak u čelo jer mu nijedan organ ne bi bio oštećem budući da ga tamo ni nema“, komentirao je Arsen Bauk (SDP).
“Zekanovićeva prijetnja metkom u čelo je nešto što od takv spodobe ne iznenađuje”, reagirao je SDP na Facebooku. “Međutim, zanima nas što o tomu imaju reći oni koji su ga u Sabor doveli? Oni čiji je novi-stari predsjednik Sabora još jutros govorio o prijetnjama ekstremnih političkih skupina, kojima se moramo oduprijeti.” SDP-ovci se prave grbavima: pa nije novi/stari predsjednik tzv. Visokog doma Gordan Jandroković (HDZ), nadimkom Njonjo i Pudlica, mislio na ekstremiste što prijete SDP-ovim članovima i radikalnijem dijelu političke oporbe, nego na one što u Uniji ne mogu ni nacrtane vidjeti na vlasti europučane i njihove birače, a u RH pripadnike tzv. trgovačke, neprincipijelne koalicije “koruptivne hobotnice i imovinskog pokreta” nagnute na proustašku “domoljubnu” stranu. Sic transit.
Nakon Zekanovićeva krvožednog ispada usred Hrvatskog sabora na konstituiranju 11. saziva, nereagiranja tzv. pravne države i nove političke vlast te mutavog SDP-ova odgovora na prijetnju smrću, bijedna naša sljedećih mjeseci – ako ne godina do kraja mandata? – može svašta očekivati. Samo ništa dobroga od toh buljuka tzv. ljudi nahvao (dum Marin Držić), zlih u duši, kvarnog karaktera i opasnih namjera.
