Aktualni saziv Hrvatskog sabora i aktualna Vlada ušli su u posljednju godinu mandata te će, ne dođe li do raspisivanja prijevremenih parlamentarnih izbora, hrvatski birači o novom sastavu Sabora odlučivati u jesen 2020. Tko će pak nakon njih stati na čelo Vlade sve više ovisi o ishodima drugih izbora...



Čini se ipak da Hrvatska neće dobiti predsjednika Vlade te ministra pravosuđa i unutarnjih poslova u samo jednoj osobi. Takvo je što odmah nakon uspjeha na izborima za članove Europskog parlamenta najavio Mislav Kolakušić čija je kandidacijska lista skupine birača osvojila 7,89% glasova birača, a on osobno više no respektabilnih 68.883 preferencijskih glasova, odmah do Ruže Tomašić, prvoplasirane kada su posrijedi glasovi za pojedine kandidatkinje i kandidate. Bivši sudac i aktualni eurozastupnik postao je najvećom zvijezdom europskih izbora te potencijalno jednim od najvažnijih ljudi u recentnoj konfiguraciji hrvatske politike. Istog je trenutka najavio kandidaturu na predsjedničkim izborima, a odmah zatim i sudjelovanje na parlamentarnim izborima kako bi pobjedom i na njima ostvario svoj plan objedinjavanja dužnosti predsjednika Vlade i ministra pravosuđa i unutarnjih poslova. Tada mu se to činilo mogućim.


Sada više i ne. U HRT-ovoj je emisiji „Nedjeljom u dva“ Kolakušić izjavio da u slučaju neuspjeha na predsjedničkim izborima njegova politička priča u Hrvatskoj prestaje, a daljnju političku karijeru vidi u sebi kao najboljem zastupniku u Europskom parlamentu kojega je Hrvatska ikad imala. Dakle, ne postane li Kolakušić novim predsjednikom Republike Hrvatske, njegova se politička opcija neće pojaviti na parlamentarnim izborima. U tom slučaju agencije za ispitivanje javnog mnijenja više niti ne trebaju navoditi njega kao potencijalnu mogućnost na sljedećim izborima za Hrvatski sabor. Očito neskon organizirati političku platformu za parlamentarne izbore te preuzeti sav rizik za takav angažman, Kolakušić je osmislio alibi za svoje povlačenje nakon predsjedničkih izbora. To što će na taj način razočarati trenutačno 5-6% ispitanika koji bi mu na parlamentarnim izborima dali povjerenje, Mislav Kolakušić ne smatra dovoljnim izazovom. On s mjesta šefa države hoće okupiti saborsku većinu, inicirati promjenu hrvatskog Ustava i uvesti predsjednički sustav, iako zapravo govori o polupredsjedničkom sustavu u kojem postoji mjesto premijera. Ni sam ne znajući što je formalno predsjednički, a što polupredsjednički sustav, on hoće sve, ali ne može. I to zna.






Igra prijestolja u HDZ-u


Ne pomrse li ipak hrvatski birači Kolakušićeve planove o povlačenju u Europski parlament te ga izaberu na čelo države, od ostalih kandidata za predsjednika Vlade nakon sljedećih parlamentarnih izbora zasad su izvjesni aktualni premijer Andrej Plenković i predsjednik SDP-a Davor Bernardić. Pritom je šef SDP-a sigurniji da će te izbore dočekati na vrhu vlastite stranke no što je to njegov kolega u HDZ-u. Naime, Andreja Plenkovića u proljeće sljedeće godine čekaju unutarstranački izbori pri čemu je nekoliko istaknutih članova stranke najavilo svoju kandidaturu za čelno mjesto HDZ-a. K tome, sadašnji predsjednik HDZ-a i Vlade iščekuje i rezultate predsjedničkih izbora na kojima bi sve osim pobjede Kolinde Grabar-Kitarović, barem se tako čini, zakompliciralo i njegov politički položaj. Nema sumnje da bi Plenkovićevi oponenti unutar HDZ-a veoma rado iskoristili pobjedu Zorana Milanovića, Miroslava Škore ili Mislava Kolakušića za njegovo detroniziranje u stranci. To bi nakon Pirove pobjede HDZ-a na europskim izborima bio novi neuspjeh za stranku i samim time za njezina predsjednika. To što će Grabar-Kitarović pobijedi li ponovno na izborima biti potpuno rasterećena od podrške Andreja Plenkovića i na taj način u cijelosti usredotočena na vlastite interese, ne mijenja moguću percepciju prema kojoj je aktualni premijer odgovoran baš za svaki postotak dobiven na izborima.


Upravo jedan od mogućih kandidata za predsjednika HDZ-a Davor Ivo Stier, nekoć Plenkovićev unutarstranački saveznik i vodeći stranački ideolog, a nakon formiranja koalicije s HNS-om njegov poprilično tihi, ali esencijalni suparnik, svoje buduće poteze vezuje uz ishod predsjedničkih izbora. Drugi potencijalni predsjednik HDZ-a te zbog toga i nove Vlade Miro Kovač svoju priliku vidi u Plenkovićevoj zamagljenoj podršci unutar stranke i neposrednim izborima za predsjednika HDZ-a, sada s više kandidata s obzirom da su prvi Plenkovićev izbor 2016. te prije toga i izbor Tomislava Karamarka bili određeni samo njihovim kandidaturama. Sada će sve biti znatno neizvjesnije i uzbudljivije jer pobjednik tih izbora predvodi stranku na parlamentarnim izborima s ciljem održavanja na vlasti u uvjetima nižega koalicijskog potencijala ne dogovori li se pak novi, desniji predsjednik HDZ-a s političkim opcijama desnijima od stranke.

O izgledima vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave za mjesto predsjednika HDZ-a i Vlade najbolje govori način na koji on vodi vlastitu stranačku podružnicu i grad. Ili, točnije, način na koji drugi vode njega, konkretno oni u čijem je interesu takvo Penavino ponašanje. S obzirom da i dalje drži ključne poluge moći u nacionalnoj i stranačkoj politici Andrej Plenković doživio bi težak neuspjeh ne uspije li obnoviti mandat na čelu HDZ-a. O ostanku na čelu Vlade odlučit će birači koji bi mogli okrenuti glavu od svih onih koji u ovom trenutku osiguravaju HDZ-ovu parlamentarnu većinu ili su to činili ranije. Zato bilo tko na čelu HDZ-a ozbiljno mora računati na to da će dogodine podrška „žetončića“ Milana Bandića, HNS-a ili Mosta nezavisnih lista biti stvar prošlosti s obzirom na to što čeka navedene političke opcije na parlamentarnim izborima.






Bernardić u domeni znanstvene fantastike, ali zato je moguć kompromis


Što se tiče Davora Bernardića, njegov je mogući dolazak na čelo Vlade 2020. i dalje u sferi znanstvene fantastike, i to više fantastike, a manje znanosti. SDP je na europskim izborima doslovce pomazila sreća, a kao što pokazuje i trenutačni rejting njegova predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića, dio političkog spektra koji SDP predvodi ili samo želi predvoditi i dalje predstavlja manjinu. SDP jednostavno ne nudi ništa novo te se natječe uz već poražene prijedloge. SDP i njemu ideološki bliske stranke na europskim su izborima zbrojeno dobile jedva trećinu glasova te bi SDP-ovo formiranje nove vlasti u Hrvatskoj ovisilo o još većem milovanju sreće nego li na europskim izborima. Možda netko u SDP-u šansu vidi u velikoj koaliciji s HDZ-om te dogovornoj podjeli premijerskog mandata.

Nije isključeno niti da Hrvatska dobije novu inačicu Tihomira Oreškovića kao kompromisnog premijera u vrijeme prve propale koalicije HDZ-a i Mosta nezavisnih lista. Treba se samo nadati da bi u tom slučaju na čelo hrvatske Vlade stao ne nužno netko tko bolje govori hrvatski jezik, nego netko tko puno bolje poznaje hrvatsko društvo, politiku, kulturu i gospodarstvo. I ima izborni legitimitet. To vjerojatno neće biti Mislav Kolakušić unatoč detektiranju niza pravih problema, od neučinkovite državne uprave i lokalne samouprave preko raširene korupcije do neodrživosti mirovinskog sustava i ovakvog funkcioniranja pravosuđa. A možda su sve to i razlozi Kolakušićeva uzmaka...

tportal