U nekoliko navrata smo pisali o inicijativi Jadran-Baltik-Crno more, koju hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na međunarodnim forumima i konferencijama uporno predstavlja kao svoju, te da je cijeli ovaj igrokaz odavno postao više nego opasna groteska.
No, pitanje je zašto je Hrvatska na sebe preuzela ulogu promicatelja američkih interesa u istočnoj Europi, kada je, ako eventualno dođe do ruskog odgovora, geostrateški smještena iza linije prvog udara? Ovaj nepotrebni rizik se ničim ne može opravdati.
Naime, ovo je bilo prilično vruće ljeto u Europi, na Balkanu i Crnom moru. Dogodile su se mnoge stvari, a predstava još uvijek traje, uz veliki doprinos Pantovčaka.
Logika je sada više nego jasna. NATO privodi kraju svoju agresivnu politiku širenja prema istoku i izlaska na granice Ruske Federacije.
Budući da je NATO vojni blok koji zastupa interese isključivo Washingtona i Londona, a gotovo nimalo ostatka Europe, iako tako tvrdi, ovakvi potezi neće ostati bez odgovora ruske strane. Moskva će, bez sumnje, braniti svoje interese, ali opet nije jasno iz kojih perverznih razloga mi u Hrvatskoj moramo na sebe preuzeti ulogu "predziđa" ovog vojnog saveza?
Treći svjetski rat ulazi u hibridnu vruću fazu i već se vodi na frontu sjevera Afrike, Bliskog istoka, Turske, Ukrajine, Poljske i baltičkih zemalja, ali i na Balkanu, ali istočnom, u Bugarskoj i Rumunjskoj i mi njime još uvijek nismo izravno ugroženi.
Nakon operacije Rusije u Siriji je situacija za SAD i NATO na južnom obodu saveza postala složenija. Stoga usporedo s najavom naše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, težište se prebacilo na sjeverno pročelje i na liniju od Baltika do Crnog mora i Turske, na kojoj na kraju može doći do vojne eksplozije. Ovdje govorimo o najcrnjem scenariju, uz nadu da do njega nikada neće doći. Ali opet, zašto Hrvatska vodi ovu ujedinjenu frontu u sučeljavanju s Rusijom, ako još uvijek može kalkulirati i držati se po strani i čekati razvoj događaja?
U Moskvi također imaju svoj termin za novu frontu i zovu je "Međumorje Baltik-Crno more". Dakle, naša je predsjednica "ubacila" Jadransko more u ovo opasno geostrateško sučeljavanje i Obaminu inicijativu, za koju u travnju 2014. nije ni znala kako je nazvati, te je nazvala "Uspravnica Jadran-Baltik", koja je raspoređivanjem komponente američkog globalnog "proturaketnog štita" u Rumunjskoj, sasvim logično, postala "Uspravnica Jadran-Baltik-Crno more".
Nova vojna strategija Sjedinjenih Država u Europi je dovoljno jasna, a objavljena je u nekoliko studija, što znači da je nitko i ne skriva.
Američka vojska, kojoj je nekada težište bilo u Francuskoj, Njemačkoj i Bruxellesu, sada je kao žrtve odabrala zemlje istočne Europe, dok su one zapadne u potpunosti pošteđene bilo kakvog otvorenog sukoba protiv Rusije.
Na istoku Europe se otvaraju nove baze, šalje oružje i formiraju nove vojne strukture.
Sada se otvorilo ozbiljno pitanje o jedinstvu i učinkovitosti NATO pakta, prije svega zbog nespremnosti ključnih država da svoja gospodarstva opterećuju povećanjem vojne potrošnje.
Njemačka, Francuska i Italija nisu dosegle potrebnih 2% vojnog proračuna u odnosu na ukupni BDP, tako da su se SAD u vojnim odnosima morale prebaciti na bilateralne sporazume s pojedinim zemljama NATO pakta, kao što je bio slučaj sa sustavima proturaketne obrane u Poljskoj i Rumunjskoj, koja, uz minimalne preinake, od obrambenih postaju ofenzivna konvencionalna ili nuklearna oružja.
Prema podacima iznesenim ranije ovog ljeta, samo će sedam zemalja NATO pakta povećati financiranje svojih oružanih snaga u 2016. za 19,9 posto -Poljska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka. No, samo Poljska i Estonija zadovoljavaju NATO standard od izdvajanju 2% ukupnog BDP-a za vojnu potrošnju, tako da još treba vidjeti hoće li uvećanjem vojnog proračuna za 19,9 % Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka doseći tu granicu. Ako i ne bude tako, vjerojatno će joj se približiti.
No cijela ova slika iznova dokazuje da slobodno možemo govoriti o sustavnom okruživanju Rusije od strane Sjedinjenih Država i NATO pakta. SAD same izdvajaju skoro 600 milijardi za vojsku, a zajednički NATO obrambeni proračun iznosi 280 milijardi dolara, dok je ruski oko 66 milijardi.
Dakle, glavna vojna pozornica Trećeg svjetskog rata nije toliko zapadna Europa, nego takozvano "Međumorje", koje obuhvaća sedam perifernih zemalja, zapadno od onih ključnih u geostrateškom smislu, a to su Bjelorusija, Ukrajina, Rumunjska i Bugarska. "Međumorje" je postao najopasniji geopolitički i vojni koncept na planeti, a na što Moskva upozorava već godinama, a na kraju se, pod pritiskom, u njegovom razbijanju odlučila na pripojenje Krima.
Rusiji ne preostaje ništa, osim da umanji mogućnost faktora iznenađenja od strane NATO saveza. No, u usporedbi s vremenom prije Drugog svjetskog rata, Rusija danas ima puno manje prostora za manevar u zapadnom smjeru, pogotovo nakon državnog udara u Kijevu i zbog moguće agresije NATO pakta iz smjera Ukrajine i baltičkih zemalja.
Uopće nije važno gdje bi i pod kojim izgovorom SAD mogle započeti rat, a obuzdavanje ruskog medvjeda će, ako Hillary Clinton uđe u Bijelu kuću, biti prioritet politike. U ovim okolnostima, čak i na konvencionalni napad Rusija će biti prisiljena na uporabu nuklearnog oružja, kao što predviđa njena vojna doktrina. Naime, pritisak je prevelik, a obrana isključivo konvencionalnim oružjem ne bi postigla željeni učinak.
Ali, ako zaista počne nuklearni rat protiv Rusije, većina stanovnika istočne Europe, među koje je Kolinda Grabar-Kitarović nepotrebno ugurala i hrvatski narod, imat će samo jedan izbor - ponizno čekati smrt, nakon čega će preživjeli zavidjeti mrtvima.
Još do ovog ljeta bi u ratu između NATO pakta i Rusije u Europi, najveću štetu pretrpjela Ukrajina, baltičke zemlje, Norveška, Poljska, Engleska, Njemačka, Nizozemska i Belgija, jer su tamo koncentrirane najjače snage Saveza.
No, sada se glavnina snaga seli prema istoku. Pripremama u prebacivanju vojne pozornice na istok Europe se mogu smatrati vježbe manevri NATO pakta "Anaconda 16" u Poljskoj, na kojima je u lipnju ove godine sudjelovalo 30 000 vojnika iz 20 zemalja NATO-a i šest partnera - Gruzije, Ukrajine, Kosova, Makedonija, Švedske i Finske, prenosi The Independent.
Vladimir Putin je uoči vojnih vježbi izjavio da bi se, u slučaju da Rusija bude ugrožena, pod unakrsnom vatrom našle Poljska i Rumunjska, dvije zemlje koje su prihvatile da se na njihovom teritoriju rasporedi američki globalni proturaketni štit.
Kako bi se zadovoljile nove ambicije Poljske, ta je zemlja nominalno upravljala manevrima i vježbe "Anaconda 16" su, navodno, vođene pod poljskim zapovjedništvom. Naravno da je svime upravljalo američko vojno zapovjedništvo u Europi – EUCOM. Zanimljivo je da ova struktura uključuje 51 zemlju i teritorije, među kojima su Europa, Rusija, Grenland i Izrael, a sjedište EUCOM-a je u Stuttgartu u Njemačkoj. Međutim, trenutno su veze Glavnog stožera ruske vojske i EUCOM-a, kao i NATO pakta općenito, na najnižim razinama ikad, tako da je rusko članstvo u ovoj strukturi puka formalnost.
Uoči vježbi "Anaconda 16" je Poljska objavila da će u 2017. povećati svoje oružane snage sa 100 000 na 150 000 vojnika.
Dakle, kao što je rekao i ruski predsjednik, zbog raspoređivanja baza američkog proturaketnog štita, Poljska i Rumunjska se u mogućem nuklearnom ratu pretvaraju takozvane teritorije "Ground Zero".
Naravno, sve se ovo provodi uz apsurdnu vojnu kakofoniju Washingtona i NATO pakta "kako agresivna Rusija prijeti najmirnijem bloku na svijetu", dok NATO drsko izbija na njene granice.
Uostalom to je bilo geslo summita NATO pakta u Varšavi koji se održao 8. i 9. srpnja ove godine, a cijelo okupljanje je bilo logičan slijed događaja od pada Berlinskog zida.
NATO ovu politiku provodi skoro 30 godina i "okruživanjem" Rusije zaista izaziva Treći svjetski rat, što se može pratiti od 1989. godine:
1. Konstantno proširenje NATO snaga prema ruskim granicama se događa unatoč obećanjima Zapada Gorbačovu 1989. godine da se to nikada neće dogoditi.
2. Raspoređivanje sustava proturaketne obrane u Rumunjskoj, Poljskoj, Turskoj i Španjolskoj. To se oružje može koristiti s nuklearnim oružjem za obrambene misije u zraku, na kopnu i na moru, ali i za ofenzivne napade.
3. Konstantna rotacija vojnih kontingenata i razmještaj teške vojne opreme u baltičkim zemljama, Poljskoj i Rumunjskoj.
4. Stvaranje "Nordijskog fronta" protiv Rusije, koji se sastoji od članica NATO-a, Danske, Islanda i Norveške, kao i članova "NATO Partnerstva za mir", Švedske i Finske.
5. Modernizacija nuklearnog oružja, pogotovo onog stacioniranog u Njemačkoj, B61-12 bombe i Standoff LRSO krstareće rakete. Američka senatorica Dianne Feinstein je priznala da je to oružje dizajnirano "tako da izvede nuklearni rat nesagledivih razmjera".
Naravno, poslije summita u Varšavi je dežurno atlantističko lupetalo u Jutarnjem listu, Janusz Bugajski, napisao "kako, zbog prijetnje Rusije, NATO savez još uvijek ostaje nužan Europi i dok Rusija primjenjuje agresivna sredstva subverzije, NATO mora razviti protumjere kako bi zaštitio sve članice i projicirao svoju moć u strateški važne regije".
Za NATO su "jačanje obrane na Baltiku i u crnomorskoj regiji goruća pitanja za sigurnost njegovih članica s ukupno oko milijardu građana", a ove dvije teme su dominirale na summitu u Varšavi.
Međutim, ni tada se NATO nije htio sjetiti osnivačkog akta NATO-Rusija 1997. godine.
Moskva je uzalud podsjećala da su 1997. Rusija i NATO potpisali ugovor prema kojem se NATO obvezao kako nema namjeru imati velike vojne jedinice i taktičko nuklearno oružje na teritoriju novih članica. No, kako bi se izbjegle ove odredbe, SAD je s Poljskom sklopio bilateralni ugovor i pravno nije prekršio pravila sporazuma NATO-Rusija. Osim toga, za dalje korake u ovom smjeru se mogu koristiti i razni trikovi poput "ključnih saveznika izvan NATO saveza", članstva u "Partnerstvo za mir" u okviru kojega se trajno mogu rasporediti vojnici ili čak nuklearno oružje u istočnoj Europi.
Prvi problem je već nastao odlukom NATO pakta da rasporedi četiri dodatne bojne u blizini ruskih granica u Poljskoj i baltičkim zemljama – po jednu u svakoj zemlji, a raspoređivanje će početi 2017. godine, dok se bojne mogu jačati prikrivenom "rotacijom".
Naravno, ove bojne broje od 600 do 800 vojnika, kojima bi se 2018. trebalo pridružili i 150 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, ali ruski stratezi poručuju da će ovu situaciju ruska vojska biti prisiljena neutralizirati raspoređivanjem nekoliko sustava "Iskander".
I za kraj se osvrnimo na stvaranje "Crnomorske flote" NATO pakta, kojim EUCOM želi povećati prisutnost svojih ratnih brodova u Crnom moru. Ideja je jasna i na moru se također žele stvoriti uvjeti za odvraćanje Rusije, ne samo na kopnu, nego i na moru. Međutim, ova hipotetska NATO "Crnomorska flota", ne uzimajući u obzir "Konvenciju iz Montreuxa", dovela bi do pogoršanja sigurnosne situacije u ovom dijelu Europe i Azije.
Naime prolazak brodova kroz Bospor je reguliran međunarodno-pravnim aktom, takozvanom "Konvencijom iz Montreuxa" s početka prošlog stoljeća, iz 1936. godine.
Prema toj konvenciji, svi komercijalni brodovi slobodno mogu prolaziti kroz Bospor u vrijeme mira i u vrijeme rata. Nešto složenije stvari su s ratnim brodovima. Oni su podijeljeni u dvije skupine, na brodove zemalja koje imaju izlaz na Crno more i ratne brodove drugih sila. Crnomorske zemlje imaju pravo kroz Bospor prolaziti ratnim brodovima bilo koje klase, ali se Tursku unaprijed mora obavijestiti. Međutim, Turci, ako sudjeluju u ratu ili donesu službenu odluku o neposrednoj ratnoj ugrozi, mogu zatvoriti prolaz svim ratnim brodovima.
Trenutno bi se"Crnomorska flota" NATO pakta mogla stvoriti samo na štetu pomorskih snaga Turske, Bugarske i Rumunjske, dok bi im kroz takozvani model "rotacije" mogli pomagati brodovi Njemačke, Italije i Sjedinjenih Država.
Međutim, s vojnog gledišta, ova flota bi bila izvrsna meta za ruske sustave "Bastion" ili "Kalibar". S ova dva oružja je superiornost Rusije na Crnom moru neupitna.
Vrelo ljeto 2016. je završilo, a kako će se stvari odvijati u budućnosti, nitko ne zna. No, da završimo i ponovimo bit navedenog. Hrvatska se u geostrateškom smislu uopće nema potrebu osjećati ugroženom. Mi smo bili izvan vojnog teatra među Rusima takozvanog "Međumorja". Čime nas je to Washington toliko zadužio da sami ulijećemo u ovu avanturu i postajemo vrli stjegonoše inicijative "Jadran-Baltik-Crno more", ako je Jadransko more zapadno od prioritetnih područja ruske vojne doktrine? Ovo je suluda odluka naše vrhovne zapovjednice, koja je izgubila kontakt sa stvarnošću, te vjerojatno vođena osobnim površnim ambicijama, uvukla Hrvatsku u igru u kojoj ne odlučujemo ništa, a izlažemo se riziku da u slučaju otvorenog sukoba preživjeli zavide mrtvima.
Možda pomislimo da je ovo najcrnji i nemoguć scenarij.
No, nakon članka kojeg je nedavno objavio Foreign Policy, koji opisuje smjernice vanjske politike Hillary Clinton, ako postane predsjednica, čak i najveći optimisti se počinju pitati: "Što ako ipak.....?"
FOTO - "Međumorje Baltik-Crno more" u kojem Rusija Hrvatsku uopće ne vidi kao prioritet u svom eventualnom odgovoru, NATO paktu, kao ni mnoge druge europske zemlje:
Foreign Policy: Hillary Clinton, počevši od Sirije, namjerava pokazati Putinu gdje mu je mjesto
Kolinda lažeš! – Sve navedeno nisu hrvatski nacionalni interesi, niti Vaša ideja!
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zapovijed Baracka Obame predstavila kao osobnu inicijativu
Inicijativa hrvatske predsjednice Jadran –Baltik – Crno more je usklađena s pripremama Pentagona za nove ratove
AMSI
No, pitanje je zašto je Hrvatska na sebe preuzela ulogu promicatelja američkih interesa u istočnoj Europi, kada je, ako eventualno dođe do ruskog odgovora, geostrateški smještena iza linije prvog udara? Ovaj nepotrebni rizik se ničim ne može opravdati.
Naime, ovo je bilo prilično vruće ljeto u Europi, na Balkanu i Crnom moru. Dogodile su se mnoge stvari, a predstava još uvijek traje, uz veliki doprinos Pantovčaka.
Logika je sada više nego jasna. NATO privodi kraju svoju agresivnu politiku širenja prema istoku i izlaska na granice Ruske Federacije.
Budući da je NATO vojni blok koji zastupa interese isključivo Washingtona i Londona, a gotovo nimalo ostatka Europe, iako tako tvrdi, ovakvi potezi neće ostati bez odgovora ruske strane. Moskva će, bez sumnje, braniti svoje interese, ali opet nije jasno iz kojih perverznih razloga mi u Hrvatskoj moramo na sebe preuzeti ulogu "predziđa" ovog vojnog saveza?
Treći svjetski rat ulazi u hibridnu vruću fazu i već se vodi na frontu sjevera Afrike, Bliskog istoka, Turske, Ukrajine, Poljske i baltičkih zemalja, ali i na Balkanu, ali istočnom, u Bugarskoj i Rumunjskoj i mi njime još uvijek nismo izravno ugroženi.
Nakon operacije Rusije u Siriji je situacija za SAD i NATO na južnom obodu saveza postala složenija. Stoga usporedo s najavom naše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, težište se prebacilo na sjeverno pročelje i na liniju od Baltika do Crnog mora i Turske, na kojoj na kraju može doći do vojne eksplozije. Ovdje govorimo o najcrnjem scenariju, uz nadu da do njega nikada neće doći. Ali opet, zašto Hrvatska vodi ovu ujedinjenu frontu u sučeljavanju s Rusijom, ako još uvijek može kalkulirati i držati se po strani i čekati razvoj događaja?
U Moskvi također imaju svoj termin za novu frontu i zovu je "Međumorje Baltik-Crno more". Dakle, naša je predsjednica "ubacila" Jadransko more u ovo opasno geostrateško sučeljavanje i Obaminu inicijativu, za koju u travnju 2014. nije ni znala kako je nazvati, te je nazvala "Uspravnica Jadran-Baltik", koja je raspoređivanjem komponente američkog globalnog "proturaketnog štita" u Rumunjskoj, sasvim logično, postala "Uspravnica Jadran-Baltik-Crno more".
Nova vojna strategija Sjedinjenih Država u Europi je dovoljno jasna, a objavljena je u nekoliko studija, što znači da je nitko i ne skriva.
Američka vojska, kojoj je nekada težište bilo u Francuskoj, Njemačkoj i Bruxellesu, sada je kao žrtve odabrala zemlje istočne Europe, dok su one zapadne u potpunosti pošteđene bilo kakvog otvorenog sukoba protiv Rusije.
Na istoku Europe se otvaraju nove baze, šalje oružje i formiraju nove vojne strukture.
Sada se otvorilo ozbiljno pitanje o jedinstvu i učinkovitosti NATO pakta, prije svega zbog nespremnosti ključnih država da svoja gospodarstva opterećuju povećanjem vojne potrošnje.
Njemačka, Francuska i Italija nisu dosegle potrebnih 2% vojnog proračuna u odnosu na ukupni BDP, tako da su se SAD u vojnim odnosima morale prebaciti na bilateralne sporazume s pojedinim zemljama NATO pakta, kao što je bio slučaj sa sustavima proturaketne obrane u Poljskoj i Rumunjskoj, koja, uz minimalne preinake, od obrambenih postaju ofenzivna konvencionalna ili nuklearna oružja.
Prema podacima iznesenim ranije ovog ljeta, samo će sedam zemalja NATO pakta povećati financiranje svojih oružanih snaga u 2016. za 19,9 posto -Poljska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka. No, samo Poljska i Estonija zadovoljavaju NATO standard od izdvajanju 2% ukupnog BDP-a za vojnu potrošnju, tako da još treba vidjeti hoće li uvećanjem vojnog proračuna za 19,9 % Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka doseći tu granicu. Ako i ne bude tako, vjerojatno će joj se približiti.
No cijela ova slika iznova dokazuje da slobodno možemo govoriti o sustavnom okruživanju Rusije od strane Sjedinjenih Država i NATO pakta. SAD same izdvajaju skoro 600 milijardi za vojsku, a zajednički NATO obrambeni proračun iznosi 280 milijardi dolara, dok je ruski oko 66 milijardi.
Dakle, glavna vojna pozornica Trećeg svjetskog rata nije toliko zapadna Europa, nego takozvano "Međumorje", koje obuhvaća sedam perifernih zemalja, zapadno od onih ključnih u geostrateškom smislu, a to su Bjelorusija, Ukrajina, Rumunjska i Bugarska. "Međumorje" je postao najopasniji geopolitički i vojni koncept na planeti, a na što Moskva upozorava već godinama, a na kraju se, pod pritiskom, u njegovom razbijanju odlučila na pripojenje Krima.
Rusiji ne preostaje ništa, osim da umanji mogućnost faktora iznenađenja od strane NATO saveza. No, u usporedbi s vremenom prije Drugog svjetskog rata, Rusija danas ima puno manje prostora za manevar u zapadnom smjeru, pogotovo nakon državnog udara u Kijevu i zbog moguće agresije NATO pakta iz smjera Ukrajine i baltičkih zemalja.
Uopće nije važno gdje bi i pod kojim izgovorom SAD mogle započeti rat, a obuzdavanje ruskog medvjeda će, ako Hillary Clinton uđe u Bijelu kuću, biti prioritet politike. U ovim okolnostima, čak i na konvencionalni napad Rusija će biti prisiljena na uporabu nuklearnog oružja, kao što predviđa njena vojna doktrina. Naime, pritisak je prevelik, a obrana isključivo konvencionalnim oružjem ne bi postigla željeni učinak.
Ali, ako zaista počne nuklearni rat protiv Rusije, većina stanovnika istočne Europe, među koje je Kolinda Grabar-Kitarović nepotrebno ugurala i hrvatski narod, imat će samo jedan izbor - ponizno čekati smrt, nakon čega će preživjeli zavidjeti mrtvima.
Još do ovog ljeta bi u ratu između NATO pakta i Rusije u Europi, najveću štetu pretrpjela Ukrajina, baltičke zemlje, Norveška, Poljska, Engleska, Njemačka, Nizozemska i Belgija, jer su tamo koncentrirane najjače snage Saveza.
No, sada se glavnina snaga seli prema istoku. Pripremama u prebacivanju vojne pozornice na istok Europe se mogu smatrati vježbe manevri NATO pakta "Anaconda 16" u Poljskoj, na kojima je u lipnju ove godine sudjelovalo 30 000 vojnika iz 20 zemalja NATO-a i šest partnera - Gruzije, Ukrajine, Kosova, Makedonija, Švedske i Finske, prenosi The Independent.
Vladimir Putin je uoči vojnih vježbi izjavio da bi se, u slučaju da Rusija bude ugrožena, pod unakrsnom vatrom našle Poljska i Rumunjska, dvije zemlje koje su prihvatile da se na njihovom teritoriju rasporedi američki globalni proturaketni štit.
Kako bi se zadovoljile nove ambicije Poljske, ta je zemlja nominalno upravljala manevrima i vježbe "Anaconda 16" su, navodno, vođene pod poljskim zapovjedništvom. Naravno da je svime upravljalo američko vojno zapovjedništvo u Europi – EUCOM. Zanimljivo je da ova struktura uključuje 51 zemlju i teritorije, među kojima su Europa, Rusija, Grenland i Izrael, a sjedište EUCOM-a je u Stuttgartu u Njemačkoj. Međutim, trenutno su veze Glavnog stožera ruske vojske i EUCOM-a, kao i NATO pakta općenito, na najnižim razinama ikad, tako da je rusko članstvo u ovoj strukturi puka formalnost.
Uoči vježbi "Anaconda 16" je Poljska objavila da će u 2017. povećati svoje oružane snage sa 100 000 na 150 000 vojnika.
Dakle, kao što je rekao i ruski predsjednik, zbog raspoređivanja baza američkog proturaketnog štita, Poljska i Rumunjska se u mogućem nuklearnom ratu pretvaraju takozvane teritorije "Ground Zero".
Naravno, sve se ovo provodi uz apsurdnu vojnu kakofoniju Washingtona i NATO pakta "kako agresivna Rusija prijeti najmirnijem bloku na svijetu", dok NATO drsko izbija na njene granice.
Uostalom to je bilo geslo summita NATO pakta u Varšavi koji se održao 8. i 9. srpnja ove godine, a cijelo okupljanje je bilo logičan slijed događaja od pada Berlinskog zida.
NATO ovu politiku provodi skoro 30 godina i "okruživanjem" Rusije zaista izaziva Treći svjetski rat, što se može pratiti od 1989. godine:
1. Konstantno proširenje NATO snaga prema ruskim granicama se događa unatoč obećanjima Zapada Gorbačovu 1989. godine da se to nikada neće dogoditi.
2. Raspoređivanje sustava proturaketne obrane u Rumunjskoj, Poljskoj, Turskoj i Španjolskoj. To se oružje može koristiti s nuklearnim oružjem za obrambene misije u zraku, na kopnu i na moru, ali i za ofenzivne napade.
3. Konstantna rotacija vojnih kontingenata i razmještaj teške vojne opreme u baltičkim zemljama, Poljskoj i Rumunjskoj.
4. Stvaranje "Nordijskog fronta" protiv Rusije, koji se sastoji od članica NATO-a, Danske, Islanda i Norveške, kao i članova "NATO Partnerstva za mir", Švedske i Finske.
5. Modernizacija nuklearnog oružja, pogotovo onog stacioniranog u Njemačkoj, B61-12 bombe i Standoff LRSO krstareće rakete. Američka senatorica Dianne Feinstein je priznala da je to oružje dizajnirano "tako da izvede nuklearni rat nesagledivih razmjera".
Naravno, poslije summita u Varšavi je dežurno atlantističko lupetalo u Jutarnjem listu, Janusz Bugajski, napisao "kako, zbog prijetnje Rusije, NATO savez još uvijek ostaje nužan Europi i dok Rusija primjenjuje agresivna sredstva subverzije, NATO mora razviti protumjere kako bi zaštitio sve članice i projicirao svoju moć u strateški važne regije".
Za NATO su "jačanje obrane na Baltiku i u crnomorskoj regiji goruća pitanja za sigurnost njegovih članica s ukupno oko milijardu građana", a ove dvije teme su dominirale na summitu u Varšavi.
Međutim, ni tada se NATO nije htio sjetiti osnivačkog akta NATO-Rusija 1997. godine.
Moskva je uzalud podsjećala da su 1997. Rusija i NATO potpisali ugovor prema kojem se NATO obvezao kako nema namjeru imati velike vojne jedinice i taktičko nuklearno oružje na teritoriju novih članica. No, kako bi se izbjegle ove odredbe, SAD je s Poljskom sklopio bilateralni ugovor i pravno nije prekršio pravila sporazuma NATO-Rusija. Osim toga, za dalje korake u ovom smjeru se mogu koristiti i razni trikovi poput "ključnih saveznika izvan NATO saveza", članstva u "Partnerstvo za mir" u okviru kojega se trajno mogu rasporediti vojnici ili čak nuklearno oružje u istočnoj Europi.
Prvi problem je već nastao odlukom NATO pakta da rasporedi četiri dodatne bojne u blizini ruskih granica u Poljskoj i baltičkim zemljama – po jednu u svakoj zemlji, a raspoređivanje će početi 2017. godine, dok se bojne mogu jačati prikrivenom "rotacijom".
Naravno, ove bojne broje od 600 do 800 vojnika, kojima bi se 2018. trebalo pridružili i 150 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, ali ruski stratezi poručuju da će ovu situaciju ruska vojska biti prisiljena neutralizirati raspoređivanjem nekoliko sustava "Iskander".
I za kraj se osvrnimo na stvaranje "Crnomorske flote" NATO pakta, kojim EUCOM želi povećati prisutnost svojih ratnih brodova u Crnom moru. Ideja je jasna i na moru se također žele stvoriti uvjeti za odvraćanje Rusije, ne samo na kopnu, nego i na moru. Međutim, ova hipotetska NATO "Crnomorska flota", ne uzimajući u obzir "Konvenciju iz Montreuxa", dovela bi do pogoršanja sigurnosne situacije u ovom dijelu Europe i Azije.
Naime prolazak brodova kroz Bospor je reguliran međunarodno-pravnim aktom, takozvanom "Konvencijom iz Montreuxa" s početka prošlog stoljeća, iz 1936. godine.
Prema toj konvenciji, svi komercijalni brodovi slobodno mogu prolaziti kroz Bospor u vrijeme mira i u vrijeme rata. Nešto složenije stvari su s ratnim brodovima. Oni su podijeljeni u dvije skupine, na brodove zemalja koje imaju izlaz na Crno more i ratne brodove drugih sila. Crnomorske zemlje imaju pravo kroz Bospor prolaziti ratnim brodovima bilo koje klase, ali se Tursku unaprijed mora obavijestiti. Međutim, Turci, ako sudjeluju u ratu ili donesu službenu odluku o neposrednoj ratnoj ugrozi, mogu zatvoriti prolaz svim ratnim brodovima.
Trenutno bi se"Crnomorska flota" NATO pakta mogla stvoriti samo na štetu pomorskih snaga Turske, Bugarske i Rumunjske, dok bi im kroz takozvani model "rotacije" mogli pomagati brodovi Njemačke, Italije i Sjedinjenih Država.
Međutim, s vojnog gledišta, ova flota bi bila izvrsna meta za ruske sustave "Bastion" ili "Kalibar". S ova dva oružja je superiornost Rusije na Crnom moru neupitna.
Vrelo ljeto 2016. je završilo, a kako će se stvari odvijati u budućnosti, nitko ne zna. No, da završimo i ponovimo bit navedenog. Hrvatska se u geostrateškom smislu uopće nema potrebu osjećati ugroženom. Mi smo bili izvan vojnog teatra među Rusima takozvanog "Međumorja". Čime nas je to Washington toliko zadužio da sami ulijećemo u ovu avanturu i postajemo vrli stjegonoše inicijative "Jadran-Baltik-Crno more", ako je Jadransko more zapadno od prioritetnih područja ruske vojne doktrine? Ovo je suluda odluka naše vrhovne zapovjednice, koja je izgubila kontakt sa stvarnošću, te vjerojatno vođena osobnim površnim ambicijama, uvukla Hrvatsku u igru u kojoj ne odlučujemo ništa, a izlažemo se riziku da u slučaju otvorenog sukoba preživjeli zavide mrtvima.
Možda pomislimo da je ovo najcrnji i nemoguć scenarij.
No, nakon članka kojeg je nedavno objavio Foreign Policy, koji opisuje smjernice vanjske politike Hillary Clinton, ako postane predsjednica, čak i najveći optimisti se počinju pitati: "Što ako ipak.....?"
FOTO - "Međumorje Baltik-Crno more" u kojem Rusija Hrvatsku uopće ne vidi kao prioritet u svom eventualnom odgovoru, NATO paktu, kao ni mnoge druge europske zemlje:
Foreign Policy: Hillary Clinton, počevši od Sirije, namjerava pokazati Putinu gdje mu je mjesto
Kolinda lažeš! – Sve navedeno nisu hrvatski nacionalni interesi, niti Vaša ideja!
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zapovijed Baracka Obame predstavila kao osobnu inicijativu
Inicijativa hrvatske predsjednice Jadran –Baltik – Crno more je usklađena s pripremama Pentagona za nove ratove
AMSI
