Vanjskopolitička inicijativa Tri mora nije ideja Kolinde Grabar-Kitarović, nego je riječ o vazalskoj provedbi američke ideje o stvaranju novog zida prema Rusiji i realizaciji američkih energetskih interesa u Europi
Kada se govori o prvoj polovici mandata Kolinde Grabar-Kitarović, teško je ne uočiti njezinu hiperaktivnost, osobito na vanjskopolitičkom planu. Nametanjem vlastite vanjskopolitičke agende predsjednica je očito pokušala udahnuti dodatni sadržaj nedovoljno definiranoj i fluidnoj predsjedničkoj funkciji. Međutim, i to je najveći paradoks njezina dosadašnjeg mandata, upravo na području na kojem je bila najaktivnija njezini su rezultati najsporniji i dugoročno najštetniji za interese Hrvatske. Naravno, ovdje mislimo na njezinu glavnu vanjskopolitičku inicijativu Tri mora, koju na Pantovčaku smatraju najvažnijom i najsnažnijom hrvatskom vanjskopolitičkom inicijativom.
Međutim, ta inicijativa uopće nije ideja Kolinde Grabar-Kitarović, nego je riječ o vazalskoj provedbi američke ideje o stvaranju novog zida prema Rusiji i realizaciji američkih energetskih interesa u Europi. Provodeći američku politiku u Europi, predsjednica je Hrvatsku pretvorila u pridruženu članicu Višegradske skupine, koja danas u EU-u prednjači u razgradnji pravne države i promociji »neliberalne« demokracije.
A provodeći američku politiku u Europi, pri čemu moramo imati na umu dramatičnu promjenu odnosa Europe i Washingtona nakon Trumpova ulaska u Bijelu kuću, Kolinda Grabar-Kitarović aktivno je pridonijela dodatnom pogoršanju ionako loših hrvatskih odnosa s Njemačkom, i to u najnepovoljnijem trenutku za Hrvatsku. Naime, za manje od mjesec dana održavaju se njemački parlamentarni izbori, na kojima se očekuje da će Angela Merkel osvojiti svoj četvrti kancelarski mandat. Odmah poslije njemačkih izbora započet će intenzivni razgovori o budućnosti Europske unije i njezinoj budućoj strukturi, a dakako da će upravo Njemačka i kancelarka Merkel imati ključnu riječ u tim raspravama.
Već je jasno i kako će izgledati buduća Europa: jezgro Unije okupljat će članice koje prihvaćaju nastavak europskih integracija na svim razinama – gospodarskoj, financijskoj, fiskalnoj, obrambenoj, humanitarnoj... – dok će na margini ostati one zemlje koje su, odbijanjem suradnje i politike solidarnosti, same sebe osudile na marginu i izolaciju. Riječ je upravo o zemljama Višegradske skupine, pa i Hrvatskoj, koja nije ni u Eurozoni ni u Schengenu.
Ako tome pridodamo recentnu odluku o nabavci eskadrile borbenih zrakoplova i opću militarizaciju društva, koju je predsjednica države zdušno zagovarala od početka svog mandata, onda možemo kazati da su inicijativa Tri mora i militarizacija društva najvažnije politike predsjednice države, iako to zapravo i nisu njezine politike. To je najporaznije u njezinom dosadašnjem mandatu.
Sve ostalo, čega nipošto nije malo, a nije ni nevažno – poput njezinih povijesnih i ideoloških simplifikacija, prizemnog nacionalizma, savjetničke ekipe koja većim dijelom ostavlja dojam potpune nedoraslosti i inkompetencije, kao i opće estradizacije i banalizacije dužnosti koja bi, da bi bila shvaćena ozbiljno, morala sačuvati barem minimum ozbiljnosti i odmjerenosti – u ovom je kontekstu manje bitno. Najvažnije je što se Hrvatska Kolinde Grabar-Kitarović pretvara u produženu ruku notornog Trumpa i okreće leđa Europi.
novilist
