Kolindina enciklopedija populizma

Čak 146 gradova i općina nema ni jedan jedini vrtić, mnogi imaju samo po jedan, a većina ni izdaleka dovoljno s obzirom na broj djece. O čemu, dakle, priča predsjednica Republike kada traži da se za sve trogodišnjake osigura smještaj u predškolske ustanove? I što uopće znači njezin paušalni popis demografskih mjera koje bi trebali koordinirano uvesti Vlada i lokalne vlasti u svakom od 686 gradskih i seoskih naselja kad za većinu toga ne postoje ni minimalne pretpostavke? Čak i u Zagrebu, gdje vrtića ima mnogo, mi smo morali dubiti na glavi da dijete prime u jaslice koje nisu udaljene pet kilometara od kuće. Sad sam bila u Trogiru, kažu mi da se ljeti vrtići zatvaraju jer ih nije rentabilno držati otvorenima. Jaslica ionako nema. Kao ni produljenog boravka u školi. Gdje ga uopće ima osim u najvećim gradovima?

No Kolinda Grabar-Kitarović ne opterećuje se svim tim banalnim trivijalnostima. Ne zanimaju je ni trenutna situacija, ni mogućnosti, ni odakle sve te milijarde koje bi za to trebalo imati, ni nužne simulacije. A ni interesi koji će put do njene idealne zemlje za roditelje zakrčiti kao hrastovi balvani. Pa gomila poslodavaca drži ljude po dva sata prekovremeno i još svaki drugi vikend – bez ekstra plaćanja – pa ti reci da nećeš jer imaš dijete. Je li predsjednica to adresirala u brk hrvatskom kapitalizmu na Danu poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca? Nije. Bolje je populistički uzdisati u zrak da će hrvatski narod i država ovako nestati.

Kao u onoj zafrkanciji po obrascu narodnih poslovica, Kolinda naprosto smatra da je bolje biti zdrav, bogat, uspješan i lijep, nego bolestan, siromašan, nesretan i ružan. Nije da nije u pravu, ali čujte, realnost pjeva drugu pjesmu. Ne bi se, uostalom, više djece rađalo čak i kad bi sva od sutra ujutro imala mjesto u vrtićima. Neće te motivirati ni novčana pomoć države, iako je svakako bolje s njom nego bez nje, a ni besplatni posjeti muzejima za obitelji s klincima, čime je Kolinda dodatno pošećerila svoju populacijsku enciklopediju u četiri toma. Nisu joj za nju trebali toliki savjetnici, takvu bismo za jednu noć sastavili ja, moja susjeda Mara i naš poštar koji doma sam podiže troje djece.

Posao, dobra i redovita plaća, eliminacija prekarnog rada po kome smo rekorderi u EU-u, sigurnost radnog mjesta, stan i uvjerenje da ćeš svoju djecu moći odgajati u pristojnoj zemlji, gdje na pravosuđe ne moraš čekati 10 godina, gdje su škole dobre, a zdravstvo dostupno – eto to su prve pretpostavke dobre demografije. To su glavne stvari zbog kojih ljudi odlaze iz Hrvatske, a ne ovi besplatni Kolindini mamci, parsto kuna naknada i subvencija mjesečno. Može Kolinda pričati o spašavanju Hrvatske do besvijesti dok njen prijatelj i financijer Zdravko Mamić kida preko granice od sudske presude i dok njena stranka zapošljava na državne plaće po pet osoba svakog dana. Nisu ljudi tako blesavi da to ne vide i da s time ne zaključe kako njihovo dijete neće imati nikakvu šansu ako se ne prilijepi uz politiku i tako stekne nezamjenjivu podobnost.

Gospođa Kolinda sigurno zna da stanovništvo mnogih naših otoka nema ni pišljivu ambulantu opće prakse, a o biblioteci da se i ne govori. A svejedno niže apstrakcije kao da je na Grobniku ispala iz kraljevske torbe.

 

novilist