Da ne bi bilo zabune: Teslu obožavam i divim mu se nedokučivim žarom i zahvalan sam svima koji su glasali za njega, kakav god im poriv bio. Da se mene pita, Tesla bi bio na najvažnijoj kovanici hrvatske verzije eura, onoj amblematskoj, s brojem 1 na prednjoj strani, umjesto one nedužne zvjerčice kojoj će, uza zluradi hihot, samo zagriženi ustašofili shvatiti smisao. Nije mi baš najjasnije zašto Tesla mora biti čak na tri (čuj – tri, bit će su posrijedi neka srpska posla…) različita novčića
Igrom slučaja, prije desetak godina ukazala se potreba da malo detaljnije istražim životni put Fausta Vrančića. Dotad sam znao tek nekoliko osnovnih činjenica, ono što je negdje usput napabirčio manje-više svaki donekle informirani građanin ove zemlje, a nakon samo malo površnog čeprkanja (probajte i sami, neće vam naškoditi, dovoljna je i wikipedija) ostao sam – paf!. Koji lik, koja biografija, koji životni skor u samo 66 proživljenih godina, koji duh! I koji nehaj gomile sljedećih generacija, tek s povremenim iskazivanjem sjećanja… Bilo me je, najiskrenije, sram kad sam shvatio koliko malo o Vrančiću znam; tješio sam se samo činjenicom da me nitko na njega nikad ranije nije upozorio na njega, što i nije neki alibi, ali pomaže…
Šta je ovome, pitate se, šta sad hoće s tim Vrančićem, pa svi o njemu sve znamo (ponovimo: wikipedija, dovoljna je čak i wikipedija, da, čak i ova naša sirota)?! Pa eto, gledam ovo natezanje oko Tesle na eurocentima i sve se nešto mislim: kad svi već toliko svega o Faustu znamo – kako to da se nitko nije sjetio predložiti da se i njega, odnosno njegova legendarnog "Homo volansa" otkuje na koji od tih kusur-apoena? Renesanšanin kakvog bi svaka nacija poželjela u svojoj kolektivnoj memoriji, i pjesnik i izumitelj, i jebivjetar i (kasnije) svećenik, i jezikoslovac i diplomat, autor prvog višejezičnog rječnika u kojem se među pet "najplemenitijih" jezika spominje i hrvatski (okej, on ga zove dalmatinskim, ali ima tu i štokavizama i pouzdanih kajkavizmih) s preko tri tisuće baš slavenski hrvatskih riječi, bez tuđica, hej, pa kome takav frajer ne bi bio nacionalni velikan?
Kome? Pa eto – nama, Hrvatima. Nisam baš detaljno pratio rezultate javne ankete o izgledu budućega hrvatskog izdanja metalnih eura i centa, ali nekako slutim da Faust Vrančić nije niti među petnaest najbolje plasiranih na rang listi prijedloga. A Tesla će, s druge strane, biti na čak tri apoena – od 50, 20 i deset centa.
Da ne bi bilo zabune: Teslu obožavam i divim mu se nedokučivim žarom i zahvalan sam svima koji su glasali za njega, kakav god im poriv bio. Da se mene pita, Tesla bi bio na najvažnijoj kovanici hrvatske verzije eura, onoj amblematskoj, s brojem 1 na prednjoj strani, umjesto one nedužne zvjerčice kojoj će, uza zluradi hihot, samo zagriženi ustašofili shvatiti smisao. Nije mi baš najjasnije zašto Tesla mora biti čak na tri (čuj – tri, bit će su posrijedi neka srpska posla…) različita novčića. Nije li se na nekome od njih mogao naći i Vrančićev padobranac? Bio bi baš lijepo navezan na Teslu koji je, ako se dobro sjećam školskoga gradiva, i sâm kao klinac skočio s krova s rastvorenim kišobranom, gadno se pritom natukavši…
Uostalom, čemu samo muškarci? Zašto nitko nije predložio nijednu ženu iz hrvatske povijesti i od nacionalnog značenja? Ivanu Brlić Mažuranić, recimo? Četiri je puta nominirana za Nobelovu nagradu, prva članica Akademije u nas, nazivaju je sve do danas "hrvatskim Andersenom", pa što joj još fali? Na kraju krajeva, baš kao i Vrančić, nacionalno je apsolutno neupitna i nitko nam ne može prigovoriti da je svojatamo, ako je i to kriterij.
Ne vjerujem da je posrijedi opet kralj Zvonimir, ali prilično mi se izvjesnim čini da je netko (sličnog, ako ne i većeg utjecaja) prokleo Hrvate da dovijeka nemaju sreće sa svojim simbolima, da ne kažem znakovljem, od državnoga grba naniže. Gdje god pogledate, ma, čega se god sjetite – svuda samo prijepori i prepirke, nigdje na javnom vidokrugu ničega za što bismo i mi i svi susjedi mogli mirno reći: što jest jest, to je pravi simbol Republike Hrvatske, i ove suvremene i njenog povijesnog naslijeđa.
Sljedećih šest do devet mjeseci, pretpostavljam, trajat će javno nadglasavanje i manje javno domunđavanje oko imena ovog uistinu impresivnog mosta između Komarne i Brijeste. Nije bez osnove bojazan da ćemo se i tu naslušati koječega, pa i nebuloza, iako se samo samcato, na plavom tanjuru sa zlatnim rubom, već sada nudi jedino razumno rješenje: Europski most. Jer, em su 85 posto izgradnje financirali svi porezni obveznici EU, em tim mostom najjužnija hrvatska županija nije fizički spojena samo s glavninom Republike, nego i s cijelom Unijom. (Mogao bih sad spomenuti i da je Faust Vrančić prvi nacrtao projekt visećeg mosta – okej, pridržavanog lancima a ne sajlama, ali dođe na isto – ali neću vas dalje piliti s njime).
Za kraj, kad smo već kod imena i simbola, jedno digresivno ali dobrohotno upozorenje: ako slučajno planirate osnovati političku stranku, pripazite da joj akronim ne završava slovima "D" i "P". Pogledajte samo što se zadnjih dana događa s Domovinskim pokretom i Socijaldemokratskom partijom, pogledajte koliko se cijelu naciju kroz medije maltretira njihovim unutarnjim trvenjima, i bit će vam jasno o čemu govorim.
tportal
