Od jučer mi na fejs zidu traje rat crvenih i crnih oko peticije za očuvanje institucije braka, svađaju se ljudi oko izbora igrača za nogometnu repku, svađaju se oko zdravstvenog odgoja, oko parkinga, nema toga oko čega se prosječni Hrvat ne bi mogao posvađati.
Najradije bi imali referendum svaka dva tjedna. Jedini je problem što na glasanje ne bi izašlo više od 20% glasača. Uopće se ne bih čudio da bi uz ovakvu demokratsku osviještenost hrvatskog puka niknuo golf teren nasred Medvednice. Dok bi Jelačić placom pljuštala kiša golf loptica mi bismo valjda skupljali potpise za unificiranu modru boju na tramvajima.
Jučer sam bio na svečanoj akademiji OŠ Ivana Rabljanina na Rabu. U himni škole postoji jedan stih koji djeca pjevaju iz sveg glasa da će ići ''putovima tolerancije''. Možda je to rješenje za svu apsurdnost koja nas pritišće prema otvoru kontejnera, to sazrijevanje neopterećene generacije koja će znati što uopće znači pojam tolerancije.
Dok aktivistica s milijunima u džepu drhti nad svetosti njenog braka, u Hrvatskoj svaki četvrti brak propada neovisno o peticiji, grijehu ili oprostu istog. Kao vjernici zažmirili smo pred tragedijom i srce otvorili ironiji. Ironično je i to što uslijed svih desnih i lijevih prosvjeda, bačenih kostiju za glodanje narodu, ratova oko besmislica koje većina nas ni ne razumije gotovo neprimjetno prolazi činjenica da je Hrvatska na samom začelju po konkurentnosti. Hrvatska zapravo ne konkurira ni po čemu na ovom svijetu osim sportom i, naravno, diskriminacijom.
Prema analizi četiri faktora konkurentnosti mi smo zglajzali u gospodarstvu, efikasnosti javnog sektora, efikasnosti poslovnog sektora i infrastrukturi. Jedino smo 2008. nešto bolje konkurirali. Prije par godina Poljska je bila mjesto ispred nas. Sada je na 33. mjestu. Svi se mijenjaju osim nas. Mi smo se uhvatili pod ruku s Grčkom i plešemo mediteranski tanac propasti.
I političari i običan puk znaju što nam je činiti da bi napredovali. Svi slušamo o rezovima u javnom sektoru, no u izboru uhljebljenih birokrata ili vitalnih radnih mjesta uvijek pobjeđuje nekrotično tkivo koje neumorno širi gangrenu javnim sektorom dok nas takva politika ne dođe glave. Umjesto da spašavamo medicinsko osoblje, prosvjetu i znanost, spašavamo one koje sa šest ruku pritišću jedan štambilj ili poput pijanih milijardera dijele sebi novčane i materijalne beneficije na račun izmoždenog poreznog obveznika.
Govorimo o jadnim privatnim poduzetnicima koji traže zaštitu po slovu zakona, a o isti taj zakon se ogrješuju kad su sami prozvani i pozvani na sud. Upravo ta dvoličnost i sklonost friziranoj toleranciji razjeda ovo društvo do te mjere da nas pojedinci idiotiziraju prokušanom metodom "podbodi gdje boli" pa će svi okrenuti glavu od onih važnih stvari. Ne čudi da se Mudrinić i Milanović nabacuju istim metaforama o gospodarstvu koje je zašlo u kružni tok i vrti se u krug kad svaka izjava prolazi nezapaženo poput novog zračenja u Japanu ili potresa u Iranu. To se jednostavno nas ne tiče.
Izabrani su jer navodno znaju što rade, tu i tamo ih pošaljemo u vražju mater uz kavu na nekoj terasi i to je krajnji domet naše demokracije. Kad je novac u pitanju zadubljeni smo u svoje prazne tanjure, no kad seksualna manjina prosvjeduje za svoja prava onda je to kraj svijeta, ugroza hrvatske opstojnosti i poziv na linč. Gay brak bi uništio hrvatsko gospodarstvo, unazadio društvo i razorio obitelji. To što je svaki četvrti građanin ove zemlje alkoholičar, to što svako malo neka žena nastrada u obiteljskom nasilju, to što se djeca mjere po vrsti mobitela i postaju asocijalna jer većina roditelja nema vremena za njih jest puka sitnica naspram blasfemičnog zahtjeva za homoseksualnim partnerstvom. Činjenica je da je 62% hrvatskih građana za inicijativu, no to još više upućuje na nespremnost ovog društva da prihvati zapad i njegov način života.
Dok demokratski ne sazrijemo dotle će nam važnija biti tuđa spavaća soba od toga što nam se događa u državi. Konkurentnost u ovoj državi je potpuno nebitna. Dok crveni, crni i oni u duginim bojama marširaju ulicama, ispijaju se šampanjci u čast poraza one biblijske ''Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!''
Hrvatska se vrti u krug. Ne, nismo ''skrenuli u jarak'' kako reče premijer, no na dobrom smo putu da skrenemo u svakom smislu te riječi!
Izvor: SEEbiz
