Uglavnom sam dobro, a o detaljima bi se moglo,
odgovara oronulim klišeom na pitanje kako si.
Sustaje od ustaljenosti, dogovorne pristojnosti,
ravnodušja, sluzavih laži, verbalnog mahanja repom...
neuokvirenih slika slučajnih susreta bez boje i kontrasta.
Za vrijeme tih nenadanih, bezbojnih uličnih napada
ispraznih poznanika, htio bi biti kopnena sipa
što boji obrambenim crnilom i odlazi u nepoznato.
I dok tako o bijegu razmišlja znanci omču stežu,
izmiču trenuci. A kako si ti, dosjeti se oslobođenju.
