Sjetimo li se one da je čovjek stil, pa joj dodamo između prsta McLuhanove da je (i sâm) medij poruka, definicija demonstrativnog nastupa stranačke falange iz Osijeka, pod zapovjedništvom optuženika za ratne zločine, povodom predaje liste za predstojeće izbore može se izraziti parafrazom: naša koreografija – naš je program.
Navodno sportsko-rekreacijsko, te zaštitarsko-sigurnosno krilo zdruga kojim je dotični domoljub i branitelj upravljao i kada je, bježeći od zakona i pravde, plandovao u kućerini koju je sagradio u terroir d'origine, ukazalo se Zagrepčanima i kamerama u punom sjaju kostima prikladne crne boje, sa zastavama i gazeći po uzoru na batinaške postrojbe naci-fašističkih pokreta iz prve polovice prošlog stoljeća. Izazivajući mnogo manje čuđenja nego straha, ta je stranačka paravojska bacila rukavicu u zbunjeno lice vlasti na odlasku – kandidirajući se kao privilegiran ortak naplavini koja vjeruje da je u dolasku, besprijekorno odražavajući nesposobnost „tehničke vlade“ da održi ustavni poredak i zakonitost na području javnog okupljanja (je li crnokošuljaška parada možda bila prijavljena policiji?), te zaštiti javni red i mir od pučističkih ispada šatoraša, batinaša i ostalih protagonista klerofašističke kontrarevolucije.
Ali, osim policiji i državnom odvjetniku, pitanje: gdje ste bili u listopadu 2015. godine? itekako se može uputiti i tzv. inicijativama i udrugama civilnog društva, onim silnim stotinama proračunskih parazita i grebatora o sisi inozemnih sponzora. Gdje su sada „svijesti i savjesti“ tih jalovih društvanaca kad se „occupy Croatia“ događa kao nimalo šaljiv projekt, nego junačenje ravno poruzi pravnoj državi i prijetnja svima koji ne poviju šiju pred ovlaštenim tumačima hrvatstva i nacionalnog jedinstva? Treba li, u tom kontekstu, uopće podsjetiti da je predsjednica Republike – od polaganja prisege pa do proslava u vrtu vile „Zagorje“ – okupljala isti desničarski šljam ne trepnuvši queen-size protezama, te posvjedočila koliko ozbiljno shvaća Ustav na koji je položila ruku i koliko joj je do demokratskih vrijednosti, sloboda i prava građana na miran san?
Približavamo se tako izborima ususret kojima partitokratska sijamska braća jurišaju na zastupničku većinu bez ijedne suvisle programske poruke, a čopor strančica i privatnih združića kaska za njima, ili im se nudi za koalicijske prostitutke, prizivajući tragičnu „instituciju“ iz pomorske povijesti: na mletačkim galijama redovito je bio ukrcan i fantolino da palpo, dječačić za pipanje – brutalnije, ali i iskrenije, zvan i puto da cul. Tako će jedna od sljedbi, okupljajući dovoljan broj cul(a), ostvariti većinu dostatnu za formiranje vlade, a da biračka javnost nije čula niti jedan uvjerljiv nacrt obrata od sustava i upravljačke prakse koji ovoj zemlji iz dana u dan znače samo korake dalje prema socijalno-ekonomskom kolapsu, gubitku i posljednje iluzije o suverenitetu na bilo kojem području, demografskoj katastrofi, eroziji smisla i svrhe njene (para)neovisnosti.
Koja se od programskih radionica usudila spomenuti svođenje Sabora, Vlade, Ureda predsjednika Republike na mjeru sukladnu ekonomskim mogućnostima i stvarnim potrebama zemlje? Koji je stranački čelnik progovorio riječi o drastičnom smanjenju jedinica regionalne i lokalne (samo)uprave – premda je i posljednjem ignorantu jasno da je dosadašnji raster neodrživ, da je metastazirao isključivo zarad uhljebljenja stranačkih parazita, a ne da bi se unaprijedio nadzor građana nad javnim službama i trošenjem novca poreznih obveznika? Je li se iz nekoga partijskog stožera čula suvisla, a kamoli hrabra, o raskidu preskupog incesta s Vatikanom i njegovim eksponentima „na terenu“? Tko je kazao ijedne o nakaznostima monetarnog sustava, razornim učincima „čvrste kune“ i banksteraju koji Hrvatsku gura na rub-ruba Europske unije, u njezino jugoistočno smetlište za države bez budućnosti?
A upravo je bijeda iz koje se ne nazire izlaz, nego samo još strmiji krugovi prema osiromašenju i kaosu, povijesno prokazana hranjiva podloga totalitarnih projekata – survavanja dekorativne, stvarnih sadržaja lišene demokracije, u autokraciju u izvedbi pokreta čiji su programi napisani na posijelima „200 moćnih obitelji“ i utjerani nasiljem batinaških „rekreativaca“. Stoga je bahata parada ilegalne crne legije na Markovom trgu mnogo zloslutnija od pukoga sleta stranačke paramilicije – nije to nastup mažoretkinja u military casualu, ni pasatističko-infantilna parada kravat-pukovnije.
Budimo jasni: to je prijetnja Ustavu, osporavanje demokratskog karaktera Republike, brutalna najava eliminacije nepoćudnih po malignom načelu – tko nije s nama, taj je protiv nas… kukala mu majka!
seebiz
