Korida muslimanskog terorizma: Kako Zapad podupire virus vehabizma dok istovremeno osuđuje sve muslimane

U mnogim mojim prošlim člancima pokušao sam ukazati kako teroristi koji su počinili nedavne zločine u SAD-u, Europi i drugdje nisu zapravo uopće bili motivirani islamskim vrijednostima i da vladari anglocionističkog Carstva pokušavaju kreirati priču o "sukobu civilizacija" u kojoj su zapadnjački svijet i islamski svijet na putu međusobnog sudara. Način na koji to čine je jednostavan: identificiraju psihološki slabe pojedince, onakve tipove na koje religijske sekte uvijek vrebaju, a zatim im premažu um tankim slojem pseudo-islama kako bi izracionalizirali njihovo otuđenje i dali im ideološki izgovor za napade i ubijanje članova društva kojeg toliko mrze. Moj dokaz je jednostavan - ako pogledate u ono što se otkriva o tim počiniocima vidjet ćete da su tipično seksualno promiskuitetni, često homoseksualci, da piju, koriste prostitutke i uključuju se u mnoge aktivnosti koje su kategorički zabranjene u islamu. Nadalje, u većini slučajeva počinioci nemaju čak ni srednje obrazovanje o islamu, a njihov novootkriveni "islamizam" pronalaze ili na društvenim mrežama ili on bude rezultat možda jednog putovanja u neku muslimansku zemlju. Jednostavno rečeno, ti takozvani "islamistički teroristi" i nisu toliko muslimani koliko su svakidašnji raznovrsni neprilagođeni gubitnici, frustrirani nesretni tipovi sa slabom psihom i željom za osvetom.

Svaki put kad sam ovo napisao optužili su me da "perem islam" ili da niječem očito - da je islam agresivan i prijetnja Zapadnom svijetu. Prva optužba je prilično sirov ad hominem napad koji se koristi kako bi se izbjeglo raspravljati o problemu i svelo ga cijelog na nekakve moje simpatije prema islamu. A budući da se ad hominem napade ne može logički izazvati, fokusirat ću se radije na drugu optužbu - da je islam prijetnja Zapadnom svijetu.

Započnimo s nekim osnovama prvo. 'Islam' je jako raznovrsna religija koju se tijekom stoljeća usvajalo u državama u rasponu od Maroka do Indonezije. Govoriti o 'islamu' bez dodavanja nekakvog sužavajućeg kvalifikatora za tu riječ je jednostavno besmisleno. Baš kao što bi bilo apsurdno i nepošteno svrstati ortodoksne kršćane s papističkim križarima (barem utoliko što su prvi također bili žrtve ovih potonjih), apsurdno je nepošteno svrstati i takfiri luđake ISIL-a ili al-Qaede s, recimo, šijitima (barem utoliko što su u ovom slučaju potonji žrtve ovih prvih).

Nadalje, vrsta militantnog islama s kojim se suočavamo danas je vrlo jedinstvena i drukčija varijanta islama. Budući da nisam musliman možda i griješim u svojim zaključcima (muslimanski čitatelji molim vas da me ispravite ako je potrebno!), ali koliko ja znam vrsta militantnog islama koja inspirira al-Qaedu, ISIL i ostale takfiri luđake ima svoje korijenje u ideologiji Muhammada ibn Abd al-Wahhaba i Muhammada bin Sauda koji su zajedno položili temelje saudijske države. I dok ova ideologija, vehabizam, posuđuje elemente iz učenja iz 14. stoljeća - učenjaka Ibn Taymiyyaha, bila je, barem u početku, ograničena na razna plemena koja su živjela na Arapskom poluotoku i imala je vrlo malo utjecaja na ostatak muslimanskog svijeta. Drugim riječima, vehabizam je bio lokalni fenomen ograničen na Arapski poluotok sve dok ga Amerikanci nisu odlučili osloboditi protiv Sovjeta u Afganistanu (više o tome kasnije).

Drugi tip islama koji je inspirirao razne terorističke organizacije u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku je utemeljen na idejama Sayyida Qutba, egipatskog autora čije su ideje imale veliki utjecaj na Muslimansko bratstvo koje danas ima važnu ulogu u mnogim državama poput Egipta, Turske i mnogih drugih. Neki su pokušali povezati ono što bih ja nazvao qutbizam s haridžitima iz 9. stoljeća, no ovo mi se čini prenategnutim jer qutbizam je vrlo suvremena ideologija razvijena kao odgovor na modernu, sekularnu državu.

Postoje neke velike razlike između vehabizma i qutbizma (takve da je prvi izrazito reakcionaran, a potonji mnogo progresivniji), no ključno obilježje koje imaju zajedničko je to da su oboje izrazito revolucionarni. Ovo je jedna od stvari koja najčešće ostaje neprimijećena: revolucionarni žar vehabizma i qutbizma je primarno usmjeren protiv postojećih muslimanskih država i društva, a ne na ostatak svijeta.

Rekao bih da baš poput virusa ebole koji je postojao dugo vremena u mračnim špiljama šišmiša u Keniji, virus vehabizma je ostao ograničen na pustinje kraljevine Saudijske Arabije sve dok neki izuzetno poremećeni umovi u SAD-u (predvođeni Zbigniewom Brzezinskim, istinskim manijakom) nisu odlučili osloboditi virus vehabizma protiv Sovjeta u Afganistanu.

Ono što je CIA učinila je sljedeće: 1. Ujedinila razne ekstremističke muslimanske grupe u jedan pokret; 2. Iskoristila saudijski novac i propagandu kako bi ih organizirala; 3. Dala im oružje, puno oružja.

[Dodatak: Službena priča je da je plan uspio i da je CIA istjerala Sovjete iz Afganistana. Osobno, ne vjerujem u to ni najmanje. Ne samo da Reaganovi "borci za slobodu" nisu bili sposobni poraziti sovjetsku vojsku, trebalo im je četiri duge godine da konačno sruše Mohammada Najibullaha (1992. godine) usprkos tome što ga je povlačenje Sovjeta ostavilo samog (1988. godine). A što se tiče talibana, oni su samo zauzeli Kabul 1996. Ne, ono što je natjeralo Gorbačeva da naredi povlačenje sovjetskih snaga iz Afganistana je bio totalni kaos unutar Sovjetskog saveza, a ne vojno junaštvo Afganistanaca. No budući da je CIA željela to predstaviti kao "pobjedu", Zapad je odlučio da se tako sjeća tog događaja.]

Međutim, ono što je sigurno jest to da je rat s Afganistanom zaista ujedinio, po prvi put, mnoge vrste muslimanskih ekstremista koji su uvjerili sebe da moraju poraziti "ruskog medvjeda" i koji su zatim odlučili krenuti i na oba postojeća režima muslimanskog svijeta (bilo baathiste ili šijite) kao i na Zapadne nevjernike. Međutim, problem je bio u tome što su nevjernici sa Zapada bili previše udaljeni i što su imali ogromnu vojnu moć na svom raspolaganju da se obračunaju s takfiri borcima. Stoga su takfiriji odlučili boriti se samo sa slabima:

1. Protiv Rusa u Čečeniji tijekom Jeljcinovih godina (s prikrivenom potporom anglocionista i većine muslimanskog svijeta)

2. Protiv Srba u Bosni (s punom vojnom potporom NATO-a i cijelog muslimanskog svijeta)

Primijetite da kada je Putin došao na vlast da su vehabiji poraženi u Čečeniji i da u Bosni (kasnije i Kosovu) vehabiji nisu bili sposobni poraziti Srbe i morali su se osloniti na veliku vojnu intervenciju NATO-a. Zapravo, uskoro je postalo jasno da su takfiriji mogli postići uspjeh samo kad ih podupire direktna moć SAD/NATO-a (kao u Libiji, Siriji). Najbliža stvar vojnom uspjehu koju su ovi takfiriji ikada imali je bila u Iraku gdje su mogli kapitalizirati na sektaškom konfliktu koji je rezultirao svrgnućem Saddama Husseina. Što se tiče Sirije, ISIL je imao punu potporu SAD-a, EU-a, Turske, Katara, Saudijske Arabije i svih njihovih posrednika.

Zašto je sve to bitno?

Iz dva razloga. Prvo, moramo shvatiti da prijetnja s kojom se suočavamo nije "Islam" sam po sebi, nego samo mala podsekcija islamskog svijeta. Drugo, ova podsekcija primarno vreba na ostatak islamskog svijeta, naročito kada je već oslabljen Zapadnim vojnim intervencijama.

Shvaćati prijetnju ne znači minimalizirati je. Prijetnja vehabizma je stvarna i raste sa svakom prolazećom godinom zbog toga što je Zapad i dalje želi koristiti protiv onih država koje odbijaju biti podređene anglocionističkom Carstvu. Čak i gore, vladari Carstva sada koriste vehabi luđake kako bi stvorili krizu i u svojim vlastitim zemljama, vide to kao način za očuvanje trenutnog političkog poretka. Drugim riječima, najveći problem nisu vehabiji, nego vođe anglocionističkog Carstva. Ono što čini tu prijetnju još opasnijom je to što vehabizam sada izjeda tradicionalni islam u mnogim dijelovima svijeta. Štoviše, mnoge muslimanske zemlje se sada suočavaju s revolucionarnom prijetnjom vehabizma, naravno zahvaljujući Saudijcima, ali i njihovim anglocionističkim gospodarima koji ne poduzimaju apsolutno nikakvu učinkovitu akciju kako bi se suprotstavili terorizmu, koji samo radi reda govore da ne treba osuđivati sav islam, ali čija propagandna mašinerija konstantno javnosti usađuje poruku da je islam, u cijelosti, prijetnja Zapadnom svijetu i demokraciji.

Odbijajući razlikovati između takfiri luđaka i ostatka muslimanskog svijeta Carstvo neprekidno provocira 1,6 milijardi muslimana širom svijeta, usprkos tome što veliku većinu ovih muslimana ne samo da ne privlači ikakav oblik vehabizma, nego su i glavne žrtve vehabijskih zločina i terorističkih napada. Razne forme tradicionalnog islama diljem svijeta sada su pod dvostrukom prijetnjom - s jedne strane od vehabi fanatika i njihovih saudijskih pokrovitelja i, s druge strane, od kulturalnog/ideološkog rata kojeg Zapad sada vodi protiv islama kao religije i civilizacijskog modela.

Vehabizam se može pobijediti jedino upravo suprotnim pristupom - sveobuhvatnim naporom da se istrijebe takfiri teroristi i naporom da se unaprijede, čak i štite, ne-vehabijske forme tradicionalnog islama. To je upravo ono što su Putin i Kadirov uradili u Čečeniji i to je ono što Assad sada nastoji činiti u Siriji. No ova strategija zahtijeva temeljnu promjenu u načinu razmišljanja u umovima zapadnjaka, jer je koncentrirana na dvije stvari koje Zapad kategorički odbija učiniti:

1. Ubiti što je više moguće takfiri terorista (umjesto što ih nastoje koristiti protiv svojih "neprijatelja")

2. Prihvatiti da je tradicionalni islam najvažnija obrana protiv takfirizma

Rat u Čečeniji je pokazao da Rusi mogu ubiti puno vehabija. No, samo muslimani mogu ubiti ideologiju vehabizma.

Ništa od ovog gore navedenog ne zahtijeva ikakvo odobravanje, ili simpatiju prema, islamu. Tvrdim da iskrena pragmatična logika jasno ukazuje da najgori mogući način za borbu protiv vehabizma jest proglasiti da je islam u cjelini problem. U stvarnosti, smrtonosni 'virus' vehabizma je zarazio 'tijelo' islama i sada raste unutar njega. Ako se taj proces nastavi, tradicionalno islamsko 'tijelo' će jednostavno umrijeti i biti zamijenjeno vehabijskom pandemijom koja će biti mnogo, mnogo opasnija za cijeli planet. Vehabizam je, nemojte ni pomisliti drukčije, smrtna prijetnja svima, bio netko musliman ili ne, i sila je s kojom se ne može pregovarati. Kada Hezbollahov Sheikh Hassan Nasrallah govori o vehabijskim fanaticima kao "šejtanima" (demonima), u potpunosti je u pravu. Kada "umjereni" teroristi odrubljuju glave 12-godišnjoj djeci i koriste kemijsko oružje protiv civila, sasvim doslovno postane nemoguće teškim zamisliti za što su tek oni "najtvrdokorniji" sposobni.

Zapad stoji na raskrižju - može ili voditi "sukob civilizacija" tip rata protiv cijelog muslimanskog svijeta i izgubiti taj rat, ili može napokon doći k razumu i shvatiti da jedina stvar koja stoji između njih i takfirija jest tradicionalni islamski svijet. U svakom slučaju, Rusija će proći puno bolje, ne samo zato što njene sigurnosne službe i specijalne snage sada imaju sveukupno više od 35 godina iskustva suočavanja s takfiri fanaticima, nego i zato što može računati na to da će njena muslimanska populacija biti u prvim redovima obrane Rusije i istinskog islama. Suprotno tome, anglocionistički Zapad je uspio otuđiti od sebe većinu muslimana i može računati samo na svoje izraelske gospodare za pomoć (s prijateljima kao što su ovi kome uopće treba neprijatelj?).

Pretpostavljam da će me tvrdokorni mrzitelji islama prozivati svakakvim imenima i optuživati me, ponovno, da sam muslimanski propagandist. Neka. Mogu im samo reći "uživajte u svom gubljenju u ratu protiv cijele religije!". Onima koji su još sposobni razumno razmišljati predlažem ono očito - bik u koridi umire jer uzalud troši svoju snagu i energiju pokušavajući se boriti protiv crvenog komada tkanine umjesto da probode samog toreadora koji je drži.

Vi ste bik. Crvena odjeća je anglocionistički prikaz islama. Matador je anglocionističko Carstvo. Vi ste na potezu.