Foto: AFP / STRINGER
Dugo se vremena, barem za hrvatske političke prilike, činilo da će se Most nezavisnih lista stabilizirati kao treća opcija. Za razliku od mnogih pretendenata na tu poziciju koji su im prethodili, njima se nije dogodio scenarij strelovitog uspona i još bržeg nestanka s političke scene. Razloga je više, ali među njima se svakako ističe sudjelovanje u vlasti. I to u dva navrata i s istim partnerom: Hrvatskom demokratskom zajednicom.
Nakon što u prvom navratu “uspjeli” izazvati nove izbore i smjenu u vrhu HDZ-a, drugi put su naprosto najureni iz vlade i poslani u opoziciju. Ipak, za razliku od svih ostalih tzv. protestnih stranaka, njima opozicijski status nimalo ne godi. Naime, prema zadnjim anketama popularnost im se kreće tek oko 7%, a treće su mjesto prepustili Živom zidu. Rezultat je porazan tim više ako znamo u kakvom se rasulu nalazi cijeli opozicijski spektar predvođen SDP-om.
Prazan program
Naravno, pri pokušaju objašnenja pada njihove popularnosti najlakše se osloniti na neuspješna sudjelovanja u vladi. Iako u toj perspektivi ima nešto istine, ona nije dovoljna. To je već vidljivo iz činjenice da se taj pad nije dogodio neposredno nakon protjerivanja iz vlade. A valja zapaziti i da oni tada nisu vukli neke poteze kojim bi iznevjerili obećanja dana svojim biračima, ma kakva god da su bila. Drugim riječima, mogli su komotno cijelu priču predstaviti u stilu: mi smo pokušali napraviti sve što smo obećali, ali nam nisu dali.
Dakle, prije će biti da je nešto drugo posrijedi. Možemo svakako pad popularnosti djelomično pripisati jalovoj kritici HDZ-a i slučaja Agrokor, ali čini se da ih suština njihovog (a)političkog programa nužno vodi ka padu rejtinga dok su u opozciji. Naime, sav se njihov politički elan iscrpljuje u borbi za transparentno upravljanje i otkrivanje zakulisnih igara političkih profesionalaca. Nijedan njihov politički prijedlog nije dovoljno drzak da izlazi iz zadatog okvira, a eksplicitno ideološko pozicioniranje i dalje tretiraju kao nepotreban politički privjesak ili paravan za zakulisne igre. Naprosto su sterilni.
Nema prostora za realizaciju
To je bilo dovoljno u vrijeme inicijalnog političkog rasta jer im je tada legitimaciju i vjetar u leđa davalo iskustvo lokalne samouprave. Također, paradoksalno, time su se mogli održavati dok su bili na vlasti: naprosto su, prema vlastitoj predodžbi, funkcionirali kao korektor: opozicija unutar vlasti. Mnogi su im tada to spočitavali i ukazivali na neodrživost takvog stava. Ta je kritika bila na mjestu, što se najbolje vidi u tome da više nisu u vladi. Međutim, to ne znači da je Most imao bolju taktiku s obzirom na vlastito političko ishodište.
Oni svoj vrhunac jedino mogu doživjeti u obliku “oporbe na vlasti”. Naravno, to ne može trajati dugo po definiciji, ali to je pozicija koja njima najbolje odgovara. Kao obična parlamentarna opozicija naprosto zvuče kao pokvareni gramofon. Iz te perspektive se mogu čitati i mali potresi u stranci koji zadnjih dana pune novinske stupce, poput odlaska bivšeg ministra unutarnjih poslova Vlaha Orepića. Iako on komunicira samo postovima na Facebooku i nisu do kraja jasni razlozi napuštanja Mosta, može se naslutiti da se radi o frustraciji opozicijskom sudbinom. Vidljivo je to iz fraze koju koristi: više nema prostora za realizaciju programa. A taj Mostov program, kakav god da bio, može se “realizirati” jedino u situacijama kad su “oporba na vlasti”.
S obzirom na potpuni kolaps u kojem se nalazi parlamentarna opozicija i kronični manjak ideja, nezahvalno je prognozirati sudbinu Mosta, ali prilično je teško očekivati da će se vratiti na poziciju nadmoćne treće opcije.
bilten
