„A di sam tu ja?“ – omiljeno je pitanje na Balkanu kojem zadnjih stotinjak godina pripada i Zagreb, povijesnim okolnostima usisan u vorteks septičke jame koju ne bi očistio niti YouTube junak – Savo iz Kikinde.
Njime pojedinac eksplicitno izražava želju da mu pripadne nešto tuđe. Kada pak netko iz tog A-di-sam-tu-ja svijeta prdne u rosu ili završi u šećerani, onda plebs počne histerično narikati za likom i djelom uz onu staru - „Krao je, al je i nama dao!“. Jooooooj!!!Kombinacija „A di sam tu ja?“ i „Krao je, al je i nama dao“ sažima svo naše umobolje i definira geografiju ćudorednog ambisa u kojega smo propali.Parola koja se provlači još od vremena zlikovca Broza – „Je krao, al je i nama dao!“, a danas je mantrično ponavlja Bandićeva sljedba, potpuno zanemaruje dvije sramotne činjenice (ako ignoriramo onu da je lik tat). Činjenicu da to nije njegova lova i da je, da bi njima dao, prvo nekome morao uzet i činjenicu da to što je dao njima ne znači da je dao tamo gdje je doista trebalo.
Modus operandi naših faraona zapravo je vrlo jednostavan te se nimalo ne razlikuje od načina funkcioniranja one originalne mafije o kojoj snimaju holivudske filmove. Uzmi onom koji ima, daj prvo sebi, onda daj onima koji nemaju – tih je uvijek više, osiguraj njihovu podršku (u demokraciji to su glasovi), pa polako gradi svoju mrežu poslušnika, satelita i zaštitnika.
Nasilna redistribucija bogatstva porezima, prirezima, nametima i svim ostalim trikovima socijalističke megakleptodržave na koju smo mi Hrvati navikli kao pas na batine, ne služi da bi se pomoglo siromašnima. Uostalom, porezi su sve veći, a siromašnih je sve više. Služi naprosto da bi si nomenklatura osigurala bokove i glasove. Zapanjilo me kako je naša infantilna javnost reagirala na činjenicu da je Bandić kojeg plaćam JA, svojoj tajnici, koju plaćam JA, dakle ženi koja mu kuha kavu, koju plaćam JA, dao službeni auto, koji plaćam JA, vozača, kojeg plaćam JA, gorivo, koje plaćam JA, cestarine, koje plaćam JA i još dao dnevnice, koje plaćam JA, kako bi privatno posjetila Beč. To je kao smiješan zločin? To je zajebancija?
U zemlji prividno reformiranih i nereformiranih komunista iz HDZSDP-a, gdje država realni sektor tretira kao klasnog neprijatelja pa zatvara kafiće radi dvije kune viška, u zemlji gdje inspektori kao izraelski komandosi upadaju u tvrtke i pišu šesterocifrene kazne, u zemlji gdje ja kao poduzetnik po zakonu ne smijem karticom SVOJE tvrtke, SVOJIM novcem, SVOJIM automobilom odvest SVOJU obitelj na privatni izlet u Varaždin te platit gorivo i cestarinu, to je nekome zajebancija?
Ako je u tom nakaradnom sustavu to dozvoljeno nekoj pišljivoj tajnici, onda što je tek dozvoljeno šefovima? Pripadaš li gangu, očito ti je dozvoljeno sve. Ako si samo njegov glasač, onda ne baš sve, ali će ti se u dobroj mjeri financijski pomagat. Ako si izvan svih tih klanova, stranaka, lobija, onda si krava muzara. Jebeni Eloi. U ovoj se državi Bandić, njegova tajnica i njegov glasač iz nelegalne kuće u Kozari Boku imaju pravo pitati „A di sam tu ja?!“, ali ako se to pita netko tko cijeli život marljivo uči, radi, privređuje, zapošljava ljude, plaća ogromne poreze, onda je taj autistični neoliberalni manijak, sasvim neosjetljiv na društvene probleme.
Krajnje, krajnje, krajnje vrijeme je da se uozbiljimo! Prestanimo slušati lošije od nas, kriminalce, blefere i opsjenare. Prekinimo se obazirati na gluplje od nas, tetošit fukaru i neobrazovane budale što leleču za Brozom ili Mikijem. Nisu oni lošiji od nas zato što su prvi dan prodali kadu iz svog socijalnog stana u Sopnici kojeg im je darovao Miki. Ali ja to niti ne tvrdim.
Problem je što oni misle da smo mi lošiji od njih! Krave muzare koje će njihovom gazdi davati mlijeko, a oni će lizati hamper. I biti zadovoljni.
Modus operandi naših faraona zapravo je vrlo jednostavan te se nimalo ne razlikuje od načina funkcioniranja one originalne mafije o kojoj snimaju holivudske filmove. Uzmi onom koji ima, daj prvo sebi, onda daj onima koji nemaju – tih je uvijek više, osiguraj njihovu podršku (u demokraciji to su glasovi), pa polako gradi svoju mrežu poslušnika, satelita i zaštitnika.
Nasilna redistribucija bogatstva porezima, prirezima, nametima i svim ostalim trikovima socijalističke megakleptodržave na koju smo mi Hrvati navikli kao pas na batine, ne služi da bi se pomoglo siromašnima. Uostalom, porezi su sve veći, a siromašnih je sve više. Služi naprosto da bi si nomenklatura osigurala bokove i glasove. Zapanjilo me kako je naša infantilna javnost reagirala na činjenicu da je Bandić kojeg plaćam JA, svojoj tajnici, koju plaćam JA, dakle ženi koja mu kuha kavu, koju plaćam JA, dao službeni auto, koji plaćam JA, vozača, kojeg plaćam JA, gorivo, koje plaćam JA, cestarine, koje plaćam JA i još dao dnevnice, koje plaćam JA, kako bi privatno posjetila Beč. To je kao smiješan zločin? To je zajebancija?
U zemlji prividno reformiranih i nereformiranih komunista iz HDZSDP-a, gdje država realni sektor tretira kao klasnog neprijatelja pa zatvara kafiće radi dvije kune viška, u zemlji gdje inspektori kao izraelski komandosi upadaju u tvrtke i pišu šesterocifrene kazne, u zemlji gdje ja kao poduzetnik po zakonu ne smijem karticom SVOJE tvrtke, SVOJIM novcem, SVOJIM automobilom odvest SVOJU obitelj na privatni izlet u Varaždin te platit gorivo i cestarinu, to je nekome zajebancija?
Ako je u tom nakaradnom sustavu to dozvoljeno nekoj pišljivoj tajnici, onda što je tek dozvoljeno šefovima? Pripadaš li gangu, očito ti je dozvoljeno sve. Ako si samo njegov glasač, onda ne baš sve, ali će ti se u dobroj mjeri financijski pomagat. Ako si izvan svih tih klanova, stranaka, lobija, onda si krava muzara. Jebeni Eloi. U ovoj se državi Bandić, njegova tajnica i njegov glasač iz nelegalne kuće u Kozari Boku imaju pravo pitati „A di sam tu ja?!“, ali ako se to pita netko tko cijeli život marljivo uči, radi, privređuje, zapošljava ljude, plaća ogromne poreze, onda je taj autistični neoliberalni manijak, sasvim neosjetljiv na društvene probleme.
Krajnje, krajnje, krajnje vrijeme je da se uozbiljimo! Prestanimo slušati lošije od nas, kriminalce, blefere i opsjenare. Prekinimo se obazirati na gluplje od nas, tetošit fukaru i neobrazovane budale što leleču za Brozom ili Mikijem. Nisu oni lošiji od nas zato što su prvi dan prodali kadu iz svog socijalnog stana u Sopnici kojeg im je darovao Miki. Ali ja to niti ne tvrdim.
Problem je što oni misle da smo mi lošiji od njih! Krave muzare koje će njihovom gazdi davati mlijeko, a oni će lizati hamper. I biti zadovoljni.
