Iz cjelokupnog programa Noći knjige 2018., manifestacije održane u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici, odabrao sam predavanje i književni susret s trenutno najzanimljivijim hrvatskim piscem Zoranom Roškom, koje je nazvano: „Budućnost knjige u digitalnom dobu“ – predstavljanje knjiga Zorana Roška. Otišao sam i zbog „posebnih pogodnosti“ - akcijske prodaje knjižnih viškova i otpisane knjižne građe.
Za neupućene: Zoran Roško je književnik, knjižničar i književni kritičar, urednik u časopisima Libra Libera, Quorum i Tvrđa. Objavio je knjigu teorijskih tekstova Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla: reklame postojanja i halucinogene istine – rekreacijska teorija za unutarnja tijela te romane Ljepota jede ljude i Minus sapiens. Priredio je zbirku prevedenih priča američkih inovativnih autora Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet. Održava i tri zanimljiva bloga: Roškofrenija, Zoran Rosko Vacuum Player i Man Who Authored Everything on the Internet.
Na moje ogromno razočarenje, predavanje je proteklo, a da Roško nije izgovorio ni jednu jedinu riječ o svojim knjigama, jer, čuo sam to od v.d ravnateljice Ružice Bobovečki, od pisaca organizator je zatražio da se striktno drži prvog dijela teme. On se zaista držao teme i izimrovizirao bezukusnu mješavinu od: općih mjesta povijesti knjige, utjecaja knjiga na ljudski napredak, budućnosti knjige, ozbiljne šale o stvarnoj i doslovnoj noći knjige, djelovanja politike na kulturu i obratno, predviđanja nestanka ukoričenih knjiga i distopijskih scenarija koje će donijeti digitalno doba. Ono što je trebao biti petnaestminutni uvod u priču i raspravu o njegovom književnom stvaralaštvu, rasteglo se preko svake mjere, na preko sat vremena nategnutog predavanja s rijetkim bljeskovima invencije i uvrnutosti, za koje, ističem, on nije bio "kriv".
Osobno sam se bio naoštrio za raspravu o Roškovoj kultnoj knjizi Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla: reklame postojanja i halucinogene istine – rekreacijska teorija za unutarnja tijela, s namjerom da ju usporedimo s, također kultnom knjigom, U potrazi za staklenim gradom, Željka Malnara, nenadmašnog pustolova i badassa i Borne Bebeka. Htio sam Roška zamoliti da objasni zašto se naziva mentalnim DJ-em, zašto je stvarnost LSD za mase, povijest reality show, a svijet je medijski fenomen. Zanimalo me da razjasni svoju priču o ribi koja ne zna da živi u vodi dok ju netko iz nje ne izvadi ili u modernoj preinaci za ljude da „čovjek ne zna da živi u društveno konstruiranoj sporazumnoj zbilji dok god se od nje ne odvoji”. Upravo to sam i spomenuo u eseju Opći pogledi na melankoliju (Iz multimedijalng projekta Ivana Šeremeta) Nadao sam se i da će stići objasniti značenje pojma uncanny odnosno unheimlich, sintagmu „volja za istinom“, distingvirati mistiku stvarnosti i stvarnost virtualne mistike.
Kad je postalo jasno da neće biti ništa od razgovora, da će izostati očekivani užitak slušanja poetsko-intelektualnih numera mentalnog DJ-a, javno sam zatražio da još jednom posjeti Slavonski Brod, ali ne kao kolega knjižničar, dužnosnik u Tour de Croatie koje organizira minstarstvo kulture, nego kao pisac.
Prije susreta s Roškom ćakulao sam s prijateljicama Zvjezdanom Saje i Darijom Mataić Agičić, iskusnim knjižničarkama i istinskim zaljubljenicama u knjige. Ispred pulta za korisnike, za dvadeset (20) kuna, kupio sam dvije knjige: Dunav, Pavla Pavličića, i Fakat, zbirku pripovjedaka hrvatskih književnika. Da bi se kod kupaca razvio apeti za knjigama, puštana je s laptopa preglasna ozbiljna glazba. Prodavači iz GK su to učinili iz uvjerenja da knjige idu zajedno s klavirskim koncertima i simfonijama. Osobno, na čitanje i pisanje katkada me potiču soundtrackovi iz špageti vesterna.
Nekoliko dana ranije, na brodskom buvljaku, za isti iznos, doduše uz obligatno cjenkanje, kupio sam šest knjiga iz biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti, u izdanju, (pokojne) Zore i Matice hrvatske, četiri više:
Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje, Pripovijesti
Tin Ujević II: Eseji i kritike, Zapisi
A.G. Matoš I: Pjesme, Pripovijesti, Autobiografija
A.G. Matoš II: Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi
Ljubo Wiesner, Nikola Polić, Ulderiko Donadini: Izabrana djela
Janko Polić Kamov, Vladimir Čerina: Pjesme, novele, drame, eseji; Pjesme, Eseji i članci.
Ova posebna, raritetna prodavaonica na otvorenom, inače najživlji dio Slavonskog Broda, na kojoj je svaki dan Dan knjige, na svoj način garantira svjetlu budućnost za knjige od papira. Dok buvljak postoji, nema niti govora o njenom sumraku i noći, ma koliko egzekucijom prijetilo nadolazeće digitalno doba. No, kako god bilo, preživjet će čitatelji i čitanje.
Za neupućene: Zoran Roško je književnik, knjižničar i književni kritičar, urednik u časopisima Libra Libera, Quorum i Tvrđa. Objavio je knjigu teorijskih tekstova Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla: reklame postojanja i halucinogene istine – rekreacijska teorija za unutarnja tijela te romane Ljepota jede ljude i Minus sapiens. Priredio je zbirku prevedenih priča američkih inovativnih autora Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet. Održava i tri zanimljiva bloga: Roškofrenija, Zoran Rosko Vacuum Player i Man Who Authored Everything on the Internet.
Na moje ogromno razočarenje, predavanje je proteklo, a da Roško nije izgovorio ni jednu jedinu riječ o svojim knjigama, jer, čuo sam to od v.d ravnateljice Ružice Bobovečki, od pisaca organizator je zatražio da se striktno drži prvog dijela teme. On se zaista držao teme i izimrovizirao bezukusnu mješavinu od: općih mjesta povijesti knjige, utjecaja knjiga na ljudski napredak, budućnosti knjige, ozbiljne šale o stvarnoj i doslovnoj noći knjige, djelovanja politike na kulturu i obratno, predviđanja nestanka ukoričenih knjiga i distopijskih scenarija koje će donijeti digitalno doba. Ono što je trebao biti petnaestminutni uvod u priču i raspravu o njegovom književnom stvaralaštvu, rasteglo se preko svake mjere, na preko sat vremena nategnutog predavanja s rijetkim bljeskovima invencije i uvrnutosti, za koje, ističem, on nije bio "kriv".
Osobno sam se bio naoštrio za raspravu o Roškovoj kultnoj knjizi Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla: reklame postojanja i halucinogene istine – rekreacijska teorija za unutarnja tijela, s namjerom da ju usporedimo s, također kultnom knjigom, U potrazi za staklenim gradom, Željka Malnara, nenadmašnog pustolova i badassa i Borne Bebeka. Htio sam Roška zamoliti da objasni zašto se naziva mentalnim DJ-em, zašto je stvarnost LSD za mase, povijest reality show, a svijet je medijski fenomen. Zanimalo me da razjasni svoju priču o ribi koja ne zna da živi u vodi dok ju netko iz nje ne izvadi ili u modernoj preinaci za ljude da „čovjek ne zna da živi u društveno konstruiranoj sporazumnoj zbilji dok god se od nje ne odvoji”. Upravo to sam i spomenuo u eseju Opći pogledi na melankoliju (Iz multimedijalng projekta Ivana Šeremeta) Nadao sam se i da će stići objasniti značenje pojma uncanny odnosno unheimlich, sintagmu „volja za istinom“, distingvirati mistiku stvarnosti i stvarnost virtualne mistike.
Kad je postalo jasno da neće biti ništa od razgovora, da će izostati očekivani užitak slušanja poetsko-intelektualnih numera mentalnog DJ-a, javno sam zatražio da još jednom posjeti Slavonski Brod, ali ne kao kolega knjižničar, dužnosnik u Tour de Croatie koje organizira minstarstvo kulture, nego kao pisac.
Prije susreta s Roškom ćakulao sam s prijateljicama Zvjezdanom Saje i Darijom Mataić Agičić, iskusnim knjižničarkama i istinskim zaljubljenicama u knjige. Ispred pulta za korisnike, za dvadeset (20) kuna, kupio sam dvije knjige: Dunav, Pavla Pavličića, i Fakat, zbirku pripovjedaka hrvatskih književnika. Da bi se kod kupaca razvio apeti za knjigama, puštana je s laptopa preglasna ozbiljna glazba. Prodavači iz GK su to učinili iz uvjerenja da knjige idu zajedno s klavirskim koncertima i simfonijama. Osobno, na čitanje i pisanje katkada me potiču soundtrackovi iz špageti vesterna.
Nekoliko dana ranije, na brodskom buvljaku, za isti iznos, doduše uz obligatno cjenkanje, kupio sam šest knjiga iz biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti, u izdanju, (pokojne) Zore i Matice hrvatske, četiri više:
Vladan Desnica: Zimsko ljetovanje, Pripovijesti
Tin Ujević II: Eseji i kritike, Zapisi
A.G. Matoš I: Pjesme, Pripovijesti, Autobiografija
A.G. Matoš II: Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi
Ljubo Wiesner, Nikola Polić, Ulderiko Donadini: Izabrana djela
Janko Polić Kamov, Vladimir Čerina: Pjesme, novele, drame, eseji; Pjesme, Eseji i članci.
Ova posebna, raritetna prodavaonica na otvorenom, inače najživlji dio Slavonskog Broda, na kojoj je svaki dan Dan knjige, na svoj način garantira svjetlu budućnost za knjige od papira. Dok buvljak postoji, nema niti govora o njenom sumraku i noći, ma koliko egzekucijom prijetilo nadolazeće digitalno doba. No, kako god bilo, preživjet će čitatelji i čitanje.
