U svojem tekstu „(O)glasnik Slavonskog Broda po drugi put među Brođanima“ autor teksta Veljko Lukić proziva Gradonačelnika i Gradsku upravu zbog njihove nove tiskovine i jeftinim populističkim doskočicama pokušava anulirati trud uložen u stvaranje ovog tiskovnog remek-djela i njegov značaj za buduće generacije. Oštar je u svojoj kratkovidnosti naš pisac Veljko. Ne uzima u obzir doprinos Glasnika budućim generacijama i to ne samo kod obična puka, već brojnim (tada razmnoženim) vrhunskim znanstvenicima sa Instituta, koji će se tada, nadam se zbog povijesne pravde, zvati Institut "dr. Mato Artuković". Kako vidimo, danas tiskovine tog kalibra predstavljaju izvanredan istraživački materijal za vrhunske povijesne znanstvenike iz tog Instituta.
Pomislite samo na takve znanstvenike u dalekoj budućnosti, koji će se oblizivati, kao nad poslasticama, nad stranicama spomenutog Glasnika i Posavske Hrvatske. Držim kako će taj neki budući znanstvenik jednostavno morat konstatirati kako su sretno i zadovoljno živjeli ti sretnici na početku 21. stoljeća u Slavonskom Brodu. S jedne se strane gradi na sve strane, povećava se društveni standard, ispunjavaju osnovne civilizacijske norme. Tako se netko mudar dosjetio kako se naše uboge snaše na tržnici nikada nisu izdovoljile u jedrenju ili možda vožnji motora pa im je izgradnjom modernog natkrivala stvorio upravo takve uvjete: stalno puše kao da se vozite na motoru ili kao da ste na jedrenju. Neki tvrde kako su snaše najavile da će s dolaskom ljepšeg vremena skinuti tradicionalne marame s glave i pustiti da im kosa leprša na Dusparinoj „košavi“. Kada se tome pridoda uvođenje bežične mreže za te iste, informatički napaljene snaše, neizbježno će se sve to pribrojati mudrom Gradonačelniku kao povijesni doprinos.
S druge strane, taj zamišljeni budući povjesničar znanstvenik, listajući Posavsku Hrvatsku doći će do spoznaje kako je na ovim prostorima živio iznimno pobožan i gotovo religijsko fanatičan puk. Kada pobroji broj članaka o Crkvi ili u kojima se spominje Crkva i svećenici, i stavi ih u odnos s ostalim temama, doći će možda do zaključka kako je današnji puk gotovo trećinu svog života posvetio kojekakvim religijskim zanimacijama. Pa kada sve zbroji i oduzme, trećina vremena za dokolicu na Dusparinim bazenima, dvoranama i kupalištima, trećina vremena za upražnjavanje religije, za nesretnike ostaje ona zadnja trećina za rad jer od nečega se mora i živjeti. Uočit će taj vrli znanstvenik kako od religijsko-civilizacijsko-rekreacijskog ushita nije taj puk ni spavao, osim sretnika koji će se pak, jer im je mudra vlast osigurala nepostojanje radnog mjesta, imati kad odmoriti od klanjanja i rekreacije. Osim što je u Brodu bilo fenomenalno, pročitat će iz PH budući znanstvenik, fenomenalne projekte su radili i načelnici susjednih općina u našoj županiji, naravno, u suradnji s mladolikim, ali oštroumnim Županom. Čitajući ove dvije tiskovine, neće biti druge tom studioznom znanstveniku, nego ustvrditi kako su se u toj sveopćoj nirvani bunili i rogoborili samo maloumnici i neki strani ubačeni remetilački faktori, ljubomorni na prekrasan život žitelja BPŽ-a na početku 21. stoljeća.
from sb underground
