Kristallnacht, tj. "Kristalna Noć", bio je pogrom, niz organiziranih napada protiv Židova u nacističkoj Njemačkoj i dijelovima Austrije tijekom 9-og i 10. studenog 1938. Progon su uvelike proveli SA (Sturmabteilung) paramilitarne jedinice, kao i ostali segmenti nacističke diktature, kao primjerice Hitlerova Mladež. Ime "Kristalna Noć" dolazi od velikog količina stakla na ulicama nakon što su napadnuti židovski dućani, domovi i sinagoge.
Tijekom kristalne noći ubijene su stotine Židova, dok su tisuće uhićene i deportirane u konc-logore. O kolikoj se magnitudi progona radi govore nam podaci da je spaljeno preko 1,000 židovskih sinagoga, od toga čak 95 samo u Beču. Na tisuće domova i radnji je uništeno za vrijeme trajanja Kristalne Noći.
Povod za pokretanje pogroma bilo je ubojstvo njemačkog diplomata, Ernsta vom Ratha, u Parizu od strane poljskog židova, rođenog u Njemačkoj, Herschela Grynszpana. Mnogi danas smatraju kako je upravo Kristalna Noć bila početak tzv. "konačnog rješenja" i Holokausta u nacističkoj Njemačkoj.
O strahotama nacističkog progona Židova mnogo toga je poznato, no neki detalji oko Kristalne Noći tek danas izlaze na vidjelo, zahvaljujući angažmanu njemačkih vlasti koje su povodom 75. obljetnice prikupile diplomatske dokumente iz stranih država. Njemački list Der Spiegel prenosi priču o britanskom konzulu Townsenda Smallbonesu, koji je prije no što je postao dio diplomatske misije u Berlinu, bio iskusni diplomata u raznim dijelovima svijeta, uključujući u Angoli, Norveškoj, ali i u Hrvatskoj.
Prethodno početku eskalacije nacističkog terora Smallbones je u Njemačkoj proveo ukupno 8 godina. Unatoč nacističkoj diktaturi, tada 54-godišnji diplomat izvještavao je o Nijemcima jako pozitivno. "Dragi su prema životinjama, djeci, starijima. Meni izgleda kako u njima nema nikakve okrutnosti", zapisao je Smallbones u svom izvještaju za britansko ministarstvo vanjskih poslova.
Progon Židova tada je već bio počeo, no primarno u Hesse regiji. No, nakon što je mladi 17-godišnji Grynszpan ubio njemačkog diplomata u Parizu (9. studenoga) - u znak prosvjeda protiv Hitlerovog terora nad Židovima, progon se proširio diljem Rajha.
Uskoro je i britanski konzul Smallbones otkrio kako je njegova procjena nacističkih dužnosnika bila poprilično promašena. Njegov prvi izvještaj iz Frankfurta o događanjima za vrijeme Kristalne Noći je zaista mučan. Opisuje detalje: "Židovi su odvedeni u jednu veliku zgradu i tamo su morali klečati držeći glave na podu. Nakon što su neki počeli povraćati, stražari su to čistili njihovim licima i kosom. Nekoliko sati kasnije dovedeni su koncentracijski kamp Buchenwald gdje su mnoge mučili do smrti. Zatvorenici su također bili prisiljeni urinirati jedni drugima u usta".
Smallbones, kojemu je mučne detalje prepričao jedan Židov koji je izišao iz Buchenwalda, bio je svjestan događaja, no još uvijek nije predviđao magnitudu tragedije - "Tepao sam si da poznajem njemački karakter, no ne očekujem epidemiju ove sadističke okrutnosti", zapisao je.
Naslovnica lista The New York Times na kojoj se ističe da je "Goebbels pozvao na prekid napada"
Unatoč činjenici da je pogrom ostao poznat pod imenom Kristalna Noć, zapravo se radilo o nekoliko dana progona. Jedan od razloga zašto se obično misli da se radilo o "samo jednoj noći" je i izjava nacističkog ministra propagande, Josepha Goebbelsa, koji je 10. studenoga na radio postaji rekao kako su "ekscesi prestali".
Stručnjaci procjenjuju kako je oko 1,500 ljudi umrlo u danima oko 9-og studenog. Ovo je, tada, bio najveći pogrom u Njemačkoj još od Srednjeg vijeka.
Ovog tjedna obilježava se 75. obljetnica, kako je povjesničar Dan Diner iz Leipziga naziva "katastrofom prije katastrofe". Ove godine njemačko ministarstvo vanjskih poslova odlučilo se za neobičan potez - kontaktirali su 48 država koje su imale diplomatske odnose s Njemačkom 1938., da pretraže svoje arhive o novembarskom pogromu.
Već mjesecima u Njemačku stižu kopije povijesnih dokumenata koji do sada nisu bili dostupni stručnjacima. Dokumenti otkrivaju još i veću magnitudu progona - tako po prvi puta otkrivamo dokumente u kojima se spominje napad na židovsko sirotište u Esslingen, blizu Stuttgarta, gdje je gomila nacističkih simpatizera izbacila djecu na ulice, o Židovima koji su bili prisiljeni marširati kroz Kehl, na jugozapadu Njemačke, uzvikujući "Mi smo izdajnici Njemačke", kao i dokumente koji govore o prestrašenim ljudima koji su se sakrili u šume uokolo Berlina.No, ono što ovi dokumenti otkrivaju osim detalja tragedije je i tragična činjenica onog što "ne otkrivaju" - drugim riječima, svijet je znao što se događa, no unatoč tome niti jedna jedina zemlja svijeta nije prekinula diplomatske odnose s nacističkom Njemačkom. Magnitude su itekako bili svjesni, pa tako britanski dokumenti opisuju pogrom Kristalne Noći kao "srednjovjekovni barbarizam", Brazilci navode kako se radi o "odvratnom spektaklu", francuski diplomati pišu o "brutalnosti koju nadilazi samo masakr nad Armencima" itd.
Nitko nije po ovom pitanju poduzeo ništa, samo su Amerikanci povukli svog ambasadora. No, Europa je očito "prihvatila" aktualno stanje. Nadalje, granice gotovo svih susjednih država ostale su zatvorene za njemačke Židove.
Diplomatske misije bile su upoznate s onim što se događa u Njemačkoj, jer progon se uskoro proširio s njemačkih Židova na sve Židove u Njemačkoj. SS, SA i pripadnici Hitlerove Mladeži, počeli su proganjati strane Židove, do te mjere da se primjerice početkom studenoga oko 1,000 Židova moralo skloniti na prostoru poljskog konzulata u Leipzigu. Masovno su se počeli sklanjati i u američkim konzulatima gdje su molili vizu.
U to vrijeme Hitlerov "plan" još uvijek nije bio pobiti Židove, nego ih protjerati iz Njemačke. Diplomati su bili upoznati s tim činjenicama, pa tako finski ambasador piše: "Pozicija njemačke države prema Židovima je do sada već toliko dobro poznata da nema smisla previše pisati o tome. Sve žešći i žešći koraci se poduzimaju protiv njih, a cilj je izbaciti ih iz njemačkog Rajha na ovaj ili onaj način".
No, mnogima nije bilo posve jasno zašto Njemačka to radi. Krenule su spekulacije - Francuzi su vjerovali kako se možda radi o unutarnjoj borbi za vlast u vrhu nacističkog vodstva. Švicarski ambasador smatrao je kako je ovo Hitlerov način da "pokaže moć", dok je britanski diplomat Smallbones eskalaciju nasilja pripisao "seksualnoj perverznosti koja je jako prisutna u Njemačkoj".
Stvarnost je bila takva da je Hitler jednostavno "iskoristio priliku" - ubojstvo njemačkog diplomata bila je idealna situacija za pokretanjem progona. Upravo 9. studenoga Hitler i visoki nacistički dužnosnici sastali su se u Minhenu, na obljetnicu neuspjelog Hitlerovog puča iz 1923. Tamo su primili vijest da je diplomata ubijen. Goebbels i drugi su se "odmah uhvatili telefona" te dojavili nacističkim odredima da je "vrijeme", a isti su već duže vremena bili spremni na pokretanje progona.
Jedna od prvih glavnih meta bili su židovski dućani. Mađarski ataše piše iz Berlina: "Popodne, nakon škole, tinejdžeri u dobi između 14 i 18 godina, mahom pripadnici Hitlerove Mladeži, pušteni su na dućane. Upadali su unutra, porazbijali sve, naročito predmete od stakla, uzvikujući slogane za Hitlera, krenuli su na iduću lokaciju, dok je lokalno stanovništvo krenulo u pljačku razbijenih dućana".
Kako je i bilo naređeno od samog vrha, počinitelji nisu nosili nacističke uniforme. Goebbels je želio da javnost vjeruje kako se ovdje radi o "opravdanom i razumljivom bijesu njemačkog naroda" zbog smrti diplomate Ratha te da se dobije dojam kako je policija jednostavno "nemoćna" u sprječavanju "gnjevnog naroda".
Nitko od stranih diplomata nije povjerovao u ovu Goebbelsu propagandu, pa tako brazilski ambasador zapisuje kako je to nemoguće povjerovati u zemlji koja ima "najsnažniju, najbolje organiziraniju, perfektno opremljenu i najbrutalniju policijsku snagu na svijetu, koja je u najboljoj mogućoj situaciji da odmah spriječi bilo kakvo komešanje kod naroda".
Nadalje, diplomati vjeruju kako i mnogi stanovnici nisu povjerovali u propagandu, pošto su se identični, koordinirani napadi događali diljem zemlje. Koliko se stanovnika Njemačke zapravo protivilo progonu Židova, ostati će i dalje predmet velike i žučne debate. No, američki konzul Honaker iz tog doba procjenjuje kako je "oko 20% Nijemaca podržavalo pogrom". Ovo se poprilično podudara s anketama koje su Amerikanci proveli 1945. na prostoru svoje zone okupacije. Tada je 25% Nijemaca reklo kako se "slažu s Hitlerovim tretmanom Židova".
Kristalna Noć otvorila je put prema Holokaustu. "Odjednom je izgledalo kako je sve moguće", zapisao je povjesničar Raphael Gross. U tjednima nakon Kristalne Noći krenule su žestoke restrikcije - djeca Židova više nisu smjela ići u škole, Židovi više nisu smjeli biti vlasnici obrta itd. Na snagu je stupila i okrutna ironija - žrtvama je naređeno da moraju platiti "porez pokajanja" u iznosu od jedne milijarde rajhmaraka. "Ne bih volio biti Židov u Njemačkoj", tada je izjavio jedan od vodećih dužnosnika nacističke stranke, Hermann Göring.
Kristalna Noć je izuzetno važna povijesna lokacija koja nam pokazuje kako je ostatak svijeta svjesno ili nesvjesno odbio reagirati, čak i na diplomatskoj razini. Diplomatski dokumenti svakako pokazuju kako mnogi od njih, unatoč novembarskom progonu, nisu vjerovali da ovo može još eskalirati. Pa čak i tadašnji njemački glavni saveznik, Italija, u studenom 1938. ističe: "Nije za vjerovati da će Židovi u Njemačkoj biti poredani pred zid, natjerani da počine samoubojstvo, ili da će ih se zaključati u nekakve gigantske koncentracijske kampove".
No, dogodilo se upravo "ono što nije za vjerovati" - sistematsko ubijanje europskih Židova koje će početi otprilike 3 godine nakon Kristalne Noći u studenom 1938.
Izvor: Advance
Tijekom kristalne noći ubijene su stotine Židova, dok su tisuće uhićene i deportirane u konc-logore. O kolikoj se magnitudi progona radi govore nam podaci da je spaljeno preko 1,000 židovskih sinagoga, od toga čak 95 samo u Beču. Na tisuće domova i radnji je uništeno za vrijeme trajanja Kristalne Noći.
Povod za pokretanje pogroma bilo je ubojstvo njemačkog diplomata, Ernsta vom Ratha, u Parizu od strane poljskog židova, rođenog u Njemačkoj, Herschela Grynszpana. Mnogi danas smatraju kako je upravo Kristalna Noć bila početak tzv. "konačnog rješenja" i Holokausta u nacističkoj Njemačkoj.
O strahotama nacističkog progona Židova mnogo toga je poznato, no neki detalji oko Kristalne Noći tek danas izlaze na vidjelo, zahvaljujući angažmanu njemačkih vlasti koje su povodom 75. obljetnice prikupile diplomatske dokumente iz stranih država. Njemački list Der Spiegel prenosi priču o britanskom konzulu Townsenda Smallbonesu, koji je prije no što je postao dio diplomatske misije u Berlinu, bio iskusni diplomata u raznim dijelovima svijeta, uključujući u Angoli, Norveškoj, ali i u Hrvatskoj.
Prethodno početku eskalacije nacističkog terora Smallbones je u Njemačkoj proveo ukupno 8 godina. Unatoč nacističkoj diktaturi, tada 54-godišnji diplomat izvještavao je o Nijemcima jako pozitivno. "Dragi su prema životinjama, djeci, starijima. Meni izgleda kako u njima nema nikakve okrutnosti", zapisao je Smallbones u svom izvještaju za britansko ministarstvo vanjskih poslova.
Progon Židova tada je već bio počeo, no primarno u Hesse regiji. No, nakon što je mladi 17-godišnji Grynszpan ubio njemačkog diplomata u Parizu (9. studenoga) - u znak prosvjeda protiv Hitlerovog terora nad Židovima, progon se proširio diljem Rajha.
Uskoro je i britanski konzul Smallbones otkrio kako je njegova procjena nacističkih dužnosnika bila poprilično promašena. Njegov prvi izvještaj iz Frankfurta o događanjima za vrijeme Kristalne Noći je zaista mučan. Opisuje detalje: "Židovi su odvedeni u jednu veliku zgradu i tamo su morali klečati držeći glave na podu. Nakon što su neki počeli povraćati, stražari su to čistili njihovim licima i kosom. Nekoliko sati kasnije dovedeni su koncentracijski kamp Buchenwald gdje su mnoge mučili do smrti. Zatvorenici su također bili prisiljeni urinirati jedni drugima u usta".
Smallbones, kojemu je mučne detalje prepričao jedan Židov koji je izišao iz Buchenwalda, bio je svjestan događaja, no još uvijek nije predviđao magnitudu tragedije - "Tepao sam si da poznajem njemački karakter, no ne očekujem epidemiju ove sadističke okrutnosti", zapisao je.
Naslovnica lista The New York Times na kojoj se ističe da je "Goebbels pozvao na prekid napada"
Unatoč činjenici da je pogrom ostao poznat pod imenom Kristalna Noć, zapravo se radilo o nekoliko dana progona. Jedan od razloga zašto se obično misli da se radilo o "samo jednoj noći" je i izjava nacističkog ministra propagande, Josepha Goebbelsa, koji je 10. studenoga na radio postaji rekao kako su "ekscesi prestali".
Stručnjaci procjenjuju kako je oko 1,500 ljudi umrlo u danima oko 9-og studenog. Ovo je, tada, bio najveći pogrom u Njemačkoj još od Srednjeg vijeka.
Ovog tjedna obilježava se 75. obljetnica, kako je povjesničar Dan Diner iz Leipziga naziva "katastrofom prije katastrofe". Ove godine njemačko ministarstvo vanjskih poslova odlučilo se za neobičan potez - kontaktirali su 48 država koje su imale diplomatske odnose s Njemačkom 1938., da pretraže svoje arhive o novembarskom pogromu.
Već mjesecima u Njemačku stižu kopije povijesnih dokumenata koji do sada nisu bili dostupni stručnjacima. Dokumenti otkrivaju još i veću magnitudu progona - tako po prvi puta otkrivamo dokumente u kojima se spominje napad na židovsko sirotište u Esslingen, blizu Stuttgarta, gdje je gomila nacističkih simpatizera izbacila djecu na ulice, o Židovima koji su bili prisiljeni marširati kroz Kehl, na jugozapadu Njemačke, uzvikujući "Mi smo izdajnici Njemačke", kao i dokumente koji govore o prestrašenim ljudima koji su se sakrili u šume uokolo Berlina.No, ono što ovi dokumenti otkrivaju osim detalja tragedije je i tragična činjenica onog što "ne otkrivaju" - drugim riječima, svijet je znao što se događa, no unatoč tome niti jedna jedina zemlja svijeta nije prekinula diplomatske odnose s nacističkom Njemačkom. Magnitude su itekako bili svjesni, pa tako britanski dokumenti opisuju pogrom Kristalne Noći kao "srednjovjekovni barbarizam", Brazilci navode kako se radi o "odvratnom spektaklu", francuski diplomati pišu o "brutalnosti koju nadilazi samo masakr nad Armencima" itd.
Nitko nije po ovom pitanju poduzeo ništa, samo su Amerikanci povukli svog ambasadora. No, Europa je očito "prihvatila" aktualno stanje. Nadalje, granice gotovo svih susjednih država ostale su zatvorene za njemačke Židove.
Diplomatske misije bile su upoznate s onim što se događa u Njemačkoj, jer progon se uskoro proširio s njemačkih Židova na sve Židove u Njemačkoj. SS, SA i pripadnici Hitlerove Mladeži, počeli su proganjati strane Židove, do te mjere da se primjerice početkom studenoga oko 1,000 Židova moralo skloniti na prostoru poljskog konzulata u Leipzigu. Masovno su se počeli sklanjati i u američkim konzulatima gdje su molili vizu.
U to vrijeme Hitlerov "plan" još uvijek nije bio pobiti Židove, nego ih protjerati iz Njemačke. Diplomati su bili upoznati s tim činjenicama, pa tako finski ambasador piše: "Pozicija njemačke države prema Židovima je do sada već toliko dobro poznata da nema smisla previše pisati o tome. Sve žešći i žešći koraci se poduzimaju protiv njih, a cilj je izbaciti ih iz njemačkog Rajha na ovaj ili onaj način".
No, mnogima nije bilo posve jasno zašto Njemačka to radi. Krenule su spekulacije - Francuzi su vjerovali kako se možda radi o unutarnjoj borbi za vlast u vrhu nacističkog vodstva. Švicarski ambasador smatrao je kako je ovo Hitlerov način da "pokaže moć", dok je britanski diplomat Smallbones eskalaciju nasilja pripisao "seksualnoj perverznosti koja je jako prisutna u Njemačkoj".
Stvarnost je bila takva da je Hitler jednostavno "iskoristio priliku" - ubojstvo njemačkog diplomata bila je idealna situacija za pokretanjem progona. Upravo 9. studenoga Hitler i visoki nacistički dužnosnici sastali su se u Minhenu, na obljetnicu neuspjelog Hitlerovog puča iz 1923. Tamo su primili vijest da je diplomata ubijen. Goebbels i drugi su se "odmah uhvatili telefona" te dojavili nacističkim odredima da je "vrijeme", a isti su već duže vremena bili spremni na pokretanje progona.
Jedna od prvih glavnih meta bili su židovski dućani. Mađarski ataše piše iz Berlina: "Popodne, nakon škole, tinejdžeri u dobi između 14 i 18 godina, mahom pripadnici Hitlerove Mladeži, pušteni su na dućane. Upadali su unutra, porazbijali sve, naročito predmete od stakla, uzvikujući slogane za Hitlera, krenuli su na iduću lokaciju, dok je lokalno stanovništvo krenulo u pljačku razbijenih dućana".
Kako je i bilo naređeno od samog vrha, počinitelji nisu nosili nacističke uniforme. Goebbels je želio da javnost vjeruje kako se ovdje radi o "opravdanom i razumljivom bijesu njemačkog naroda" zbog smrti diplomate Ratha te da se dobije dojam kako je policija jednostavno "nemoćna" u sprječavanju "gnjevnog naroda".
Nitko od stranih diplomata nije povjerovao u ovu Goebbelsu propagandu, pa tako brazilski ambasador zapisuje kako je to nemoguće povjerovati u zemlji koja ima "najsnažniju, najbolje organiziraniju, perfektno opremljenu i najbrutalniju policijsku snagu na svijetu, koja je u najboljoj mogućoj situaciji da odmah spriječi bilo kakvo komešanje kod naroda".
Nadalje, diplomati vjeruju kako i mnogi stanovnici nisu povjerovali u propagandu, pošto su se identični, koordinirani napadi događali diljem zemlje. Koliko se stanovnika Njemačke zapravo protivilo progonu Židova, ostati će i dalje predmet velike i žučne debate. No, američki konzul Honaker iz tog doba procjenjuje kako je "oko 20% Nijemaca podržavalo pogrom". Ovo se poprilično podudara s anketama koje su Amerikanci proveli 1945. na prostoru svoje zone okupacije. Tada je 25% Nijemaca reklo kako se "slažu s Hitlerovim tretmanom Židova".
Kristalna Noć otvorila je put prema Holokaustu. "Odjednom je izgledalo kako je sve moguće", zapisao je povjesničar Raphael Gross. U tjednima nakon Kristalne Noći krenule su žestoke restrikcije - djeca Židova više nisu smjela ići u škole, Židovi više nisu smjeli biti vlasnici obrta itd. Na snagu je stupila i okrutna ironija - žrtvama je naređeno da moraju platiti "porez pokajanja" u iznosu od jedne milijarde rajhmaraka. "Ne bih volio biti Židov u Njemačkoj", tada je izjavio jedan od vodećih dužnosnika nacističke stranke, Hermann Göring.
Kristalna Noć je izuzetno važna povijesna lokacija koja nam pokazuje kako je ostatak svijeta svjesno ili nesvjesno odbio reagirati, čak i na diplomatskoj razini. Diplomatski dokumenti svakako pokazuju kako mnogi od njih, unatoč novembarskom progonu, nisu vjerovali da ovo može još eskalirati. Pa čak i tadašnji njemački glavni saveznik, Italija, u studenom 1938. ističe: "Nije za vjerovati da će Židovi u Njemačkoj biti poredani pred zid, natjerani da počine samoubojstvo, ili da će ih se zaključati u nekakve gigantske koncentracijske kampove".
No, dogodilo se upravo "ono što nije za vjerovati" - sistematsko ubijanje europskih Židova koje će početi otprilike 3 godine nakon Kristalne Noći u studenom 1938.
Izvor: Advance
