Prije nekoliko mJeseci Jamie Dimon, izvršni direktor JPMorgan Chase, i Marlene Seltzer, izvršna direktorica organizacije Jobs for the Future, objavili su članak u Politico pod nazivom „Zatvaranje kvalifikacijskog jaza“.
Počeli su zloslutno: „Danas skoro 11 milijuna Amerikanaca nema posao. Međutim, istovremeno ima 4 milijuna nepopunjenih radnih mjesta“ – što navodno pokazuje „jaz između današnjih kvalifikacija tražilaca posla i kvalifikacija potrebnih poslodavcima“.Zapravo, u konstantno promjenjivoj ekonomiji uvijek će biti nekih nepopunjenih radnih mjesta, čak i dok su neki radnici nezaposleni, a današnji odnos slobodnih radnih mjesta i broja nezaposlenih radnika daleko je ispod normalnog. Pri tom, nijedna od nekoliko pažljivo rađenih studija nije pronašla dokaze za tvrdnju kako nedovoljne kvalifikacije radnika objašnjavaju visoku stopu nezaposlenosti.Ali uvjerenje da Amerika pati od ozbiljnog „kvalifikacijskog jaza“ je primjer nečega što svi koji drže do sebe znaju da je sigurno točno, jer svi koje poznajem kažu da je to točno. To je školski primer zombi ideje – ideje koju bi dokazi trebali ubiti, ali koja odbija umirijeti.A nanosi veliku štetu. Prije nego što se pozabavimo ovim, da vidimo što zapravo znamo o kvalifikacijama i radnim mjjestima.
Razmislite što bi se moglo očekivati da zaista postoji nestašica kvalificiranih. Prije svega, trebali bi imati situaciju gdje radnicima s odgovarajućim kvalifikacijama ide dobro, dok samo onima bez tih kvalifikacija ne ide. Nije tako.
Jest, među radnicima većeg formalnog obrazovanja nezaposlenost je niža nego kod radnika nižeg obrazovanja, ali to je uvijek tako, i u dobrim i u lošim uvjetima. Ključna stvar je da je nezaposlenost još uvijek mnogo veća u svim obrazovnim grupama nego prije financijske krize. Ovo važi i za sva zanimanja: radnicima u svakoj velikoj kategoriji danas je gore nego 2007.
Neki poslodavci se žale da teško pronalaze radnike sa kvalifikacijama kakve su im potrebne. Ali pokažite nam novac: ako poslodavci stvarno kukaju za nekim vještinama, trebali bi biti spremni ponuditi više nadnice da privuku radnike sa tim vještinama. Međutim, u stvarnosti je teško pronaći grupe radnika kojima su primanja značajno porasla, a slučajevi gdje se to dogodilo ne uklapaju se u općeprihvaćeno uvjerenje. Dobro je, na primjer, što su radnicima koji znaju rukovati šivaćom mašinom primanja znatno porasla, ali sumnjam da su to kvalifikacije oko kojih se podiže tolika graja kada se govori o tobožnjem jazu.
Priču o kvalifikacijskom jazu ne pobijaju samo dokazi o nezaposlenosti i nadnicama. Pažljive ankete provedene među poslodavcima – poput onih koje su nedavno izradili istraživači sa MIT i iz Bostonske konzultantske grupe – na sličan način otkrivaju, po riječima konzultantske grupe, da je „zabrinutost poslodavaca zbog kvalifikacijskog jaza prenapuhana“.
Dokaz koje se može navesti u prilog priči o kvalifikacijskom jazu jest nagli porast dugoročne nezaposlenosti, što bi moglo biti dokaz kako mnogi radnici nemaju ono što poslodavci traže. Ali nije. Sada već dosta znamo o dugoročno nezaposlenima i oni se po svojim kvalifikacijama praktično ne razlikuju od otpuštenih radnika koji brzo pronalaze novi posao. Dakle, što je njihov problem? Upravo sama činjenica da nemaju posao, što poslodavce navodi da uopće ne razmotre njihove kvalifikacije.
Kako onda mit o nedostatku kvalifikacija ne samo što opstaje, nego postaje dio nečega što „svi znaju“? Pa jesenas smo imali zgodnu ilustraciju ovog procesa, kada su neki mediji objavili da 92 posto direktora kaže da zaista postoji kvalifikacijski jaz. Koja je osnova ove tvrdnje? Telefonska anketa u kojoj je rukovoditeljima postavljeno pitanje „Koji od ovih odgovora smatrate da najbolje opisuje kvalifikacijski jaz američke radne snage?“ praćeno nizom ponuđenih odgovora. Imajući u vidu ovako formulirano pitanje, zapravo je nevjerojatno da je 8 posto ispitanika bilo spremno reći da jaz uopće ne postoji.
Poanta je da se utjecajni ljudi kreću u krugovima u kojima je ponavljanje priče o kvalifikacijskom jazu – ili još bolje, pisanje o kvalifikacijskom jazu u medijima kao što je Politico – označitelj ozbiljnosti, potvrda plemenskog identiteta. I taj se zombi i dalje tetura.
Nažalost, mit o kvalifikacijama – poput mita o prijetećoj dužničkoj krizi – ima ozbiljne posledice po stvarnu politiku. Umjesto da se koncentriraju na to kako su katastrofalno promašena fiskalna politika i nedovoljno djelovanje Federalnih rezervi unazadili ekonomiju i da zahtijevaju akciju, važni ljudi zabrinuto krše prste zbog mana američkih radnika.
Kriveći radnike za njihovu muku, mit o kvalifikacijama skreće pažnju sa spektakularnog rasta profita i bonusa, čak i dok zaposlenost i nadnice stagniraju. Naravno, to je možda dodatni razlog zašto korporativni rukovoditelji toliko vole ovaj mit.
Dakle, moramo ubiti tog zombija, ako ikako možemo, i prestati opravdavati ekonomiju koja kažnjava radnike.
Razmislite što bi se moglo očekivati da zaista postoji nestašica kvalificiranih. Prije svega, trebali bi imati situaciju gdje radnicima s odgovarajućim kvalifikacijama ide dobro, dok samo onima bez tih kvalifikacija ne ide. Nije tako.
Jest, među radnicima većeg formalnog obrazovanja nezaposlenost je niža nego kod radnika nižeg obrazovanja, ali to je uvijek tako, i u dobrim i u lošim uvjetima. Ključna stvar je da je nezaposlenost još uvijek mnogo veća u svim obrazovnim grupama nego prije financijske krize. Ovo važi i za sva zanimanja: radnicima u svakoj velikoj kategoriji danas je gore nego 2007.
Neki poslodavci se žale da teško pronalaze radnike sa kvalifikacijama kakve su im potrebne. Ali pokažite nam novac: ako poslodavci stvarno kukaju za nekim vještinama, trebali bi biti spremni ponuditi više nadnice da privuku radnike sa tim vještinama. Međutim, u stvarnosti je teško pronaći grupe radnika kojima su primanja značajno porasla, a slučajevi gdje se to dogodilo ne uklapaju se u općeprihvaćeno uvjerenje. Dobro je, na primjer, što su radnicima koji znaju rukovati šivaćom mašinom primanja znatno porasla, ali sumnjam da su to kvalifikacije oko kojih se podiže tolika graja kada se govori o tobožnjem jazu.
Priču o kvalifikacijskom jazu ne pobijaju samo dokazi o nezaposlenosti i nadnicama. Pažljive ankete provedene među poslodavcima – poput onih koje su nedavno izradili istraživači sa MIT i iz Bostonske konzultantske grupe – na sličan način otkrivaju, po riječima konzultantske grupe, da je „zabrinutost poslodavaca zbog kvalifikacijskog jaza prenapuhana“.
Dokaz koje se može navesti u prilog priči o kvalifikacijskom jazu jest nagli porast dugoročne nezaposlenosti, što bi moglo biti dokaz kako mnogi radnici nemaju ono što poslodavci traže. Ali nije. Sada već dosta znamo o dugoročno nezaposlenima i oni se po svojim kvalifikacijama praktično ne razlikuju od otpuštenih radnika koji brzo pronalaze novi posao. Dakle, što je njihov problem? Upravo sama činjenica da nemaju posao, što poslodavce navodi da uopće ne razmotre njihove kvalifikacije.
Kako onda mit o nedostatku kvalifikacija ne samo što opstaje, nego postaje dio nečega što „svi znaju“? Pa jesenas smo imali zgodnu ilustraciju ovog procesa, kada su neki mediji objavili da 92 posto direktora kaže da zaista postoji kvalifikacijski jaz. Koja je osnova ove tvrdnje? Telefonska anketa u kojoj je rukovoditeljima postavljeno pitanje „Koji od ovih odgovora smatrate da najbolje opisuje kvalifikacijski jaz američke radne snage?“ praćeno nizom ponuđenih odgovora. Imajući u vidu ovako formulirano pitanje, zapravo je nevjerojatno da je 8 posto ispitanika bilo spremno reći da jaz uopće ne postoji.
Poanta je da se utjecajni ljudi kreću u krugovima u kojima je ponavljanje priče o kvalifikacijskom jazu – ili još bolje, pisanje o kvalifikacijskom jazu u medijima kao što je Politico – označitelj ozbiljnosti, potvrda plemenskog identiteta. I taj se zombi i dalje tetura.
Nažalost, mit o kvalifikacijama – poput mita o prijetećoj dužničkoj krizi – ima ozbiljne posledice po stvarnu politiku. Umjesto da se koncentriraju na to kako su katastrofalno promašena fiskalna politika i nedovoljno djelovanje Federalnih rezervi unazadili ekonomiju i da zahtijevaju akciju, važni ljudi zabrinuto krše prste zbog mana američkih radnika.
Kriveći radnike za njihovu muku, mit o kvalifikacijama skreće pažnju sa spektakularnog rasta profita i bonusa, čak i dok zaposlenost i nadnice stagniraju. Naravno, to je možda dodatni razlog zašto korporativni rukovoditelji toliko vole ovaj mit.
Dakle, moramo ubiti tog zombija, ako ikako možemo, i prestati opravdavati ekonomiju koja kažnjava radnike.
Izvor: seebiz
