Kruno, nekad si bio poznat po tome da bi procvalo sve čega si se primio. Čini se da ti u zadnje vrijeme ne ide. Izdavaštvo – što ti je core business – je na koljenima, festivalu FALIŠ – čiji si suorganizator – Ministarstvo kulture drastično je srezalo potporu, a vrhunac je ovo ukidanje subvencije tvom čedu festivalu Prvi prozak i Na vrh jezika. Da nije zaista problem u tvojoj "uredničko-kulturtregerskoj malenkosti?", kako si pomalo cinično napisao u obraćanju javnosti nakon odbijanja vaše žalbe?

Ma da, umjesto da se spremam za penziju, ja se moram boriti kao tinejdžer-aktivist, umjesto da narušeno zdravlje čuvam, ja ga egzistencijalnim stresom i prekovremenim radom narušavam, umjesto da ono izgrađeno utvrđujem i razvijam, ja ga spašavam od rušenja… sve naopako. Takva neka grda vremena. Pritom, dosta sam siguran da ono što sam prije znao raditi i o čemu si se tako laskavo izrazio danas radim još bolje ili, barem, mogu raditi još bolje.

Izdavaštvo je na koljenima, ako nemaš nekakve povlastice ili vezu u Ministarstvu, pa su i urednici podcijenjeni i nezaposleni, ili prezaposleni uslijed toga što se moraju defokusirano snalaziti. Ne vidim razloga za optimizam u tom kultur-privrednom segmentu koji bi kriza Agrokora, tojest Tiska, pored svih kriza koje ga valjaju, mogla još unerediti.

Za FALIŠ, nakon stvarno respektabilnih rezultata hipstersko-obiteljaško Vijeće izdvaja uvredljivu svotu, a za nagrade Prozak i Na vrh jezika koje imaju kontinuitet od 12 godina – uskoro ćemo Marko Pogačar, Olja Savičević i ja proglasiti novu 13-tu generaciju dobitnika – jedno drugo Vijeće, konvertita, klijentelista i stručnjaka za staru i katoličku književnost ne daje ni lipe! To se zove pokvarenost. Poseban je problem Festival Prvi prozak na vrh jezika koji je oko sebe okupio mlade, na raznim natječajima nagrađivane autore, sinergirao ih, otvorio im medijski prostor i umrežio ih, s odličnim rezultatima, Festival koji je nastao dedukcijskom analizom, koji, unatoč istaknutom prioritetu ministrice Obuljen-Koržinek, „orijentacije na mlade autore“, također nije dobio ni kune.

Nadam se da nismo došli do toga su ljudi problem, a ne programi, jer tada smo propali kao društvo, to je minimalna razina apstrakcije. No, ja to ne znam, samo vidim rezultate politike Ministarstva kulture i po njima sudim. A rezultati su zatiranje svega vitalnog, novog i onog što će u perspektivi, uz podršku Ministarstva ili mimo nje, postati važno. Ne treba sumnjati da će ti mladi ljudi pamtiti nomenklature koje su ih podržale, kao i one koje ih nisu podržale. Bit će divno kada neki od njih uskoro počnu objavljivati po regiji, jer su de facto protjerani iz matične kulture i jezika. Baš me zanima što će na to reći vrli Vijećnici. Valjda će im služiti na čast što su opet Kranjčevića protjerali iz Hrvatske.

Festival ni do sada nije bio miljenik Ministarstva. U dvije godine dobili ste tek 17 tisuća kuna potpore.

Da, kada smo dobili 10.000 kuna bruto, što je punih 7.500 kuna neto za sve troškove, rekli smo, 'ajde, prva je godina, važno je da dobro odradimo posao i postavimo stvar na noge. Te godine je jedan drugi Festival koji ima prefiks svjetski za prvo izdanje dobio 100.000 kuna! Svodi se na to da podržavamo, štajaznam, skandinavske pisce – što nije ništa loše, da se razumijemo, dapače – a svoje snage, koje bi morale biti prioritet, bagateliziramo.

Onda je za Hasanbegovića, koji je bio sve samo ne izraz narodne, tojest izborne volje, jer je u okviru ekstremnog Karamarkovog HDZ-a bio ekstremist, čisti HSP-derivat, a ta opcija na izborima dosegne do 2%, cijeloj kulturi smanjena podrška, što je bila prva pobjeda tog ministra. Okej, kada su većini programa sredstva smanjena za 30%, i nama su, pa smo pali na 7000 kuna, neto je to malko više od 5000 kuna. Važno je pregrmjeti ovu godinu, mislili smo, pa će biti bolje, ovaj je Festival jedinstven, nasušan, to vidi ćorav iz satelita, odradili smo ga uglavnom volonterski uz pomoć prijatelja. Ali, tada je Hasanbegović nelegitimno postavio svoja Vijeća koja nastavljaju njegovu, zapravo čak i antiHDZ-ovsku agendu, da o ostatku društva, a kultura je uvijek bila lijevo raspoložena, ne govorimo. Ove godine nismo dobili potporu ni za nagrade, nakon 12 godina rada, ponavljam, ni za Festival, ni za knjige dobitnika, uglavnom ni za knjige starih dobitnika. To je tako kirurški precizno izvedeno da tu nema slučaja, ni propusta.

Pretpostavljam, ma zapravo bih se kladio, da će se obrazlažući odluku ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, pozvati na odluku Vijeća u kojem sjede neki čudni tipovi koji se ne libe financirati vlastite festivale?

Da, aktualna ministrica očito smatra da je nelegitimno revidirati u odluke Vijeća, čak i kad su one izravno štetne, i za nju, da se razumijemo. No, pitanje je zapravo šire: što učiniti kada demokratskim putem antidemokratske snage dođu na vlast, ako, recimo, u Njemačkoj 1930-ih? Kako se prosvjetiteljstvo može boriti sa zlom? Konkretno: treba li nelegitimne odluke poštovati?

O sukobu interesa članova Vijeća, a nađe se tu i biografskog mrsa, još treba biti više i detaljno rečeno. Tek se zakotrljalo, odlukama o smanjivanju sredstava za Goranovo proljeće i ovih nagrada jasno je da su pogledi upućeni u smjeru Ervina Jahića, člana Vijeća koji i sam vodi festival „Stih u regiji“, a koji, nekim čudom, nije osjetio ništa od restriktivnih tendencija. Zanimljivo je i da od knjiga koje je apliciralo Hrvatsko društvo pisaca potporu nisu dobile one kojima smo urednici Tomica Bajsić ili ja, dok su sve knjige Ervina Jahića, nećete vjerovati, podržane.

Dolazak Nine Obuljen na mjesto ministrice u kulturnim krugovima dočekan je kao olakšanje nakon Hasanbegovića. Prvih sto dana odavno je prošlo. Kakvo mišljenje imaš o njenom dosadašnjem mandatu? Dojam je da je nastavila tamo gdje je prethodnik stao…

Nina, ministrica koje nema. Svakako, navijamo da se stanje promijeni, da kvantitativni pokazatelji skoče u korist kulture, što se nije dogodilo, barem ne u programima koji podupiru književnost i izdavaštvo. No, ovaj put se bavimo vijećima. Sve odluke donose odlikaši iz Hasanbegovićevih povjerenstava, a sjetiti se možemo kako je on ukidao neka povjerenstva. Ona je zatočenik i transmisija njihove volje. Barem godina dana je profućkano, kulturnjaci i kultura poniženi i uvrijeđeni. I dalje cvate kombinacija klijentelizma i ideološke ekskluzivnosti. Sistemski se baš ništa nije pomaklo, osim što su se neke štete koje su počinjene, blagoslovile. Kredit koji je u kulturnoj javnosti ministrica uživala je potrošen, posebno nakon skandalozne parastrukturne paralize HAVC-a koja traje, što nitko više ne spominje. Ljudi završavaju na birou za nezaposlene, ali kada se to kulturnjaku dogodi, za to nitko ne haje.

Dojma sam da Ministarstvom i dalje ravna notorni Hasanbegović. Izgleda da će to trajati dok ga se Plenković ne riješi. A na to nećemo dugo čekati. Ali će za mnoge od nas koji smo žrtve borbi u tom mučnom polju frakcijskih unutarstranačkih borbi biti prekasno. Mlijeko je proliveno, i još se prolijeva.

Šibenski festival FALIŠ zahvalio se na državnoj potpori od 10 tisuća kuna i vratio novac Ministarstvu. Pokrenuli ste crowdfunding kampanju. Kakav je odaziv građana? Ako je približno sličan broju ljudi koji se svaku večer u kasno ljeto okupljaju na šibenskoj Maloj loži na tribinama koje organizirate, za FALIŠ nema straha.

Nakon što smo javno vratili tu uvredljivu svotu dobili smo puno izraza potpore od ljudi iz kulture. Svi su suglasni u jednom: posao je toliko obezvrijeđen da je netko to trebao učiniti. Naravno, nitko nije rekao zašto to oni nisu učinili.

Kampanja zapravo ide dobro. Mi smo svjesno postavili jako visok cilj, zaštopali su se i neki internacionalni kanali, radimo na odštopavanju, ali prema trenutnom stanju, uključujući i onaj na žircu, mi smo debelo nadmašili 50% ciljanih sredstava. No, kampanja još traje pa – donirajte, hvala.

Već me pitalo i hoću li u crowdfunding za Festival Prvi prozak i za nagrade. Pa da odmah kažem, ne, hvala. Festival će se održati i Nagrade će opstati zahvaljujući Gradu Zagrebu koji je, na moje čuđenje, nakon dvije odbijenice, po prvi put prepoznao njihov značaj i dodijelio po 10.000 kuna.

forum.tm