Ksenofobi, juuuriiiš!

 

Početkom je prošlog tjedna u Pragu održan sastanak vojnih predstavnika pet zemalja tzv. Srednjoeuropske obrambene inicijative (Mađarska, Slovenija, Austrija, Češka i Slovačka), kojima se pridružila i Hrvatska. U Pragu je potpredsjednika vlade i ministra obrane Damira Krstičevića zamijenio njegov pomoćnik Petar Mihatov. Za desetak dana će, navodno, biti dovršen Akcijski plan kao podloga za zajedničko angažiranje vojnih snaga tih zemalja na granicama EU-a u slučaju nove izbjegličke krize. Koncem prošlog tjedna, na dvodnevnom je summitu Vijeća Europe, kojem je nazočio premijer Andrej Plenković, također bilo riječi o tome što i kako postupiti u slučaju veće navale nesretnika s Bliskog i Srednjeg istoka te Afrike na najrazvijeniji dio Europe. Europarlamentarac Tonino Picula, pak, o istoj je temi sazvao konferenciju u Dubrovniku, na koju je pozvao predstavnike EU-a, BiH i Crne Gore, a Hrvatsku je zastupao ministar Krstičević.

Po običaju, EU nema suvislo, civilizacijsko rješenje, jer se ne želi baviti uzrocima ne samo izbjegličke krize, nego i terorizma. A ne želi zato, jer razvijena Europa snosi i povijesnu i novodobnu imperijalnu (su)krivnju za nesreću u dijelovima svijeta iz kojih izbjeglice naviru u EU za boljim životom, a teroristi za - osvetom. Upravo zemlje EU-a najangažiranije su sa SAD-om u ubijanju milijuna civila i razaranju Sirije, Afganistana, Iraka, Libije, Jemena..., pod NATO-ovim savezničkim kišobranom ili u sklopu UN-ovih "mirovnih misija", gotovo su jedine terorističke mete. Zašto? Glupo pitanje. UN tvrdi da je trenutno u svijetu dignuto na izbjegličko-migrantske noge oko 50 milijuna ljudi. Što zbog gladi i siromaštva, što zbog ratova.

Birokratski mastodont Svjetske organizacije, koja bi propala bez SAD-ove članarine, pa s razlogom ne želi o uzrocima izbjegličko-migrantske nesreće biblijskih razmjera, kao ni birokratska hobotnica u Bruxellesu. Ljudi i uništena budućnost cijelih naraštaja i naroda sasvim je nevažna u odnosu na moćne vojno-političko-geostrateške interese korporativnog zapadnog kapitala. Neljudski je da se (su)krivci za izbjegličku nesreću, podmetači ratnih požara u vatrogasnim odorama odnose prema unesrećenima kao prema oblaku skakavaca u sušno doba godine. I sada, kad "skakavci" nemaju kamo, nego na Zapad, plavokrvan bi dio Europe, onaj Junckeroveprve i druge brzine, da treće ili još nižebrzinski dio EU-a, bivši teritorij Antemurale Christianitatis opet odigra poznatu povijesnu ulogu prve crte otpora osvajačkim prodorima s istoka.

Hrvatski su političari - osobito predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković - puni nekritičkog razumijevanja i uslužnosti za "partnerske" želje iz Washingtona i Bruxellesa. Smjesta ih prevode na nacionalni ili državni interes RH, a kad je i taj interes naočigled neprobavljiv, onda postaje obveza iz članstva RH u EU i NATO-u. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede.

Građani RH nisu ovlastili svoj državni vrh da neodgovorno gura zemlju u deklarirano ksenofobnu skupinu srednjoeuropskih država, koje se vojno pripremaju ujedinjenim oružjem stati na granice EU-a - valjda i pucati? - gdje će se suprotstaviti izbjegličkim masama pođu li opet rutama "prema Njemačkoj". Neosnovano je svako vojno nasilje u okolnostima humanitarne krize i masovne ljudske nesreće. Ljudski pokazati srce, a ne puške, žilet-žicu i čelična vrata. Za izvesti vojsku na granice protiv izbjeglica, vlast nema uporište ni u Ustavu niti u odlukama Hrvatskog sabora. Osim, ako s figom u džepu i ksenofobnim ledom u duši ne krivotvori svoje ovlasti za postupanje u slučaju neposredne ugroze suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH. Tim više, jer nitko od izbjeglica i ekonomskih migranata ne ugrožava niti kani ostati u Hrvatskoj. Samo traže miran prolaz. A ksenofobi na vlasti ne daju.

"Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih", piše u čl. 32., st. 3. Ustava RH, čime se izravno determiniraju dvije stvari. Prvo, vlasti nije dopušteno bez odgovarajuće zakonske podloge, voljom dvoje-troje prvaka Banskih dvora i Pantovčaka, izvoditi prijeteće protuizbjegličke vojne manevre na svom (ili tuđem) dijelu granica EU-a. Pa još i multilateralno, s pet tuđih vojski: austrijskom, mađarskom, slovenskom, slovačkom i češkom. Drugo, takav protuizbjeglički zakon ne može se donijeti kad to nije "nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih". A nije nužno.

Tim više, jer je Ustavom RH, civilizacijski, predviđena zaštita, a ne progon izbjeglica: "Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava" (čl. 33., st. 1.), odnosno: "Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom" (čl. 33., st. 2.). E sad, ako se žilet-žicom, čeličnim vratima, puškama i tenkovima spriječi stranim nevoljnicima prijeći granicu EU-a, recimo na rutama iz Srbije i BiH, ustavne obveze mogu ostati tek suhi civilizacijski smokvin list na inače ksenofobnoj praksi proklamativno demokršćanske vlasti RH.

Vladajući su ovih dana dodatno dokumentirali svoju ksenofobnu ne-svijest kad su pustili kroz tzv. presloženu saborsku većinu zakon po kojem će se strogo kažnjavati građani - novčano i zatvorom - koji budu pomagali izbjeglicama. Recimo, dati vode iznemoglom, sendvič, djetetu slatkiš ili voće, mlijeka bebi, prevesti nekoga autom do vlaka, autobusa ili u susjedno mjesto, pustiti izbjegličku obitelj u svoj dom ugrijati se i odmoriti, darovati im komad odjeće ili obuće, dati im odgovor na neke upite... Zašto je strogo zabranjeno ljudski postupiti? Zašto Crkva - inače svakom politikantskom loncu poklopac - šuti o tome? Što je s kršćanskim milosrđem na koje je Svevišnji obvezao vjernike? Pa i dvoje praktičnih, na najodgovornijim državnim dužnostima. Neće valjda biti da je samaritanstvo samo biblijska stilska figura, rezervirana tek za homilijarnu indoktrinaciju s oltara i Caritasov agitprop?

Hrvatski se militaristički miš - ironijom povijesnih okolnosti, dijela HDZ-ovih političara i ratoborne predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović - ponovno gura u posije, tako da ga još jednom možda pojedu svinje. Kao stoljećima po Europama za habsburških imperijalnih vojni sve do Prvog svjetskog rata, pa 20 i kusur godina kasnije pod Staljingradom za suludi HitlerovDrang nach Osten... Sada se hrusti šaka mala protiv golorukih izbjeglica i ekonomskih migranata, kojima su SAD/NATO i saveznici u "obrani demokracije i našeg načina života" te tzv. mirovnim misijama zatrli budućnost na vlastitim ognjištima. Ti ljudi imaju pravo pobjeći od smrti, gladi i beznađa. Nečasno je za RH postupati neljudski ne bi li oprao nečistu savjest prvobrzinskog dijela EU-a i odradio tuđi posao. Pa ne idu izbjeglice u RH, gdje bi itekako dobro došli za napučiti gotovo već iseljene Slavoniju, Liku, Banovinu, Kordun..., nego "u Njemačku".

Ni jedan od stotina tisuća izbjeglica s tzv. balkanske rute od rujna 2015. godine nije se goloruk i s malom djecom odlučio na put u neizvjesnost EU-a da bi se nastanio u Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Austriji i Češkoj, čije su se vlade globalno otpočetka sramotile ksenofobnim navlačenjem žilet-žice, čeličnih vrata i dovođenjem dugih cijevi na svoje granice. Hrvatska je te nesretničke jeseni i zime 2015. osvjetlala obraz pred cijelim humanim svijetom zbrinjavanjem pregladnjelih, žednih, ozeblih i uplašenih ljudi, pružila im čovjeka dostojan prijevoz, zdravstvenu pomoć i siguran prolaz svojim teritorijem na Zapad. Vlada SDP-ove koalicije, premijer Zoran Milanović i ministar policije Ranko Ostojić nisu ni pomišljali represivnim aparatom i žilet-žicom, kamoli dugim cijevima oponašati Mađarsku, Sloveniju i Austriju. Dobili su priznanje i kancelarke Angele Merkel - koju je njemačka "politika otvorenih vrata" gotovo stajala vlasti - i samog Bruxellesa. Tada oporbeni HDZ, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović (koja je pobrzala Viktoru Orbanu u Budimpeštu opanjkavati vladu vlastite zemlje, sic) i klijentelistički uvezani "domoljubi" žestoko su širili famu da je zbog humanog odnosa prema izbjeglicama "ugrožena nacionalna sigurnost", da vojskom treba blokirati granice i da "SDP-ova vlada nije na visini izazova".

Dolaskom te ratoborne družbe na vlast 2016., više nije bilo ozbiljnih zapreka za kopernikanski obrat politike službenog Zagreba prema nesretnim ljudima, kojima ključni dokumenti EU-a i UN-a jamče izbjeglička/migrantska prava. Dužnost zemalja tzv. slobodnog svijeta jest prihvatiti nevoljnike što bježe od gladi i smrti. Njemačka je primila oko milijun izbjeglica, u Italiju svakodnevno i dalje dolaze preko Sredozemlja, a iskazale su se i skandinavske zemlje. Ksenofobne Mađarska, Slovačka i Češka su otvoreno odbile kvote koje su dogovorene u Uniji, pa su sada na udaru sankcija. Je li to društvo u kojem je mjesto Hrvatskoj? Nije, ali trenutno vladajuća desnica drži da jest. Njoj je mađarski Viktor Orban obrazac nacionalne svijesti, a ne Angela Merkel za koju je Grabar-Kitarović kazala da ne zna "povući ručnu kočnicu".

HDZ-ova je vlast, u koaliciji s rigidnim konzervativcima (Grozd), ksenofobima (Hrast) i šovinistima (HSP AS), dovela čak na zastupničkepozicije u Saboru (Ladislav Ilčić, Hrvoje Zekanović), u ministarstva i niže po državnim jaslama ljude čak i neprijateljski raspoloženim prema izbjeglicama. Predsjednik markićevsko-crkvene stranke Hrasta i nesuđeni varaždinski gradonačelnik, violinist u Simfonijskom orkestru HRT-a Ladislav Ilčić globalno se "proslavio" upravo skandaloznom izjavom u Novom danu televizije N1 Hrvatska, gdje ga je početkom prosinca 2015. ugostio Tihomir Ladišić.

"Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece", kazao je apologet žilet-žice na granici i mađarskog obrasca strogoće prema izbjeglicama. "Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana. Oni imaju drugačiji mentalitet, to će promijeniti kulturu. Velika je razlika između muslimana i Hrvata. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, prema ženama. Mi smo različiti. (...) Multikulturalnost je mrtva, to je rekla i Angela Merkel (a primila je milijun izbjeglica, uglavnom islamske vjere, "drugačijih" od Nijemaca, op. a.)..Države moraju razmišljati o svom identitetu."

Države moraju razmišljati civilizacijski i uključivo, humanistički i pluralno, jer je i svijet pluralan u svim svojim različitostima, interesima i potrebama. Nitko nema pravo drugom uskraćivati ono što ne bi želio da njemu bude uskraćeno, nađe li se u nevolji. Hrvatska, koja je usred  iz RHDomovinskog rata zbrinjavala više od 600 tisuća izbjeglica i prognanika, dijelila s njima zalogaje, krov nad glavom i ono sirotinje što je imala, nije zaslužila militantne ksenofobe na Pantovčaku i u Banskim dvorima koji će ju trajno osramotiti izvođenjem združenih vojnih snaga na granice, a da prethodno nije pitala što o tome misle u Beogradu i Sarajevu. Kamoli u Ankari i Ateni. Bez njih je problem nerješiv. Hrvatska nije zaslužila vlast koja ne cijeni to što civiliziran svijet još i danas, 22 godine nakon rata, udomljuje desetke tisuća izbjeglica i prognanika iz RH.

Nikakva vojna hrvatsko-mađarsko-slovensko-austrijsko-slovačko-češka sila, sa svim svojim žilet-žicama u tri reda, čeličnim vratima, dugim cijevima, tenkovima i koječim neće spasiti EU od izbjegličkog tsunamija odluči li prevareni - za tri milijarde eura i još neke Unijine benefite - predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ostvariti opasnu prijetnju Bruxellesu: pustiti iz turskih kampova tri milijuna izbjeglica spremnih ići „u Njemačku“. A Grčka, Makedonija, Bugarska, Srbija i BiH (više od 1100 kilometara granice s RH) - spašavajući goli opstanak kao u doba Sulejmana Veličanstvenog - propuste ih prema hrvatskoj granici na kojoj se ukopali ksenofobi, naoružani do zuba. Armagedon.

h-alter