poslije buđenja
probudio sam se osjećajući
neodlučnost i nelagodu.
prestao sam spavati, ali i dalje
stvarnost nije ulazila u mene.
kao da sam se nalazio na sredini
uskog zavojitog stubišta
i da moram odlučiti hoću li se
popeti ili spustiti.
zazvonio je mobitel i čovjek je
rekao da se javlja na oglas za
iznajmljivanje kuće.
počeo sam se spuštati.
zbacio sam prekrivač i otkriven
sjetio se davnih buđenja
koja su me razdirala.
morao sam stići na vlak za zagreb,
na fax, na predavanja.
bolje bi bilo odlaziti nedjeljom popodne,
ali, volio sam se buditi polumrtav
ponedjeljkom, u žurbi.
vlak je polazio u cik zore, a do ponoći
slušao bih mjuzu koju je na radiju
puštao rock slastičar ante batinović.
program bi završavao himnom.
putovanja su premještanja
u koja su ugrađene i nedoumice,
a pjesme su fotografije raspoloženja.
jer, što bih napisao i gdje bih dospio
da sam se stubištem počeo penjati?
lovci u prividu
u rastućem svijetu internetskog privida
i društvenih mreža, tih imitacija života
i kaosa ispunjenog žudnjom usamljenih,
stvarni predatori ispred svojih monitora,
nabacuju na vratove žrtava omče i smajlove.
lajkovi - zamke za tašte, škljocaju kao zubi
četveronožnih lovaca.
ona je samo željna ljubavi i orgazama na daljinu,
ona je maca lovica koja fb miševima
s kojima se igra, ne govori da igra ima kraj.
priča im priče, ispisuje menu filmova, šalje recepte.
a onda nastupe neplanski meteo problemi,
saharski pijesak, glavobolje i napokon sebična šutnja.
on glasno definira šutnju kao istinu laži,
i laž istine; šutnja podržava laž i slabi istinu.
a on nije zašutio, on je patvorio zbilju,
on je mačak lovac u svijetu nepostojećeg.
kućna zabava kod brlićevih i mrlje
ubrzo nakon svog sjajnog vjenčanja u zagrebu u travnju 1892.
supružnici ivana mažuranić i vatroslav brlić doputovali su
u brod na savi, preusku varoš preuskih ljudi, živjeti u njegovoj
velebnoj kući na čuvenom korzu. ta provincijalna sredina
godinama će ju slamati do potpunog psihičkog klonuća.
ali, to je druga priča. u ovoj koja slijedi sve je naglašeno
veselo i uzbudljivo. po povratku u brod vatroslav je za rodbinu
i prijatelje, povodom ženidbe, upriličio raskošnu kućnu zabavu.
pokazao je osamnestogodišnju suprugu, izdašno se jelo i pilo,
a muzičari su izvodili plesne pjesme koje su zanosom odisale.
jedan od uzvanika, njegov prijatelj, vršnjak, tridesetogodišnji
industrijalac ignatz, pojavio se u bijelom odijelu od engleskog
štofa i bijeloj košulji, a oko vrata imao je u čvor svezanu mašnu.
birana jela na trpezu su dolazila vruća, a vina hladna u bocama
širokog grla, žuti muskat iz tokajskih vinograda i dalmatinski plavac.
uskoro je ignatzova odjeća bila prekrivena očevidnim mrljama.
sklona promatranju ivana ih je uočila: od crnog vina, juhe i pečenja
na košulji, od mokraće na lijevoj nogavici i od sperme oko rasporka.
iznenađena, ivana je mislila kada, gdje i s kim su potonje nastale.
a susjeda marita to je znala, stežući u ruci vlažni, sve krući rupčić.
snježni desant
i pored preciznih vremenskih predviđanja
s namjenskih internetskih mrežnih portala,
prolaznici su bili zatečeni tihim desantom snijega.
istovremeno su se dječji radovali nježnoj bijeloj
vojsci i bili ljuti na sebe što se nisu bolje priredili
za doček bezbrojnih nasrtljivih padobranaca.
mokre krpaste pahulje slijetale su im na
odjeću, kosu i lice, i odmah se, u pokušaju
osvajanja, topile, a što je bio znak potpunog neuspjeha.
snijeg se nije primio ni na granama, autima, asfaltu.
napadnuti su ipak razočarano zaključili da nisu
stvoreni mostobrani i da akcija nije bila usklađena
s temperaturom zraka na mjestima iskrcavanja,
pa je privremeni snježni desant preobražen u udar kiše.
