Kujundžić i Plenkovićeva Vlada nisu mogli iskoristiti ovo bolesno dijete za svoju promidžbu jer se nemaju čime pohvaliti. Sav posao iz njihovog opisa radnog mjesta umjesto njih su odradili građani koji su se samoorganizirali još jednom pokazavši koliko je cijeli ovaj sustav truo i neefikasan


Drago mi je da je jedno dijete s malignom bolešću senzibiliziralo javnost i nadam se da nakon ovog slučaja dječja onkologija neće ponovo pasti u drugi plan. Također se nadam da ovaj put neće biti pojedinaca koji će bolesno dijete iskoristiti za vlastitu promidžbu, poručila je kratko i jasno prof. dr. Jelena Roganović.

Malu Milu i obitelj Rončević Hrvatska je ispratila na put nade, ali na aerodromu nije bilo jednog čovjeka koji je tamo svakako morao biti. Ministar zdravstva Milan Kujundžić svakako je imao važnijeg posla, ne samo jučer, već svih ovih dana dok je staro i mlado ustalo na noge ne bi li pomoglo teško oboljeloj djevojčici.

Mogli bismo pomisliti da su Kujundžić i cijela Plenkovićeva Vlada poslušali savjet riječke liječnice za koju šira javnost do male Mile nije čula, ali je dobro znaju i pamte sva ona djeca koju je liječila, baš kao i njihovi roditelji.

No Kujundžić i Plenkovićeva Vlada nisu mogli iskoristiti ovo bolesno dijete za svoju promidžbu jer se nemaju čime pohvaliti. Sav posao iz njihovog opisa radnog mjesta umjesto njih su odradili građani koji su se samoorganizirali još jednom pokazavši koliko je cijeli ovaj sustav truo i neefikasan.

Mogli bismo pomisliti da Kujundžić i Plenkovićeva Vlada nisu došli na »Franju Tuđmana« ispratiti Milu i njezine roditelje zato što ih je sram zbog toga što država koju vode nije u stanju učiniti ono što su u roku odmah napravili građani ove države koji ih plaćaju da država koju vode ne bude trula i neefikasna u ovom i svim ostalim slučajevima.

No, sram je ono što nismo mogli primijetiti kod Kujundžića i Plenkovićeve Vlade do sada. Štoviše, prije bismo mogli reći da su Kujundžić i Plenkovićeva Vlada do sada uvijek govorili drugima da se trebaju sramiti zato što oni ne znaju ili ne žele raditi svoj posao kako treba.

Kada je, nakon što su se građani samoorganizirali i pobunili, trebalo osigurati novac za svu teško oboljelu djecu od mišićne atrofije Spinrazom, to je napravljeno selektivno, radeći segregaciju među djecom, a za nedostatak novca za skupe lijekove valjda su se trebali sramiti građani koji nisu uplaćivali novac u bučno najavljivan ministrov fond.

Za liste čekanja u bonicama po ministru su se trebali sramiti oni koji bepotrebno traže specijalistički pregled, a za kiretaže koje se obavljaju bez anestezije novinari koji ne znaju Božje zapovijedi. Nisu ministar Kujundžić i Plenkovićeva Vlada pokazali sram ni zbog smrti dječaka iz Metkovića, već je za sve prozvana liječnica koja je jedina postavila dijagnozu.

Nisu ministar Kujundžić i Plenkovićeva Vlada krivi i odgovorni niti za više od dvije milijarde kuna dugovanja za lijekove koje bolnice imaju prema veledrogerijama pa ove prijete prekidom isporuke, jer neke od njih više od tisuću dana nisu platile račune, već se trebaju sramiti oni koji od Kujundžića i Plenkovićeve Vlade traže da ih prime, a oni to uporno odbijaju.

Zato se nemojmo čuditi što Kujundžića i Plenkovićevu Vladu jučer nismo vidjeli u zagrebačkoj zračnoj luci kada je Mila Rončević s roditeljima odlazila u najtežu bitku svog života. Da, solidarnost jest snaga slabih, kao što netko reče, ali čut će se do neba: Kujundžiću, gdje si bio 2. travnja 2019.?

novilist