Podatak koji je ovih dana objavljen, a odnosi se na sustavno seksualno zlostavljanje djece od strane francuskog klera u zadnjih 70 godina, skandalizira i traumatizira svakog tko pripada ljudskom svijetu.
Oko 216.000 djece, prema trenutno dostupnim podacima, a procjena je da bi se broj mogao popeti i do 330.000 djece, bilo je seksualno zlostavljano od onih koji su trebali govoriti o ljubavi, dobroti, sreći i miru.
Čovjek nije onaj tko govori o ljubavi, dobroti, sreći i miru, nego je čovjek onaj tko ima iskustvo, ljubavi, dobrote, sreće i mira. Ovaj svijet je prepun spodoba koje govore o nečemu o čemu nemaju iskustva. Takve spodobe su u Francuskoj govorile o Bogu kako bi se mogle okomiti na djecu.
No ove spodobe nisu bile same i nezaštićene. Institucija kojoj su ovi seksualni predatori pripadali znala je za njihovu praksu i za njihove namjere. Zato ih je podržavala i štitila.
U takvoj instituciji zasigurno ne prebiva Bog, u takvoj instituciji se Boga odbacuje, ubija i siluje. Sa svakim zlostavljanim djetetom bio je zlostavljan i Bog. Sa svakim silovanim djetetom bio je silovan i Bog.
Katolička Crkva u Francuskoj nije bila Crkva koju je ustanovio Isus Krist, nego je bila mjesto demonstriranja destruktivne snage metafizike zla.
Metafizičko zlo je prebivalo u Crkvi u Francuskoj, pred tim zlom se sustavno šutjelo. Katolička Crkva u Francuskoj nije postojala 70 godina, baš kao što nije postojala niti Crkva u mjestu Bibinje pored Zadra gdje je svećenik metafizike zla godinama sustavno seksualno zlostavljao bibinjsku djecu.
I u Francuskoj i u Bibinjama je sa svakim seksualno zlostavljanim djetetom seksualno zlostavljan i Isus Krist. Vjernici koji šute pred seksualno zlostavljanim djetetom, vjernici su čija vjera uključuje seksualno zlostavljanje djece i Boga. I u Francuskoj i u Bibinjama.
Svi klerici koji su šutjeli, klerici su metafizike zla. Svi biskupi koje nije pogodila patnja djeteta i patnja Boga koji se potpuno identificirao s patnjom djeteta, biskupi su metafizike zla. Pape koje nisu ništa poduzeli jer su smatrali da će nanijeti štetu instituciji koju vode, pape su metafizike zla, a metafizika zla vodi računa o tome da zlo ostavi povijesne tragove.
Nekoliko tisuća klerika u Francuskoj sustavno se predalo pedofilskom zločinu, kao povijesnom tragu metafizike zla, i to pod patronatom tamošnje Crkve koja je pokazala veliko razumijevanje za potrebe pedofila.
Zato je šutjela i u šutnji je pedofilima davala podršku. Zato je, prema riječima jedne od žrtava, bila potpuno indiferentna prema patnji djece.
Institucija koja šuti pred pedofilima, institucija je koja stvara pedofile i u funkciji je pedofila. Katolička Crkva u Francuskoj samo je prividno bila Katolička Crkva, jer Crkva nije inkubator pedofila. Katolička Crkva u seksualno zlostavljanom djetetu vidi razapetog Isusa.
Svi navodni katolici, neovisno o nacionalnoj ili jezičnoj pripadnosti, koje ne pogađa informacija da je tijekom 70 godina, pod patronatom gluhe i nijeme Crkve u Francuskoj, seksualno zlostavljano najmanje 216.000 djece, baštinici su metafizike zla i zbog toga će ovu informaciju prešutjeti.
Njihova šutnja nije jednostavna šutnja. To je šutnja u kojoj prebiva metafizika zla. U takvoj šutnji se odvija indiferentnost prema patnji seksualno zlostavljane djece i, samim time, prema patnji seksualno zlostavljanog Boga koji je razapet i silovan sa svakim silovanim djetetom.
I u Hrvatskoj mnogi šute. Šutjeli su u Bibinjama, šutjeli su na Rabu kada je katolički svećenik, zavjetovan metafizici zla, bludničio nad petoricom dječaka, zbog čega je osuđen na zatvorsku kaznu, a potom je, zbog dobrog vladanja, jer u kulturi šutnje može se biti dobar dok služiš zatvorsku kaznu zbog seksualnog zlostavljanja djece, i sedam mjeseci ranije izašao iz zatvora. Šutjelo se, dakle, u Zadru, Zagrebu, Splitu…
Šutjelo se i šuti kad svećenici metafizike zla kreću u pedofilske pohode. Međutim, šutljivci metafizike zla ne šute uvijek. Oni često progovore i to samo i isključivo kada treba osigurati novi prostor kao poligon za povijesno iskustvo metafizike zla.
Njihov govor je, kako to kaže papa Franjo, nacionalistički govor. Njima nacija nije ugrožena kada se otima, siluje i pljačka. Njima je nacija ugrožena, primjerice, kada pripadnici nacionalnih manjina imaju zastupnike u Hrvatskom saboru.
Njima su vjera i nacija ugrožene kategorije kada se ratificira jedan benigni dokument na razini jednostavnog očitovanja da želimo biti civilizacija koja odustaje od povijesno posredovane šutnje u kojoj se odvijalo nasilje nad ženama i djecom, kao što je to bio slučaj s Istanbulskom konvencijom.
Pristaše metafizike zla u Istanbulskoj konvenciji vide metafizički dokument koji narušava njima toliko potrebnu povijesnu šutnju u kojoj se odvija neometanost stoljetnog nasilja nad ženama i djecom.
Takvi nisu potreseni kada se nekoga proganja zbog nacionalne pripadnosti. Tada šute pred sugrađanima koji ostaju bez posla i stanova. Takvi nisu potreseni zbog 216.000 djece koja su prošla kroz pakao seksualnog zlostavljanja od strane pripadnika institucije koja govori o raju. Tada šute jer šutnjom brane instituciju u kojoj se siluju djeca.
Više stotina tisuća djece u Francuskoj, na Rabu, u Bibinjama, u Splitu, ali i u mnogim drugim mjestima na kojima je destruirana Božja ljubav u instituciji koja govori o Božjoj ljubavi i taj govor koristi kao mamac kako bi pripadnici metafizike zla mogli seksualno nasrnuti na djecu, prošlo je kroz pakao bestidnih lažova koji su Božju riječ pretvorili u ljudsku laž.
Ovo je kultura ljudske laži o Božjoj riječi. Tu kulturu, na našu žalost, baštini i Hrvatska. Zato šutimo pred politikama laži koje nam otimaju pravosuđe, sigurnost, ravnopravnost, društvenu sreću i mogućnost napretka.
Mi lažemo o hrabrosti i pobjedama. Nema hrabrih šutljivaca. U zemlji koja cijeni hrabrost, nema neravnopravnih. Ovo je kultura povijesnih i političkih despota. Zato se prema svakom nasilniku odnosimo kao prema ocu koji nas štiti i kojemu moramo biti zahvalni.
Ovo je despotska kultura koja nam je oduzela državu, naciju i Boga. Ta despotska kultura najvidljivija je u desakramentaliziranoj Crkvi i kukavičkoj šutnji koja izdaje silovanu djecu.
autograf
Oko 216.000 djece, prema trenutno dostupnim podacima, a procjena je da bi se broj mogao popeti i do 330.000 djece, bilo je seksualno zlostavljano od onih koji su trebali govoriti o ljubavi, dobroti, sreći i miru.
Čovjek nije onaj tko govori o ljubavi, dobroti, sreći i miru, nego je čovjek onaj tko ima iskustvo, ljubavi, dobrote, sreće i mira. Ovaj svijet je prepun spodoba koje govore o nečemu o čemu nemaju iskustva. Takve spodobe su u Francuskoj govorile o Bogu kako bi se mogle okomiti na djecu.
No ove spodobe nisu bile same i nezaštićene. Institucija kojoj su ovi seksualni predatori pripadali znala je za njihovu praksu i za njihove namjere. Zato ih je podržavala i štitila.
U takvoj instituciji zasigurno ne prebiva Bog, u takvoj instituciji se Boga odbacuje, ubija i siluje. Sa svakim zlostavljanim djetetom bio je zlostavljan i Bog. Sa svakim silovanim djetetom bio je silovan i Bog.
Katolička Crkva u Francuskoj nije bila Crkva koju je ustanovio Isus Krist, nego je bila mjesto demonstriranja destruktivne snage metafizike zla.
Metafizičko zlo je prebivalo u Crkvi u Francuskoj, pred tim zlom se sustavno šutjelo. Katolička Crkva u Francuskoj nije postojala 70 godina, baš kao što nije postojala niti Crkva u mjestu Bibinje pored Zadra gdje je svećenik metafizike zla godinama sustavno seksualno zlostavljao bibinjsku djecu.
Čovjek nije onaj tko govori o ljubavi, dobroti, sreći i miru, nego je čovjek onaj tko ima iskustvo, ljubavi, dobrote, sreće i mira. Ovaj svijet je prepun spodoba koje govore o nečemu o čemu nemaju iskustva. Takve spodobe su u Francuskoj govorile o Bogu kako bi se mogle okomiti na djecu
I u Francuskoj i u Bibinjama je sa svakim seksualno zlostavljanim djetetom seksualno zlostavljan i Isus Krist. Vjernici koji šute pred seksualno zlostavljanim djetetom, vjernici su čija vjera uključuje seksualno zlostavljanje djece i Boga. I u Francuskoj i u Bibinjama.
Svi klerici koji su šutjeli, klerici su metafizike zla. Svi biskupi koje nije pogodila patnja djeteta i patnja Boga koji se potpuno identificirao s patnjom djeteta, biskupi su metafizike zla. Pape koje nisu ništa poduzeli jer su smatrali da će nanijeti štetu instituciji koju vode, pape su metafizike zla, a metafizika zla vodi računa o tome da zlo ostavi povijesne tragove.
Nekoliko tisuća klerika u Francuskoj sustavno se predalo pedofilskom zločinu, kao povijesnom tragu metafizike zla, i to pod patronatom tamošnje Crkve koja je pokazala veliko razumijevanje za potrebe pedofila.
Zato je šutjela i u šutnji je pedofilima davala podršku. Zato je, prema riječima jedne od žrtava, bila potpuno indiferentna prema patnji djece.
Institucija koja šuti pred pedofilima, institucija je koja stvara pedofile i u funkciji je pedofila. Katolička Crkva u Francuskoj samo je prividno bila Katolička Crkva, jer Crkva nije inkubator pedofila. Katolička Crkva u seksualno zlostavljanom djetetu vidi razapetog Isusa.
Svi navodni katolici, neovisno o nacionalnoj ili jezičnoj pripadnosti, koje ne pogađa informacija da je tijekom 70 godina, pod patronatom gluhe i nijeme Crkve u Francuskoj, seksualno zlostavljano najmanje 216.000 djece, baštinici su metafizike zla i zbog toga će ovu informaciju prešutjeti.
Njihova šutnja nije jednostavna šutnja. To je šutnja u kojoj prebiva metafizika zla. U takvoj šutnji se odvija indiferentnost prema patnji seksualno zlostavljane djece i, samim time, prema patnji seksualno zlostavljanog Boga koji je razapet i silovan sa svakim silovanim djetetom.
I u Hrvatskoj mnogi šute. Šutjeli su u Bibinjama, šutjeli su na Rabu kada je katolički svećenik, zavjetovan metafizici zla, bludničio nad petoricom dječaka, zbog čega je osuđen na zatvorsku kaznu, a potom je, zbog dobrog vladanja, jer u kulturi šutnje može se biti dobar dok služiš zatvorsku kaznu zbog seksualnog zlostavljanja djece, i sedam mjeseci ranije izašao iz zatvora. Šutjelo se, dakle, u Zadru, Zagrebu, Splitu…
Šutjelo se i šuti kad svećenici metafizike zla kreću u pedofilske pohode. Međutim, šutljivci metafizike zla ne šute uvijek. Oni često progovore i to samo i isključivo kada treba osigurati novi prostor kao poligon za povijesno iskustvo metafizike zla.
Njihov govor je, kako to kaže papa Franjo, nacionalistički govor. Njima nacija nije ugrožena kada se otima, siluje i pljačka. Njima je nacija ugrožena, primjerice, kada pripadnici nacionalnih manjina imaju zastupnike u Hrvatskom saboru.
Njima su vjera i nacija ugrožene kategorije kada se ratificira jedan benigni dokument na razini jednostavnog očitovanja da želimo biti civilizacija koja odustaje od povijesno posredovane šutnje u kojoj se odvijalo nasilje nad ženama i djecom, kao što je to bio slučaj s Istanbulskom konvencijom.
Podatak koji je ovih dana objavljen, a odnosi se na sustavno seksualno zlostavljanje djece od strane francuskog klera u zadnjih 70 godina, skandalizira i traumatizira svakog tko pripada ljudskom svijetu
Pristaše metafizike zla u Istanbulskoj konvenciji vide metafizički dokument koji narušava njima toliko potrebnu povijesnu šutnju u kojoj se odvija neometanost stoljetnog nasilja nad ženama i djecom.
Takvi nisu potreseni kada se nekoga proganja zbog nacionalne pripadnosti. Tada šute pred sugrađanima koji ostaju bez posla i stanova. Takvi nisu potreseni zbog 216.000 djece koja su prošla kroz pakao seksualnog zlostavljanja od strane pripadnika institucije koja govori o raju. Tada šute jer šutnjom brane instituciju u kojoj se siluju djeca.
Više stotina tisuća djece u Francuskoj, na Rabu, u Bibinjama, u Splitu, ali i u mnogim drugim mjestima na kojima je destruirana Božja ljubav u instituciji koja govori o Božjoj ljubavi i taj govor koristi kao mamac kako bi pripadnici metafizike zla mogli seksualno nasrnuti na djecu, prošlo je kroz pakao bestidnih lažova koji su Božju riječ pretvorili u ljudsku laž.
Ovo je kultura ljudske laži o Božjoj riječi. Tu kulturu, na našu žalost, baštini i Hrvatska. Zato šutimo pred politikama laži koje nam otimaju pravosuđe, sigurnost, ravnopravnost, društvenu sreću i mogućnost napretka.
Mi lažemo o hrabrosti i pobjedama. Nema hrabrih šutljivaca. U zemlji koja cijeni hrabrost, nema neravnopravnih. Ovo je kultura povijesnih i političkih despota. Zato se prema svakom nasilniku odnosimo kao prema ocu koji nas štiti i kojemu moramo biti zahvalni.
Ovo je despotska kultura koja nam je oduzela državu, naciju i Boga. Ta despotska kultura najvidljivija je u desakramentaliziranoj Crkvi i kukavičkoj šutnji koja izdaje silovanu djecu.
autograf
