U povodu Velikog muslimanskog blagdana Kurban-bajrama („Praznik je to čiji simbolizam prethodi poljodjelskim ciklusima i uranja u duboke prapočetke stočarstva“), objavljujemo fragment iz knjige Inoslava Beškera Puna kuća blagdana o manje poznatom.
Istodobno je u tri dana velikog Kurban-bajrama obavezan klati kurbana svaki muslim ili muslimanka, koji u ta tri dana ima, preko svojih redovitih potreba, jedan nisab (tj. imovine bilo koje vrste vrijedne koliko i 641,5 gram srebra, dakle oko 20,62 unce srebra, što je potkraj 2003. Značilo oko 103 dolara ili 86 eura). Preporučuje se klati bravče (ovna, ovcu, kozu) ne mlađe od godinu dana, zdravo i dobro uhranjeno, ali može i goveče ili deva (velika životinja vrijedi za najviše sedam udruženih radi klanja kurbana). Kurban se povali na lijevu stranu, okrenut (ako je moguće) prema Kibli (tj. prema Mekki), svežu mu se četiri ili najmanje tri noge, pa oštrim nožem presjeku dvije glavne vratne žile kucavice, dušnik i grkljan, spominjući Božje ime. Usput: zabranjeno je životinju mučiti, pa i nož oštriti da ga žrtva vidi. Klanje je mora boljeti i strašiti što manje. Žrtvino meso ne smije se prodavati, a Muhamed je preporučio da se podijeli na tri dijela: trećina sirotinji, trećina rodbini, komšijama i prijateljima, trećina za vlastitu obitelj. Ni koža se ne smije prodati, smije se zadržati za svoje potrebe, ali je preporučeno dati je kao prilog za vjerske škole (medrese).
