Znanstvenik Nikola Baketa u raspravi je citirao i peti stavak članka 16 Pravilnika o doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, koji kaže kako se “prijavljeni nacrt doktorskog rada (sinopsis, tema) brani javno pred povjerenstvom za ocjenu nacrta doktorskog rada i predlaganje mentora”.
Podrazumijeva li javnost nužno medije ili je dovoljno da obrani svjedoče profesori i studenti, logično je pitanje koje proizlazi iz ovog članka pravilnika.
“Studenti doktorskih studija jednostavno nisu cijela javnost. To nije interno raspravljanje o temi između studenata, već javna obrana teme – obavezna stepenica u postupku stjecanja doktorata. Pravilnik ne predviđa zatvoreno ispitivanje ni izuzetke, jer ne radi se o državnim tajnama”, kaže nam Kregar. Da je razlog zatvaranju rasprave za javnost i jest pitanje sigurnosti, to bi bilo suprotno Zakonu o pravu na pristup informacijama, koji predviđa test razmjernosti i proporcionalnosti interesa javnosti o čijem se isključivanju ovdje radi, naglašava on.
“Osim toga, moguće je i da se radi o kršenju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, prema kojemu su ispiti javni. Zato bi ovo, po meni, trebalo ispitati Ministarstvo obrazovanja, čija je inspekcija nadležna za primjenu zakona, a po prirodi stvari i Sveučilište, koje je donijelo pravilnik”, smatra Kregar, a ukoliko bi se utvrdile nepravilnosti – obrana bi se trebala ponoviti, ovaj puta pred javnosti.
‘Javnost je znanstvena, a ne sva javnost planeta Zemlje!… Javnost ne znači cirkus’
Dekan Fakulteta političkih znanosti Zoran Kurelić ima potpuno oprečno mišljenje. Za Faktograf kaže da mu nije jasno kako je itko, i jedne sekunde, mogao pomisliti da bi se medijima moglo omogućiti da snimaju ovaj događaj.
“Javnost je znanstvena, a ne sva javnost planeta Zemlje! Radi se o zainteresiranima za temu, a ne za kandidata. Dakle, to nije za mamu i tatu ili ljubavnika i ljubavnicu, bez obzira što bi oni mogli biti zainteresirani – to je za druge studente doktorskih studija, profesore, nastavnike doktorskog studija, dakle, potencijalno 50 ljudi”, kaže Kurelić. Pojašnjava da je stari pravilnik Sveučilišta, koji je vrijedio do 2010., preciznije formulirao javnost u tome članku, navodeći da se prijavljena tema brani javno “pred povjerenstvom, mentorom, drugim doktorandima i ostalim zainteresiranima”. Iz te definicije proizašle su i formulacije fakultetskog pravilnika, kojih se FPZG već godinama pridržava i nikada ni jedan od radova, niti obrana ni jednom nisu dovedeni u pitanje.
Štoviše, program fakulteta je reevaluiran i do sada su imali 50 obrana na ovaj isti način; a ovo je bila pedeset i prva. Nadalje, on ne smatra da predsjedničina funkcija ima upliv u činjenicu kako se treba gledati na opseg te zainteresirane javnosti, pa čak ni činjenica da je jedna od rijetkih preostalih ovlasti njene funkcije upravljanje vojskom. Naime, Grabar Kitarović se u svom doktorskom radu bavi konceptom Responsibility to Protect (R2P), ideji međunarodne odgovornosti za zaštitu života ljudi koji su ugroženi u državama koje ne poštuju temeljna ljudska prava. Kurelić navodi da se radi o teorijskom tretmanu te teme i da stoga ni činjenica da je Graba Kitarović zapovjednica vojske ne čini razliku.
“Meni proposal ne brani političar, već doktorska kandidatkinja. Ona je političarka prije ulaska na obranu i ona je to kada izađe van. Za nju važe apsolutno sva druga prava, kao za sve studente – nije privilegirana ni uskraćena ni za jedno pravo. Ako ni jedan student nije morao braniti temu pred kamerama, neće ni ona. Osim toga, zvao sam Sveučilište i pitao sam za mišljenje. Znate li što su mi odgovorili? Da javnost ne znači cirkus!”, govori nam dekan FPZG-a.
Jovanović: Vjerojatno je dekan imao pravo isključiti javnost…, ali ovo je upitno
Po Kregaru, predsjedničina obrana teme nije mogla biti zatvorena, štoviše, on kaže da je ovih danas čuo zanimljivu priču o primjeru iz komunističke Rumunjske, o izigravanju javnosti u slučajevima stjecanja akademskih titula.
“Kada je Elena Ceaușescu trebala doktorirati kemiju, obrana je također trebala biti javna. I što se dogodilo? Pomaknuli unazad za jedan dan, bez najave – ona ju je formalno javno obranila, ali to nije vidio nitko”, priča nam Kregar.
Dok čekamo definiciju javnosti u ovom kontekstu od strane Sveučiliša u Zagrebu, koja se po minulom radu Sveučilišta dâ naslutiti, kao i mišljenje nadležnog Ministarstva obrazovanja o tome je li ovo predmet za njihov inspekcijski nadzor, za komentar smo zamolili bivšeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića (SDP). Premda smatra da autonomija Sveučilišta dopušta FPZG-u (naravno, i Sveučilištu) odlučivanje o tome “koliko javnosti” je dovoljno, Jovanović ističe da bi svakako pred zakonom i pravnim aktima svi građani ove zemlje trebali biti jednaki.
“Tako bi se i pravila studiranja trebala jednako primjenjivati na sve studente, ne isključujući kolegicu Kolindu Grabar Kitarović koja studira uz rad. Iako bi u nekim opravdanim slučajevima vjerojatno dekan imao pravo isključiti javnost, držim da je to u ovom slučaju, posebno uzimajući u obzir da predsjednica vrlo široko tumači “sigurnost” (tajnovitost?) obavljanja svoje dužnosti i svojih putovanja, vrlo upitno. Ali, što očekivati od državne dužnosnice koja praktički ne omogućava pitanja na svojim i onako rijetkim tiskovnim konferencijama, a u slučaju bilo kakvih “škakljivijih” situacija u državi “pobjegne” na (službena?) putovanja u Hercegovinu ili pred ogradu Bijele kuće”, komentira on.
No, hoće li dekanov stav prema kamerama značiti i to da će javnost, preciznije – novinari, moći prisustvovati obrani doktorske disertacije, kada je Grabar Kitarović privede kraju, ili ne?
“Nikada u povijesti ni jedna disertacija nije branjena pred kamerama pa neće ni ova. Neće biti snimanja ni streama. No, ovaj puta će moći doći roditelji i prijatelji, što nisu mogli u fazi kada je to bio proposal. A hoće li novinari, bez kamera, moći doći, to će ovisiti o tome kako će vijeće doktorskog studija interpretirati pravila”, kaže nam Kurelić.
faktograf