Božinović je trebao otići prvi. Kompromitiran je više od Kuščevića. Korupcija kuščevićevske vrste uništava ovo društvo već desetljećima, ali ona je gadljiva već na prvi pogled, pa i najneupućeniji razabiru o kakvom je bezobrazluku riječ.
Ono što radi policija ministra Božinovića manje je vidljivo, ali opasnije i odioznije: normalizacija nasilja i kršenje ljudskih prava za kakvo je, od samog početka mandata, odgovoran ministar unutarnjih poslova - to pretvaranje ljudi u samorazumljive objekte nasilja - to ne samo da trajno mrvi vladavinu prava, nego Hrvatsku pretvara u puzajuću policijsku državu. A kad se to dogodi - kad postane samorazumljivo, čak dobrodošlo, da policija mlati ljude, ma tko oni bili - prijeđena je granica koja zajednicu tolerancije dijeli od države nasilja - nasilja prema svima, da ne bude zabune.
U tom tihom gušenju slobode, sramna pojava Kolinde Grabar-Kitarović, žene koja opravdava i laže o nasilju nad ljudima, funkcionira kao groteskan pokazatelj razine neosjetljivosti na koju smo se kolektivno dosad već privikli.
U utorak, naime, dobili smo prvi pouzdan dokaz za ono što znamo već najmanje tri godine, a država uporno negira, vrda, mulja i zaobilazi: da policija mlati i zlostavlja izbjeglice na granici, i protuzakonito ih protjeruje iz zemlje. »Nezadovoljni policajci« jedne postaje granične policije još su 20. ožujka - četiri mjeseca prije nego je Grabar-Kitarović odglumila Indianu Jonesa, sugerirajući još pritom kako da policajci lažu - Pučkoj pravobraniteljici poslali uznemirujuće pismo u kojem svjedoče kako im zapovjednici naređuju da krše ljudska prava i postupaju protuzakonito, podržavajući nasilje nad izbjeglicama. Pišu kako »svakodnevno vraćaju izbjeglice u BiH, bez papira, bez procesuiranja, i bez obzira bile to žene ili djeca. »Nema azila, to ne postoji, nego samo u iznimnim situacijama, kada je nešto medijski popraćeno«. Tvrde kako je »zapovijed načelnika (…) i rukovoditelja i uprave da sve vraćamo bez papira: nema traga, uzeti novce, mobitele razbiti, baciti ili ih uzeti, a izbjeglice na silu vratiti u Bosnu.«
Svjedočanstvo policajaca prvi je dokaz »iznutra« da su točne sada već višegodišnje tvrdnje brojnih nevladinih organizacija i medija, kao i da je uporno negiranje policije, vlade i predsjednice države svjesna i namjerna laž: hrvatska policija sustavno, po zapovijedi nadređenih, zlostavlja i ilegalno protjeruje izbjeglice s hrvatskih granica. Dosad se vlast mogla pozivati na nedostatak dokaza, nejasne i nedovoljne podatke, pa čak - što je apsurdno i za demokraciju opasno - insinuirati da su mediji i aktivisti za ljudska prava zlonamjerni - ali, što će sada, kad su progovorili sami policajci? Što će sada, kad se razotkrilo ne samo da policija zlostavlja izbjeglice, nego i da - kako je jučer dobro primijetio Centar za mirovne studije (CMS) - sadašnja politika »tvrđave Europe«, koju s toliko gadljive snishodljivosti provode Božinović, Plenković i Grabar-Kitarović, »narušava dostojanstvo te krši radnička i ljudska prava policijskih službenika«? Što će sada, kad su i sami policajci Pučkoj pravobraniteljici - jedinoj instituciji ove zemlje koja još brine o zakonu i ljudskim pravima izbjeglica - počeli javno vapiti da »spriječi ovakvo postupanje i ponašanje policije«?
Što će? Gotovo sigurno - ništa. Ili, zataškati, izvrdati, krivotvoriti i zanemariti. Sadašnja vlada i sadašnji političari, ti patuljci i snjeguljice nehumanosti, nemaju ni političke snage ni moralnog dostojanstva da se suprotstave ovom sumraku Europe koji upravo živimo. Valja se samo nadati da istraga, koja bi morala obuhvatiti policijske prekršitelje zakona, neće krenuti u drugom smjeru - prema onima koji su kršenje zakona razotkrili, pa da nagrabuse momci koje je neodoljivi poriv ljudske humanosti natjerao da se suprotstave pervertiranome i sve opasnijem sustavu represije.
I policija i javnost dužni su zaštititi te ljude - i ne ih samo zaštititi, nego ih istaknuti kao uzor obavljanja policijskog posla. Pa zar smo zaboravili da policija postoji kako bi štititila, a ne kako bi mlatila?
»Nema nikakve sumnje da su za sadašnju bezdušnu, besramnu i duboko neljudsku hrvatsku ‘politiku’ prema izbjeglicama krive tri osobe: predsjednica Republike, koja se na valu straha od ‘drugih’ i uspela na Pantovčak; predsjednik vlade, koji je tu politiku naslijedio i prigrlio, te njezin neposredni izvršitelj Davor Božinović, političar koji je svoju dosadašnju reputaciju umjerenoga i pomirljivog političara zauvijek uništio predanim provođenjem tihoga, medijima nevidljivog terora prema najslabijima današnjeg svijeta« - to smo, na ovome istom mjestu, napisali prije više od godinu dana. Sada, možemo to samo ponoviti. I podsjetiti: Božinović je trebao otići prvi.
Na dan, dakle, kada je Kolinda Grabar-Kitarović, provincijalno pompoznim tonom, »oštro odbacila« zahtjev Human Rights Watcha za istragom nasilja nad izbjeglicama, koje je koji dan ranije sama priznala, objavljeno je svjedočanstvo policijskih »insidera« koji njezino »oštro odbacivanje« razgolićuju kao prijesnu laž. Ne pamtimo da bogata riznica političkih nedostojnosti predsjednice države pamti veću osobnu diskreditaciju. No Kolinda Grabar-Kitarović ionako nije vrijedna ozbiljnog spomena: toliko je već puta dokazala da želi biti predsjednica samo onima koji ne znaju ni abecedu demokratskoga političkog mišljenja, što dakako jest opasno, ali i nedostupno racionalnom argumentu bilo kakve vrste.
novilist
