Ono što bi u iole pravnoj državi završilo podizanjem optužnice ili barem temeljitom istragom protiv Martine Dalić i društva, u Hrvatskoj će (makar za sada) biti okrunjeno – promocijom knjige


Karikaturist Slobodne Dalmacije Joško Marušić stavio je višnju na šlag prošlotjednoj torti od govana, redovitoj poslastici koju naši »stvoritelji«, naši »domoljubi« i zaslužnici redovito serviraju narodu za koji su se toliko borili i kojeg toliko vole.

Nacrtao je susret dvoje ljudi. Muškarac pita: »Molim te, nemoj se ljutiti... Je li istina da ste ti i kći imale u isto vrijeme abortus? Da ti je ljubavnik poludio i da te istukao? Da ti muž paralelno živi s kolegicom? Da...« Žena mu odgovara: »Ma... ništa se ja ne ljutim...To ću sve detaljno sutra opisati sa saborske govornice.«

Bio je to njegov komentar na hrabar i vrlo potresan istup saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić, koja je u raspravi o opozivu ministra zdravstva Milana Kujundžića ispričala stravično iskustvo kiretaže bez anestezije i tako pokrenula lavinu ženskih ispovijesti o barbarskim postupcima prema ženama u hrvatskim bolnicama.

Ništa drugo ne može se niti očekivati od čovjeka koji je u vrijeme opsade Sarajeva govorio da je Bosna prostor nazadnosti te da će »i taj rat, koliko god to grozno izgledalo i zvučalo, napraviti po prvi put nešto posebno u toj Bosni, a to je da se ljudi pokrenu«.

Bosance i Sarajlije pritom je počastio ovim kvalifikacijama: »čibuče cijeli dan, piju kavu, seru po brežuljcima i prodaju filozofiju da su oni najpametniji zato što imaju Kusturicu i Bregovića«. Sami zaključite kakav je čovjek naš karikaturist, jer sve što o njemu napišemo bit će utuživo.

Sad se vratimo poslastici koju je ukrasila ta karikatura (od čovjeka). Ovog tjedna »stvoritelji« i »domoljubi« naročito su se potrudili da nas iznenade pa čovjek ne zna od kojeg bi sastojka krenuo. Suđenje Ivi Sanaderu. Dvije i pol godine za ratno profiterstvo. Odvratan cinizam hrvatskog pravosuđa!

Ne (samo) zato što je kazna smiješno mala i što Sanader neće niti dana odležati u zatvoru, nego (i) zato što je bivši premijer jedan od prvih osuđenika za ratno profiterstvo u Hrvatskoj. Nismo imali generale koji su usred rata švercali naftu.

Nismo imali polusvijet koji je za Tuđmanov račun mijenjao dinare u devize pa devize trpao nemilice u svoje džepove, u svoje guzice koje je nemoguće namiriti, jer su uvijek gladne i uvijek traže još.

Nismo imali polupismene poslovne genijalce koji su menadžerskim kreditima kupovali poduzeća, da bi ih u tren oka rasturili kao HDZ Hrvatsku. Nismo imali suprugu prvog predsjednika na čijem se računu nekim čudom našlo parsto tisuća ondašnjih maraka. Nismo imali sav onaj šljam, što je preko noći iz fića skakao u mercedese, s Badela na Hennessy, iz zavičajnih pripizdina na brežuljke ponad glavnoga grada.

Što smo još imali u onoj torti. Pozivnicu na promociju knjige Martine Dalić. Ono što bi u iole pravnoj državi završilo podizanjem optužnice ili barem temeljitom istragom protiv Martine Dalić i društva, u Hrvatskoj će (makar za sada) biti okrunjeno – promocijom knjige.

I to ne bilo kakvom promocijom, nego promocijom na kojoj je najavljen i – guverner Hrvatske narodne banke te brojni drugi uglednici. Prema svemu što znamo Martina Dalić dala je povlaštene informacije grupi ljudi, koji su izradili »zakon o Agrokoru«, ostavljajući u njemu prostor da dobro napune svoje džepove. I napunili su ih.

Na još jednoj društvenoj i gospodarskoj krizi, ovaj put oličenoj u predmetu Agrokor, Martinina ekipa zaradila je koliko radnik poštenim radom ne može zaraditi za pet života. Nije problem njihova zarada kao takva, jer živimo u kapitalizmu i primanja različitih društvenih klasa razlikuju se kao nebo i zemlja, ali ovi ljudi sami su pisali zakon na kojem će zaraditi, da bi nam na koncu Martina Dalić predstavila svoju umotvorinu o kraju domaćeg ortačkog kapitalizma.

A u tome će joj pomoći – dnevne novine. Dnevne novine od čijih novinara bi se očekivalo da posao Martine Dalić i njezine Borg grupe rastave na proste faktore i komadić po komadić javnosti pokažu zbog čega zakone ne bi trebali pisati oni koji imaju interesa da na njima zarade milijune, što je na koncu bio i rezultat Dalićkinog operiranja s Borg grupom.

Na koncu, izdvojit ćemo još jedan moment protekloga tjedna, jer mjesta za nabrajanje svih sastojaka servirane nam »poslastice« nema. Izdvojit ćemo reakcije na vijest o egzilu jednog od najzbiljnijih hrvatskih suvremenih umjetnika Siniše Labrovića.

Labrović je stavio stvari u kofer i poručio – ja ovo više ne mogu, a onda su uslijedile mudroserske salve na društvenim mrežama. Labrović je ocijenjen kao neradnik, a njegova umjetnost kao bofl roba koje imaš koliko voliš. Među »čestitarima« ove vrste istaknuo se mudroser čije ime nećemo spomenuti, koji je umjetnika nazvao – dangubom. Što će Hrvatskoj umjetnici, kad ima »domoljube«, mudrosere i lopove.

 

novilist