Ladislav Tomičić tvrdi: U Hrvatskoj nema slobode govora

U Hrvatskoj sloboda govora postoji samo do granice dok njome ne ugrožavate interese kapitala, odnosno imidž političkih moćnika koji obnašaju vladajuće dužnosti. Ako ste nezaposleni možete reći što vas je volja, jer vaš glas ionako nitko neće čuti, ali ukoliko ste u radnom odnosu, stalnom ili privremenom, tad ćete dobro morati razmisliti što govorite.

Ako ste novinar ili novinarka, afere možete otkrivati koliko vas je volja, sve dok ne dirnete u osinje gnijezdo. Kad tu pogodite – možete računati na svakovrsne pritiske i vjerojatan gubitak radnog mjesta ukoliko na priči ustrajete. Prave slobode govora u kapitalizmu kakav je ovaj hrvatski, odnosno u demokraciji kakvu prakticiramo u okvirima naše zemlje, zapravo nema.
Povod da se pozabavimo ovom temom priča je o dvije studentice koje su na benzinskoj pumpi OMW-a prale automobilska stakla i tako zarađivale skroman džeparac. Novinarima našeg lista dale su izjavu da se ove godine ne zarađuje tako dobro kao prošle, pa im je nadređeni poručio: »Vratite majice OMW-a i ne morate više dolaziti na posao.«

Takva pravila ponašanja poslodavaca prema radnicima prije je pravilo nego iznimka. Jednako kao dvije djevojke s OMW-a prolaze ljudi iz sustava državne uprave koji se usude upozoriti na nezakonitosti. Slična šikaniranja doživljavaju i mediji koji se usude dirnuti centre moći što za sebe misle da su nedodirljivi. Niste li primijetili, živimo u zemlji u kojoj je bolje da gubicu držite začepljenu.

Ukoliko je ne začepite, budite sigurni da će se već naći netko tko će vam je začepiti. Neće vas gurnuti na Goljak, kao u vrijeme Informbiroa, nego će vas gurnuti u provaliju neizvjesnosti. Uzet će vam kruh iz usta.

Dobit ćete otkaz ili će vam na poslu toliko zagorčati život da ćete ga sami biti prisiljeni dati. Bezbroj je primjera koji potvrđuju ovo pravilo. Sjećate li se Marka Gašpara, magistra prava koji je prije nekoliko godina govorio o nezakonitostima u Ministarstvu vanjskih poslova? Eno ga sa suprugom Sandrom u Los Angelesu. Odselio. Uništili su mu karijeru.

Sjećate li se Srećka Sladoljeva, koji je javnost upozorio da je Imunološki zavod naručio neregistrirano cjepivo protiv gripe u vrijednosti od 330 milijuna kuna? Suspendirali su ga 2009. godine, da bi sud u lipnju prošle godine donio odluku da ga se mora vratiti na posao. U međuvremenu je prošao sito i rešeto.

Sjećate li se novinarke Nataše Škaričić, jedne od najboljih u Hrvatskoj za zdravstveni sektor. Još 2004. godine pisala je o podmićivanju liječnika od strane farmaceutskih kuća, ovom podmićivanju koje upravo ovih dana puni naslovne stranice novina. Potjerali su je s posla. U novinama za nju nema mjesta. Bezbroj je ovakvih primjera. Jedan sličan upravo se odigrava, ali o njemu nitko ne piše.

Najpopularniji političar u Hrvatskoj, predsjednik Ivo Josipović, čini sve da zagorča život Srpskom narodnom vijeću i njegovom predsjedniku Miloradu Pupovcu. Razlog je, po svemu sudeći, priča od koje Novosti ne odustaju, a koja govori o profitu što ga predsjednikov prijatelj Marko Vojković izvlači iz suradnje sa ZAMP-om.

Novosti su u nekoliko brojeva propitivale Vojkovićev posao, ulogu predsjednika Josipovića u dodjeli ovog posla te njegove verbalne akrobacije kojima pokušava zamagliti cijelu priču. Umjesto ozbiljnog istraživačkog rada svih medija, jer u pitanju je vrlo ozbiljna priča, kao rezultat ovih objava dobili smo kombinacije s Pantovčaka, sitne predsjedničke tračeve o Novostima, pritisak koji za cilj ima prekinuti financiranje ovog lista.

O tome u posljednjem broju tjednika srpske manjine piše njegov glavni urednik, cijenjeni novinar i spisatelj Ivica Đikić: »Što su to Novosti zgriješile da predsjednik Republike koristi svaku priliku kako bi svojim sugovornicima – u rasponu od utjecajnih novinara do visokorangiranih državnih funkcionara – off the record širio izmišljotine o ovom listu i zagovarao da se, nakon nekoliko godina, prekine dotok javnih para novinama koje držite u rukama i njihovu izdavaču? Što ga je motiviralo da zaboravi na svoje ovlasti i na civilizacijska dostignuća, pa da se upusti u zakulisne rabote čiji je jedini cilj da se uguši jedan neposlušni medij?«

Imamo jasnu pretpostavku o Josipovićevim motivima, a pouzdano znamo da u ovoj zemlji takvi motivi nisu iznimka, nego pravilo. Sloboda govora u Hrvatskoj postoji samo prividno. Ako se ne slažete s ovom tezom, javite se potpisanom autoru, pa mu dajte izjavu za novine o tome što vam smeta u poduzeću u kojem ste zaposleni. U slobodnom društvu to ne bi trebao biti nikakav problem.

Novi list

 

Izvor: www.tacno.net