Aktualnu situaciju u Ukrajini komentira novinar iz Lavova Mihail Misčišin, koji duže vrijeme ne piše za ukrajinske tiskane ili elektroničke medije, ali članke objavljuje na Facebooku. Nije napustio zemlju, a ranije je pisao za časopis “Profil Ukrajine”, gdje je bio urednik kijevske redakcije, potom je radio za časopis “BIZNIS” i kao zamjenik glavnog urednika lista “Galicijski ugovori”.
“Ukrajinska vlada održava sastanke i sastanke s njemačkim i američkim političarima da se suprotstave izgradnji ruskih plinovoda koji bi zaobišli Ukrajinu.
Do nedavno smo histerično vikali “kako nema suradnje s agresorom”! Moramo raskinuti sve ugovore s Moskvom, a danas puzimo na koljenima ispred Nijemaca, Amerikanaca i Turaka kako Putinu ne bi dali da plinovodima poveže Rusiju s Njemačkom i Turskom. Žele da ga se zaustavi i da, kao i prije, ruski plin u Europu uglavnom isporučuje preko nas.
Smiješni ljudi. Plinovodi su samo prvi čin drame u kojoj gubimo dvije milijarde dolara godišnje od tranzita. Ali tu su i drugi, treći i ostali činovi.
Na primjer, sudovi Naftogaza i Gazproma koji će nas koštati 40 milijardi dolara, te izgubljeni sud od 3 milijarde dolara kredita Janukoviču i još mnogo toga.
Jasno je da se Rusija okladila na ekonomsko davljenje Ukrajine i njenu izoliranost u svijetu. Tu je i naša pobjeda u Donbasu, kako mi nazivamo neuspjeh plana stvaranja na istoku i jugu zemlje Novorosije od 5 do 8 područja, što s ove točke gledišta ne znači puno.
Osim toga, kao što je pokazala nedavna nacionalizacija kompanija Rinata Ahmetova u Donbasu, mi nesvjesno pridonosimo propasti Ukrajine, kojoj doprinosimo svim vrstama blokada Krima i Donbasa, čime smo uništili našu industriju željeza i čelika, a s njom i 20 milijardi dolara prihoda godišnje u proračunu Ukrajine.
Mi to radimo dugo vremena. I Rusija nas je shvatila ozbiljno. Da biste razumjeli koliko ozbiljno, podsjetimo na ulaganja milijardi i milijardi dolara u plinovode kojima će zaobići Ukrajinu, na troškove promocije projekata, itd.
Nakon što su uložili mnogo novca, nešto moraju i zaraditi, a nas čeka ekonomski kolaps.
Ukrajinski nacionalisti koji su radili na prekidu odnosa između naše zemlje i Moskve će sjediti i čekati leš nezavisne Ukrajine, odnosno ovisne o Zapadu, da ne dopliva do njih.
Da bi se to spriječilo, Zapad će morati uložiti u Ukrajinu 100 do 200 milijardi dolara, što je, po mom mišljenju, malo vjerojatno. Možda Oleg Ponomar izgradi svoje staklene nebodere?
Međutim, ako je ukrajinska vlada prestane krasti, mi ćemo vrlo brzo isplatiti dugove i za 20 do 30 godina od Ukrajine, svete i plodne zemlje, izgraditi drugi Singapur. No, ukrajinski oligarsi i vlasti koje su uključene u ozbiljne globalne financijske i geopolitičke planove i pri tom kradu.
Dakle, Oleg, molim te, brzo izgradi svoju zapadnu vitrinu Ukrajine. Nudite nam gulaš s umakom od nacionalizma već deset,… dvadeset godina, unatoč pogoršanju gospodarskih uvjeta.
Sve to vrijeme Moskva stvara i nastavit će stvarati uvjete za financijski kolaps Ukrajine i čekat će da ovdje umre ili emigrira posljednji nacionalist. A možda razumni Ukrajinci sami zatvore ili protjeraju svoje najveće domoljube?
Mislim da je moj opis ruske politike prema Ukrajini prilično statičan i ako bude promjena, one će biti samo na gore. Bit će agresivnije prirode. Bože daj da pogriješim, naravno. No, to je dugo vremena. Barem tako dugo dok su na vlasti u Kijevu agresivni nacionalisti.
No, čak i Janukovič i Rusija, kao što znamo, nisu posebno bliski, s izuzetkom 2013. godine kada je dobio ruske kredite od više milijardi dolara i obećanje da će Rusija obnoviti ukrajinski vojno-industrijski kompleks. U stvari, time su dali zeleno svjetlo Zapadu, jer Janukovič i program suradnje, prvenstveno vojni, između Rusije i Ukrajine je za njih nešto nedopustivo.
Politika je politika, ekonomija je ekonomija, ali u situaciji u kojoj jedan od scenarija u svijetu može biti i novi svjetski rat, Zapad si nije mogao priuštiti rast rusko-ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa.
Ali račun za taj korak nisu platili pametni Europljani i Amerikanci, nego siromašni Ukrajinci. Zapad sada aktivno pomaže i Rusiju. Za sve se u životu mora platiti, ali je cijena za Maidan ipak previsoka.”
Možda se nećemo složiti s nekim detaljima, kao na primjer da bi 100 ili 200 milijardi dolara riješili problem Ukrajine. Puno manju Grčku nisu spasili veći novci i Kijevu treba pet do sedam puta više. Ali to nije toliko važno, jer u svakom slučaju nije riječ o kreditima, nego o pomoći i dodjeli bespovratnih sredstava, što nitko neće dati. Neće biti nikakvog ukrajinskog Singapura, nego zemlja srlja u propast i tu je Misčišin u pravu.
Istina, sada Ukrajinci nude i čine sve i svašta kako bi Gazprom i dalje svoj plin u Europu slao preko njihovog teritorija. Istovremeno Moskva troši milijarde za izgradnju plinovoda da zaobiđe Ukrajinu, prije svega do Njemačke i Turske, zemlje s kojima Rusija ima pragmatičan odnos.
Međutim, kao što vidimo, u Ukrajini je sve više ljudi koji pravilno procjenjuju situaciju i upozoravaju zemljake na tužnu budućnost.
Leš Ukrajine se već otrgnuo i pluta nizvodno. Možda ga njegove ubojice neće ni vidjeti i neće morati začepiti nos od smrada, jer, kao što tvrdi ukrajinski novinar, mnogi su na Zapadu, a ostali će tamo, prije ili kasnije, emigrirati ili biti protjerani.
logično
“Leš Ukrajine pluta”
“Ukrajinska vlada održava sastanke i sastanke s njemačkim i američkim političarima da se suprotstave izgradnji ruskih plinovoda koji bi zaobišli Ukrajinu.
Do nedavno smo histerično vikali “kako nema suradnje s agresorom”! Moramo raskinuti sve ugovore s Moskvom, a danas puzimo na koljenima ispred Nijemaca, Amerikanaca i Turaka kako Putinu ne bi dali da plinovodima poveže Rusiju s Njemačkom i Turskom. Žele da ga se zaustavi i da, kao i prije, ruski plin u Europu uglavnom isporučuje preko nas.
Smiješni ljudi. Plinovodi su samo prvi čin drame u kojoj gubimo dvije milijarde dolara godišnje od tranzita. Ali tu su i drugi, treći i ostali činovi.
Na primjer, sudovi Naftogaza i Gazproma koji će nas koštati 40 milijardi dolara, te izgubljeni sud od 3 milijarde dolara kredita Janukoviču i još mnogo toga.
Smijte se, klaunovi, nad propalim Maidanom!
Jasno je da se Rusija okladila na ekonomsko davljenje Ukrajine i njenu izoliranost u svijetu. Tu je i naša pobjeda u Donbasu, kako mi nazivamo neuspjeh plana stvaranja na istoku i jugu zemlje Novorosije od 5 do 8 područja, što s ove točke gledišta ne znači puno.
Osim toga, kao što je pokazala nedavna nacionalizacija kompanija Rinata Ahmetova u Donbasu, mi nesvjesno pridonosimo propasti Ukrajine, kojoj doprinosimo svim vrstama blokada Krima i Donbasa, čime smo uništili našu industriju željeza i čelika, a s njom i 20 milijardi dolara prihoda godišnje u proračunu Ukrajine.
Mi to radimo dugo vremena. I Rusija nas je shvatila ozbiljno. Da biste razumjeli koliko ozbiljno, podsjetimo na ulaganja milijardi i milijardi dolara u plinovode kojima će zaobići Ukrajinu, na troškove promocije projekata, itd.
Nakon što su uložili mnogo novca, nešto moraju i zaraditi, a nas čeka ekonomski kolaps.
Ukrajinski nacionalisti koji su radili na prekidu odnosa između naše zemlje i Moskve će sjediti i čekati leš nezavisne Ukrajine, odnosno ovisne o Zapadu, da ne dopliva do njih.
Da bi se to spriječilo, Zapad će morati uložiti u Ukrajinu 100 do 200 milijardi dolara, što je, po mom mišljenju, malo vjerojatno. Možda Oleg Ponomar izgradi svoje staklene nebodere?
Međutim, ako je ukrajinska vlada prestane krasti, mi ćemo vrlo brzo isplatiti dugove i za 20 do 30 godina od Ukrajine, svete i plodne zemlje, izgraditi drugi Singapur. No, ukrajinski oligarsi i vlasti koje su uključene u ozbiljne globalne financijske i geopolitičke planove i pri tom kradu.
Dakle, Oleg, molim te, brzo izgradi svoju zapadnu vitrinu Ukrajine. Nudite nam gulaš s umakom od nacionalizma već deset,… dvadeset godina, unatoč pogoršanju gospodarskih uvjeta.
Sve to vrijeme Moskva stvara i nastavit će stvarati uvjete za financijski kolaps Ukrajine i čekat će da ovdje umre ili emigrira posljednji nacionalist. A možda razumni Ukrajinci sami zatvore ili protjeraju svoje najveće domoljube?
Mislim da je moj opis ruske politike prema Ukrajini prilično statičan i ako bude promjena, one će biti samo na gore. Bit će agresivnije prirode. Bože daj da pogriješim, naravno. No, to je dugo vremena. Barem tako dugo dok su na vlasti u Kijevu agresivni nacionalisti.
No, čak i Janukovič i Rusija, kao što znamo, nisu posebno bliski, s izuzetkom 2013. godine kada je dobio ruske kredite od više milijardi dolara i obećanje da će Rusija obnoviti ukrajinski vojno-industrijski kompleks. U stvari, time su dali zeleno svjetlo Zapadu, jer Janukovič i program suradnje, prvenstveno vojni, između Rusije i Ukrajine je za njih nešto nedopustivo.
Politika je politika, ekonomija je ekonomija, ali u situaciji u kojoj jedan od scenarija u svijetu može biti i novi svjetski rat, Zapad si nije mogao priuštiti rast rusko-ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa.
Ali račun za taj korak nisu platili pametni Europljani i Amerikanci, nego siromašni Ukrajinci. Zapad sada aktivno pomaže i Rusiju. Za sve se u životu mora platiti, ali je cijena za Maidan ipak previsoka.”
Možda se nećemo složiti s nekim detaljima, kao na primjer da bi 100 ili 200 milijardi dolara riješili problem Ukrajine. Puno manju Grčku nisu spasili veći novci i Kijevu treba pet do sedam puta više. Ali to nije toliko važno, jer u svakom slučaju nije riječ o kreditima, nego o pomoći i dodjeli bespovratnih sredstava, što nitko neće dati. Neće biti nikakvog ukrajinskog Singapura, nego zemlja srlja u propast i tu je Misčišin u pravu.
Istina, sada Ukrajinci nude i čine sve i svašta kako bi Gazprom i dalje svoj plin u Europu slao preko njihovog teritorija. Istovremeno Moskva troši milijarde za izgradnju plinovoda da zaobiđe Ukrajinu, prije svega do Njemačke i Turske, zemlje s kojima Rusija ima pragmatičan odnos.
Međutim, kao što vidimo, u Ukrajini je sve više ljudi koji pravilno procjenjuju situaciju i upozoravaju zemljake na tužnu budućnost.
Leš Ukrajine se već otrgnuo i pluta nizvodno. Možda ga njegove ubojice neće ni vidjeti i neće morati začepiti nos od smrada, jer, kao što tvrdi ukrajinski novinar, mnogi su na Zapadu, a ostali će tamo, prije ili kasnije, emigrirati ili biti protjerani.
logično
