Zazivajući progone novinara i servirajući liste nepoćudnih, u 7Dnevnom ne računaju samo na medijske i političke gazde, dobrodošao je svaki nahuškani čitatelj koji je spreman nasrnuti na lica s njihove potjernice
Piše: Nikola Bajto, portalnovosti.com
Rijetko se viđa toliko mržnje na jednom mjestu, koliko se cijedi sa stranica prošlog broja desničarske tiskovine 7Dnevno – mržnje prema novinarima, novinarskoj profesiji i slobodi mišljenja. Osokoljeni nedavnim čistkama u Slobodnoj Dalmaciji, odakle su radi prilagođavanja gazde nastupajućoj desnici odstranjene kolumne Davora Krile i Borisa Dežulovića, i otkazom Borisu Paveliću u Novom listu, kasnije prerađenim u prijeteću opomenu, tvorci tiskovine 7Dnevno poredali su posred naslovnice fotografije petero ljudi: novinara Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića i Maje Sever, glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića, pa ih potpisali naslovom ‘Radmanovizija i HND: posljednja utvrda orjunašima i kosovčićima’.
Već u prethodnom broju tiskovine, nakon što su iz solidarnosti s Dežulovićem svoje kolumne iz Slobodne Dalmacije bili povukli Ante Tomić iJurica Pavičić, likovao je nad tim čišćenjem suradnik tiskovine Joško Čelan, prebrojavajući po redakciji splitskog dnevnika preostale neprijatelje hrvatstva i pakosno preporučujući gazdi da se riješi još dvojice novinara, Damira Pilića i Vladimira Matijanića. U novom broju Čelanu su se u pripremi lista za odstrel pridružili suradnici tiskovine Ivica Šola, Marko Ljubić i glavni urednik Nikica Gović, svaki sa svoje dvije otrovne stranice. Ljubić napada Milorada Pupovca i feralovce Predraga Lucića, Ivančića i Dežulovića, pišući da su ‘svoje divljaštvo, brutalnost, uvrede i otvoreno neprijateljstvo prema samostalnoj Hrvatskoj skrivali pod pojmom slobodnog mišljenja, a Pupovac pod ugroženošću Srba’. Čelan, bijesan zbog priloga u HTV-ovoj emisiji ‘Hrvatska uživo’ o otkazima novinarima, voditeljicu Maju Sever opisuje kao osobu ‘oštrog, pa i prijetećeg ptičjeg izgleda’, čija ga ‘lažna uglađenost’ nije mogla prevariti: ‘Iz nje i cijele njene emisije osjetio sam ledeni dah jugokomunizma – i to onog najopasnijeg – iz vremena prije nego što je on svojim pancer-divizijama i ubilačkim četničkim hordama nasrnuo na potpuno razoružanu Hrvatsku.’ Potrudio se Čelan da uz ‘spomenutu Severušu’, kako je naziva, imenom i prezimenom navede i trojicu ostalih suradnike njene emisije, a onda se okomio na Dežulovića i dvojicu sugovornika u HTV-ovom prilogu, Viktora Ivančića i Ivicu Đikića, kolumnista i glavnog urednika ovog tjednika, po Čelanu ‘ovodobnog Pupovčeva hrvatožderskog Srborbana na hrvatskom proračunu imenom Novosti’.
Dotaknuo se već i on Hrvatskog novinarskog društva, ali je argumentiranje teze da ono nije ni ‘hrvatsko’ ni ‘novinarsko’ ipak prepustio Ivici Šoli, koji je ustvrdio da ‘mreža novinara suradnika KOS-a obuhvaća veoma poznata imena koja i danas djeluju u veoma istaknutim medijima’. Za to nije iznio nikakve dokaze, iako je uredništvo tiskovine njegov tekst opremilo fotografijom jednog od najboljih hrvatskih novinara, ne navodeći mu ime. Glavna je Šolina teza da hrvatske novinare treba podvrgnuti lustraciji, pod kojom se šifrom na desnici podrazumijeva generalna čistka onih koji drugačije misle. Sam urednik tiskovine, Nikica Gović, u svojem je tekstu o Stepincu usput prokazao Dragu Pilsela kao novinara koji ‘napada sve u Hrvatskoj što ne miriši na jugovinu’ i kao ‘bivšeg ustašu’ koji je ‘profil u KOS-ovim shemama idealan za vrbovanje’, a na dan izlaska tiskovine Pilsel je dobio prijetnje smrću.
Zazivajući progone novinara i servirajući liste nepoćudnih, oni ne računaju samo na trenutačne medijske i buduće političke gazde koji bi trebali provesti ‘lustraciju’, dobrodošao je svaki mržnjom otrovani, nahuškani čitatelj koji je spreman nasrnuti na lice s njihove potjernice.
tacno
