Posljednjih tjedana buknuo je sukob unutar SDP-a. Dosta je dugo taj sukob prolazio tiho, no slučaj Šegon razotkrio je sve pukotine između Gordana Marasa i Slavka Linića.
Uvrijeđeni Gordan Maras načeo je Slavka Linića i njegove štićenike što je za rezultat imalo ulazak kriminalističke policije u Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, čijim Nadzornim odborom Linić predsjeda. Policija navodno istražuje samo Šegonov kredit, no svakako će se priča proširiti i na čitavo dvodesetljetno razdoblje vladavine Antona Kovačeva, miljenika svih vlasti. Kako bilo, Šegonova je tvrtka dobila kredit HBOR-a, a on je postavši pomoćnik ministra zaboravio upravljačka prava prenijeti na neko odvjetničko društvo.Nadzorni je odbor utvrdio kako je sve bilo u okviru zakona, a premijer dodaje kako je jedino što je suspektno to što se Šegon kao poduzetnik uključio u politiku. Podsjetilo me ovo na početak slučaja Sanader te se ne mogu ne priupitati je li ovo pravilo. Je li ovo modus operandi hrvatskoga establihementa?
Aferu je otkrio portal Index kao odgovor na, kako Matija Babić kaže, pokušaj Linićevog uništenja ovoga portala. Motiv u konačnici nije važan, no sama činjenica kako se na pojedincima vide znakovi panike, pogotovo među Linićevom "topničkom" medijskom podrškom, govori kako iza ovoga dima ima i vatre.
U ovoj aferi imamo sve elemente slučaja Sanader. Imamo visokorangiranog političara prema kojemu su usmjereni svi smjerokazi sumnji, tu su i sumnjivi otpisi dugova, sumnjivi poduzetnici u politici ili premreženi s politikom, pokušaj korumpiranja medija i državne tvrtke koje pogoduju takvim korupcijskim mrežama.
"Ali ova vlada radi dvostruko više!" pokušat će nas emocionalno ucijeniti Linićevi prijatelji iz Vlade, a sam će Linić u maniri Ive Sanadera, koji nas je uvjeravao kako smo svi sukrivci jer smo živjeli dobro, reći kako je u državu uveden "red".
Nije jasno o kakvome je redu riječ kada je direktna posljedica djelovanja ove vlade smanjenje broja ljudi koji plaćaju porez iz realne zarade i povećanje broja ljudi ovisnih o proračunu? No, time će oni pokušati prikriti pad kreditnog rejtinga ili pak Svjetske banke koja alarmantno poziva na reforme jer je posljednji trenutak za to. Mi ostali ćemo pak uočiti kako se ipod emocionalnih ucjena i nesposobnosti Vlade kriju i neke opasnije tendencije.
Izjava koju je Slavko Linić davno izrekao u intervjuu Jutarnjem listu 2001. godina, a jedan portal podsjetio na nju jučer bi "on (Slavko Linić) krao" i kako "se toga ne srami" dovodi ovoga predstavnika aktualne vlasti u istu ravan s Ankicom Tuđman za koju novac nije bila imovina, njenim unukom koji "mnogo radi" dok je ostatak naroda lijen ili Ivom Sanaderom koji nije vidio ništa suspektno da i on uzme koju kunu provizije, za sebe ili stranku, svejedno je. Ukoliko se pak dokaže kako je Slavko Linić ishodište i kraj aktualnih afera istoznačnica više neće biti niti navodna, pokazat će među kojim je to sojem ljudi regrutirana naša politička elita. Ako prihvatimo tumačenje dijela hrvatskih povjesničara o tome kako svaki krak takve regrutacije vodi prema nekoj od grana službe sigurnosti bivše države moći ćemo reći kako je ova mreža nešto poput kemalističke "duboke države".
Osobno iz svega navedenoga mogu iščitati kako su ovakva koruptivna ponašanja postala pravilo, pogotovo od osamostaljenja do danas, iako slučaj zbog kojega se odvilo aktualno izručenje Perkovića Njemačkoj daje naslutiti kako je toga bilo i ranije.
Demontaža hrvatske inačice "duboke države", u koju su umreženi krakovi sigurnosnih službi, politike, državnih tvrtki, sumnjiva kapitala i medija, imperativ je ozdravljenja ovoga društva. Bez toga, jučerašnje izručenje personifikacije takve "duboke države" neće značiti apsolutno ništa.
Aferu je otkrio portal Index kao odgovor na, kako Matija Babić kaže, pokušaj Linićevog uništenja ovoga portala. Motiv u konačnici nije važan, no sama činjenica kako se na pojedincima vide znakovi panike, pogotovo među Linićevom "topničkom" medijskom podrškom, govori kako iza ovoga dima ima i vatre.
U ovoj aferi imamo sve elemente slučaja Sanader. Imamo visokorangiranog političara prema kojemu su usmjereni svi smjerokazi sumnji, tu su i sumnjivi otpisi dugova, sumnjivi poduzetnici u politici ili premreženi s politikom, pokušaj korumpiranja medija i državne tvrtke koje pogoduju takvim korupcijskim mrežama.
"Ali ova vlada radi dvostruko više!" pokušat će nas emocionalno ucijeniti Linićevi prijatelji iz Vlade, a sam će Linić u maniri Ive Sanadera, koji nas je uvjeravao kako smo svi sukrivci jer smo živjeli dobro, reći kako je u državu uveden "red".
Nije jasno o kakvome je redu riječ kada je direktna posljedica djelovanja ove vlade smanjenje broja ljudi koji plaćaju porez iz realne zarade i povećanje broja ljudi ovisnih o proračunu? No, time će oni pokušati prikriti pad kreditnog rejtinga ili pak Svjetske banke koja alarmantno poziva na reforme jer je posljednji trenutak za to. Mi ostali ćemo pak uočiti kako se ipod emocionalnih ucjena i nesposobnosti Vlade kriju i neke opasnije tendencije.
Izjava koju je Slavko Linić davno izrekao u intervjuu Jutarnjem listu 2001. godina, a jedan portal podsjetio na nju jučer bi "on (Slavko Linić) krao" i kako "se toga ne srami" dovodi ovoga predstavnika aktualne vlasti u istu ravan s Ankicom Tuđman za koju novac nije bila imovina, njenim unukom koji "mnogo radi" dok je ostatak naroda lijen ili Ivom Sanaderom koji nije vidio ništa suspektno da i on uzme koju kunu provizije, za sebe ili stranku, svejedno je. Ukoliko se pak dokaže kako je Slavko Linić ishodište i kraj aktualnih afera istoznačnica više neće biti niti navodna, pokazat će među kojim je to sojem ljudi regrutirana naša politička elita. Ako prihvatimo tumačenje dijela hrvatskih povjesničara o tome kako svaki krak takve regrutacije vodi prema nekoj od grana službe sigurnosti bivše države moći ćemo reći kako je ova mreža nešto poput kemalističke "duboke države".
Osobno iz svega navedenoga mogu iščitati kako su ovakva koruptivna ponašanja postala pravilo, pogotovo od osamostaljenja do danas, iako slučaj zbog kojega se odvilo aktualno izručenje Perkovića Njemačkoj daje naslutiti kako je toga bilo i ranije.
Demontaža hrvatske inačice "duboke države", u koju su umreženi krakovi sigurnosnih službi, politike, državnih tvrtki, sumnjiva kapitala i medija, imperativ je ozdravljenja ovoga društva. Bez toga, jučerašnje izručenje personifikacije takve "duboke države" neće značiti apsolutno ništa.
Izvor: seebiz
