Hrvatska je valjda s priznanjem Palestine spremna čekati dok Netanyahu svoje prijetnje do kraja ne ostvari. Dok Gazu etnički sasvim ne očisti, dok nikakve Palestine više ne bude. Odbijajući u Saboru oporbene zahtjeve za priznanje palestinske države, HDZ je ustvrdio da nije pravi trenutak za takve odluke, objašnjavajući da se tako čuvaju načela
Službeni je Izrael jako zadovoljan vlašću Andreja Plenkovića u Hrvatskoj. Izraelski šef diplomacije Gideon Sa’ar hrvatskom je premijeru promptno zahvalio na prošlotjednoj odluci HDZ-ove većine u Saboru da odbije zahtjev opozicije o hitnom priznanju Palestine. Nije prošao ni prijedlog o uvođenju embarga na izvoz oružja Izraelu. Tako se dogodilo da je nekako istodobno dok je izraelski premijer Benjamin Netanyahu na Općoj skupštini UN-a govorio gotovo pred praznom salom, jer su ga deseci delegacija u znak prosvjeda bojkotirali, njegova ambasadora Garyja Korena za vrijeme saborske rasprave o priznavanju palestinske države primaju u hrvatskom parlamentu. Dok Netanyahu za govornicom u New Yorku napada zapadne zemlje zbog recentnog vala priznavanja Palestine, Koren izražava zadovoljstvo ishodom glasanja u Saboru.
Plenkovićev cinizam
Plenkovićeva je sljedba priznanje Palestine odbila s degutantno ciničnom argumentacijom. Po cinizmu možda usporedivom samo sa stavovima službenog Izraela. Zahtjev stranke Možemo! i dobrog dijela oporbe da hrvatska vlada u roku od dva tjedna pripremi odluku o priznanju Palestine sinhroniziran je s pokušajem stvaranja međunarodnog pritiska kako bi se zaustavio genocid u Gazi i osiguralo propuštanje humanitarne pomoći za tamošnji, ratom i namjernim izgladnjivanjem izmučeni narod. Netanyahu je u UN-u kritizirao recentno ubrzano priznavanje palestinske države, svako dvodržavno rješenje nazivajući ludilom koje nikada neće prihvatiti. Osudio je zapadne zemlje, posebno prozivajući Francusku, Veliku Britaniju, Australiju i Kanadu, optužujući ih da priznavanjem Palestine šalju poruku kako se „ubijanje Židova isplati“. Izrael se bori protiv terorizma, rekao je čovjek pred Međunarodnim kaznenim sudom optužen za ratne zločine, „a vi se borite protiv nas, osuđujete nas, uvodite nam embargo i vodite politički i pravni rat protiv Izraela“. Uglavnom, izraelskom je premijeru bilo kakvo postojanje palestinske države neprihvatljivo, pa pred očima cijelog svijeta, u UN-u, otvoreno najavljuje nastavak svoje nesmiljene ofenzive. Izrael će „završiti posao“ u Gazi, rekao je.
Hrvatska je valjda s priznanjem Palestine spremna čekati dok Netanyahu svoje prijetnje potpuno ne ostvari. Dok Gazu etnički sasvim ne očisti, dok nikakve Palestine više ne bude. Odbijajući u Saboru oporbene zahtjeve o priznanju palestinske države, HDZ je ustvrdio da nije pravi trenutak za takve odluke, objašnjavajući da se tako čuvaju načela, demokracija, procedure i međunarodni poredak. Prijedlog o priznanju, tumačili su, nije utemeljen ni u praksi ni na međunarodnom pravu. Hrvatska je, navodi HDZ, bila priznata kad je imala legitimne granice, referendum, odluku parlamenta, Palestina to nema, ali ima terorističku organizaciju Hamas. Unilateralnom se gestom priznanja, po njima, problem ne rješava. Vladajući nisu u Saboru napadali samo oporbu, nego su pokušali diskreditirati i zemlje koje su Palestinu priznale. Nažalost, kažu, 150 je zemalja podleglo nekakvom nerealnom narativu, ali – unatoč njihovu priznanju palestinske države – stradanja nedužnih civila nisu prestala, taoci nisu oslobođeni, mirovni proces nije pokrenut. Zato je odluku o priznanju Palestine HDZ delegirao Vladi, odnosno premijeru Plenkoviću, prepuštajući mu da „adekvatnu odluku“ donese „u sklopu praćenja međunarodnih aktivnosti i u koordinaciji s ostalim čimbenicima“. Uglavnom, bla-bla-bla… Fraza do fraze, kako bi se kamufliralo da su u ovoj stvari vladajući izabrali biti na krivoj strani povijesti. Komentirajući HDZ-ovu odluku, netko je ovih dana napisao „stranka krvavih ruku“.
Čini se da je jedini razlog zbog kojeg Andrej Plenković tvrdoglavo odbija odluku o priznanju Palestine, činjenica da na njoj inzistiraju predsjednik Milanović i opozicija. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL
Važna odluka
Za sudbinu Gaze i sudbinu palestinskog naroda odluka Hrvatske savršeno je nevažna. Na međunarodnom planu Hrvatska je generalno prilično irelevantna. Jednostavno, svojim stavovima ništa globalno važno ne može određivati. Ali odluka je o priznavanju Palestine važna za Hrvatsku. Sabor ju je iz principijelnih razloga morao donijeti. Kao izraz solidariziranja Hrvatske s narodom koji je izložen kataklizmičkom stradanju. Samo bi Netanyahu takvu ispravnu odluku mogao proglašavati protuizraelskom. Izrael ima pravo na legitimnu obranu, ima pravo na uništenje Hamasa, ali nema pravo na likvidaciju cijelog jednog naroda. Nema pravo na ono što u Gazi već dvije godine radi. Sigurno je da u aktualnoj poplavi priznavanja palestinske države ima i ružnih političkih kalkulacija i pranja savjesti. Cijeli svijet već predugo uglavnom šutke gleda kako Izrael, država u Holokaustu stradalog židovskog naroda, sada u Gazi prakticira genocid. Možda ga u tome ni odluka velikog broja zemalja o priznanju Palestine neće zaustaviti. Možda će praktični učinci biti razočaravajući. Ali takvu je odluku nužno donijeti prije svega iz moralnih razloga. Kao glas savjesti. Priznanje palestinske države danas je prvenstveno pitanje srca. Plenkovićeva vlast pokazuje da srca nema. Njeno odbijanje da u Saboru izglasa odluku kakvu su ovih dana donijele brojne države potpuni je moralni debakl, koji nažalost sramoti cijelu Hrvatsku.
Nemoguće je za Plenkovićevu odluku naći neki valjan argument. Odbijanje priznanja Palestine suprotno je, pokazuju istraživanja, većinskom stavu hrvatske javnosti. Oko 80 posto hrvatskih građana podupire priznanje. Još je začudnije da u ovoj stvari premijer ide kontra gotovo cijelog svijeta. Od 193 zemlje UN-a samo još tridesetak nije priznalo Palestinu. Hrvatska je, suprotno odluci velikog broja europskih zemalja, stala uz SAD, Njemačku i Italiju, koje Netanyahuovoj brutalnoj i zločinačkoj ratnoj politici još nisu okrenule leđa. Američki predsjednik Trump možda zbog svojih javno deklariranih planova da Gazu, očišćenu od njenih ljudi, pretvori u rivijeru. Njemački kancelar vjerojatno zato što smatra da Izrael, kako je sam rekao, „za nas obavlja prljavi posao“. Rat što ga Izrael trenutno vodi u mnogim je aspektima jako prljav, ali je ostalo malo nejasno na koga je sve kancelar Merz mislio kada kaže da ga Netanyahu „za nas“ odrađuje.
Hrvatska je vlada hladna i socijalno neosjetljiva. Premijer zapravo cinična i ledena osoba. Drastično to pokazuje odnosom prema u žive mete pretvorenim patnicima u Gazi, nešto manje napadno i prema vlastitom narodu. Manjak empatije sugerira neke opasne psihološke defekte
Čini se da je jedini razlog zbog kojeg Andrej Plenković tvrdoglavo odbija odluku o priznanju Palestine činjenica da na njoj inzistiraju predsjednik Milanović i opozicija. Tako je odnos prema jednoj teško stradaloj zemlji i jednom genocidu izloženom narodu postao sredstvo za vođenje unutarnjih političkih ratova u Hrvatskoj. Instrument nepomirljivog nadmetanja između šefa države i premijera. Zoran Milanović već je u više navrata izrazio svoju potporu priznanju Palestine, kritički šibajući po ekstremiziranoj Netanyahuovoj vlasti. I prošloga je tjedna s govornice Generalne skupštine UN-a poručio da Hrvatska treba priznati palestinsku državu, naglašavajući da to nije nagrada za Palestince, nego njihovo pravo. Brutalno je jasan bio i u kvalifikaciji događaja u Gazi. „To nije rat, nego pokolj“, rekao je Milanović u New Yorku i spasio dušu. Dok je Plenkovićev ino-ministar Grlić Radman s margina UN-ova zasjedanja kontrirao, tvrdeći da uvjeti za priznanje Palestine još nisu zadovoljeni.
Obračun s Milanovićem
Plenkovićeva je vlast prije mjesec dana asistirala i nedopustivom napadu jednog izraelskog ministra na predsjednika Milanovića. Vanjskopolitički je Netanyahuov ministar Sa’ar za posjeta Zagrebu nahvalio stav hrvatske vlade prema ratu u Gazi, ističući da ona „nije podlegla Hamasovoj propagandi“, dok se na šefa hrvatske države hitnuo blatom, tvrdeći da su njegovi istupi „vrijedni žaljenja“. Gostu je dopušteno da se iz Hrvatske obračunava i s drugim europskim zemljama koje su priznale Palestinu, što se u diplomaciji smatra prilično skandaloznim. Domaćini su njegove bezobrazne ispade odšutjeli. Ministar Grlić Radman s odobravajućim je smiješkom slušao napade izraelskog ministra na predsjednika Milanovića. Umjesto na nepristojnog Sa’ara, premijer se u svojim komentarima također okomio na šefa države. Hrvatska vlada očito nema problema s primanjem predstavnika vlasti koja otvoreno najavljuje da će Izrael sravniti Gazu sa zemljom, nasilno iseliti sve Palestince i anektirati Zapadnu obalu, kako bi bilo kakva palestinska država postala nemoguća.
Odluka je Sabora o odbijanju priznanja Palestine zastrašujuća jer govori o potpunoj indiferentnosti vlasti prema patnjama ljudi. Plenkovićeva vlada demonstrira veliki manjak osjetljivosti na užase koji se u Gazi događaju. Na masovno raseljavanje i ubijanje civila, tisuće likvidiranih mališana, more glađu i protjerivanjem izmučene djece, razaranje svega potrebnog za život ljudi, provođenje taktike spaljene zemlje reagira slabo i mlako, kao da je bujajuća strava Palestine neka sitna nevolja ili zaslužena kazna za Hamasova zvjerstva. Dok se oko pomoći ratom zahvaćenoj Ukrajini spremna mnogo emocionalnije angažirati. Strašna ravnodušnost prema vrtlogu smrti na Srednjem istoku poruka je i domaćim ljudima. Hrvatska je vlada hladna i socijalno neosjetljiva. Premijer zapravo cinična i ledena osoba. Drastično to pokazuje odnosom prema u žive mete pretvorenim patnicima u Gazi, nešto manje napadno i prema vlastitom narodu. Manjak empatije sugerira neke opasne psihološke defekte. Na koncu, uznemirava odluka Sabora da sam sebe, voljom parlamentarne većine, u jednoj tako važnoj temi, kao što je odnos prema genocidu u Gazi, potpuno razvlasti. Nedemokratski je da o stavu Hrvatske odlučuje jedan čovjek, pa makar on obavljao i premijersku funkciju. Takvom se defektnom odlukom mijenja karakter države. Republika Hrvatska postaje autokracija. Ništa novo, ali sve evidentnije.
