Premda je u većinskom vlasništvu države, Vjesnikov neboder je već barem dva desetljeća prepušten nebrizi i propadanju. Smeće se gomilalo, interijer raspadao. Rijetki posjetitelji iz tog su prostora usred grada izlazili potpuno šokirani kataklizmičkim prizorima. Puste katove vlast je koristila kao skladišta registratora, za arhive svojih ministarstava
Nismo mi zapalili Vjesnik, ljutito Andrej Plenković odgovara na pitanja novinara, otklanjajući bilo kakvu odgovornost svoje Vlade za požar koji je protekloga tjedna nekad moćni medijski neboder, već godinama u većinskom vlasništvu države, pretvorio u pougljenisani betonski kostur, koji se zbog ozbiljnih statičkih oštećenja konstrukcije i rizika od nekontroliranog urušavanja što hitnije mora ukloniti. Premijer tvrdi da palež ne govori ništa o stanju u državi. Važno je, po njemu, da nema mrtvih ni ranjenih. Vatra je ugašena, istraga će utvrditi što se točno dogodilo, stručnjaci su preporučili što se s ostacima ostataka može napraviti. Uglavnom čini se da ga pakleni toranj usred Zagreba ne uzbuđuje previše. Ili samo pokušava neugodnu priču što prije zatvoriti?
Nejasnoće u priči o požaru
Vjesnik je rječit primjer kako se Hrvatska odnosi prema svome nacionalnom bogatstvu. Posebno kako se vlasti odnose prema vrijednostima naslijeđenim iz bivše države. Usta puna domoljublja, a praksa devastirajuća. Nebriga ili grabež, uglavnom razaranje i uništavanje onoga što su generacije stvarale. Vjesnik je bio najveća izdavačka kuća u bivšoj Jugoslaviji. Među šest najvećih u cijeloj Europi. Gigant koji je osamdesetih zapošljavao skoro šest tisuća radnika i na tržište cijele države plasirao milijune tiskovina širokog spektra. Nije samo njegov neboder, kako je netko ovih dana primijetio, bio simbol modernizacije u doba socijalizma. Hrvatska je u bivšoj državi, piše Mirko Galić, bila relevantna po svojim novinama, koliko i po kulturi. Devedesetih je, nažalost, uz politički pritisak otvoren i proces privatizacijskog čerupanja firme. Ni matični se dnevni list nije uspio održati. Tiražno jako srozan u prečvrstom zagrljaju s vlašću predsjednika Tuđmana, Vjesnik je definitivno ugašen odlukom Milanovićeve vlade. Kao što su prethodno pokradene i ugašene brojne, nekoć uspješne hrvatske tvornice.
Ni zgradu Vjesnika nisu znali sačuvati. Premda je u većinskom vlasništvu države, neboder je već barem dva desetljeća prepušten nebrizi i propadanju. Smeće se gomilalo, interijer raspadao. Rijetki posjetitelji iz tog su prostora usred grada izlazili potpuno šokirani kataklizmičkim prizorima. Puste katove vlast je koristila kao skladišta registratora, za arhive svojih ministarstava i nekih drugih institucija, Porezne uprave primjerice. S vremena na vrijeme aktiviranje bi se Vjesnika spomenulo u nekom Vladinu dokumentu, ali sve je ostajalo mrtvo slovo na papiru. Tako se i početkom ove godine devastirani kompleks našao na listi 32 nekretnine od strateškog značenja za Hrvatsku, od kojih se, piše, može očekivati značajna korist za državu. A onda je u kišnoj noći početkom prošlog tjedna sve planulo.
Mnogo je nejasnoća, pa i kontradiktornosti u priči o požaru koja se sada iz službenih izvora plasira ili curi u javnost. Otprilike, djeca su se malo zaigrala vatrom, pa je buktinja progutala cijeli neboder. Kriv je, kažu, TikTok izazov. Po uzoru na mlade koji lunjaju po napuštenim objektima i svoje avanture snimaju i objavljuju na društvenim mrežama, dva su zagrebačka klinca odlučila upasti u Vjesnik, ali se zbog nekih metalnih ploča nisu mogli probiti do vrha, pa su u pomoć pozvali svoje jedva punoljetne frendove. Ni oni nisu uspjeli svladati prepreku, pa su zapalili kutiju s nekim papirima i onda su se – kad je ozbiljno planulo – svi razbježali. Vatrogasce nisu zvali u strahu od policije.
Plenkovićeva je vlada upravo odlučila povući još jedan katastrofalan, prema javnom dobru neprijateljski potez. Saboru je na usvajanje poslala paket zakona o prostornom uređenju. Komora arhitekata tvrdi da bi zakoni mogli uzrokovati ozbiljnu prostornu, društvenu i financijsku štetu
Nije jasno koliko je osoba na koncu u kritičnom vremenu tulumarilo po Vjesniku. Čini se da ih je bilo malo veća gomilica. Još je manje jasno kako su se satima mogli prešetavati neboderom, piti i razbijati, a da to nitko ne primijeti. Ni čuvari objekta ni sigurnosni alarmi. Ali o drugim se adresama, koje bi za požar također mogle biti odgovorne, uopće ne govori. S jedne strane, sva se krivnja svaljuje na mlade hahare. Na dvojicu 18-godišnjaka koji se terete za teška kaznena djela protiv opće sigurnosti. S druge strane, i njihov se krimen na neki način pokušava ublažiti, možda i ekskulpirati. Mediji prenose da je riječ o uzornim i dosad neproblematičnim učenicima, iz dobrih i uglednih obitelji. Jedan utjecajni dnevnik piše da ih je drama oko metalnih zapreka jako revoltirala, pa su slučajno spalili neboder. Otprilike, gurneš ruku u lavlja usta i onda je zvijer sasvim slučajno rastrga.
Objekt nečuvan i nezaštićen
O sustavu se zaštite još uvijek ništa pouzdano ne zna. Premijer tvrdi da je zgrada Vjesnika imala i upravitelja, i zaštitarsku službu, i osiguranje. Ministar državne imovine Branko Bačić, prilično unezvijereno pere ruke ponavljajući da je država s ostalim suvlasnicima napravila sve što je po propisima trebala učiniti. Ali požar je prijavio jedan građanin. A ne čuvar. Nikakvi se alarmi nisu oglasili. Protupožarna je zaštita bila nikakva. Dva zaštitara u nekoliko sati uskočkog divljanja po neboderu ništa nisu uspjeli primijetiti. Vatrogasci ih u svojim izvještajima uopće ne spominju. Otkrivaju, međutim, da je zapušteni i propadanju prepušteni toranj bio bez osnovnih mjera zaštite, s neadekvatnim protupožarnim elementima. Objekt je, sudeći po svemu, bio nečuvan i nezaštićen. Na izvol’te svakome tko je poželio ući. Ni elementarni sustavi zaštite od požara nisu postojali ili nisu funkcionirali. Izgleda da se nisu samo djeca zaigrala šibicama. Država im je nebrigom o svojem vlasništvu dodavala zapaljiva sredstva. Nije Vlada zapalila Vjesnik, obranaški se žesti Plenković. Vlada je svojim nečinjenjem stvorila za palež pogodnu situaciju. Ostavka ili smjena ministra Bačića najmanje je što bi premijer sa žigicama morao napraviti.
Jako su intrigantni još neki, u javnosti prilično zanemareni aspekti cijelog slučaja. Poput onoga da je baš nedavno vrijednost na koju je Vjesnikov kompleks osiguran višestruko povećana, sa 7,5 na 53,5 milijuna eura. Ili činjenice da je nekretnina bila opterećena brojnim hipotekama. Milijunima eura sudskih zabilježbi, zbog starih dugova i zbog uzimanja novih zajmova. Tek se sada počinje kopati po informacijama da među suvlasnicima već duže vrijeme cirkuliraju planovi o izgradnji velike poslovno-stambene zone na mjestu nebodera. Lokacija je prestižna, financijski bi se sjajno mogla iskoristiti. Rušenje Vjesnika, odnosno požar koji je uništio Vjesnik, idu na ruku takvim idejama.
Zakon o novoj privatizaciji
Kremiranje se sjedišta nekadašnjeg medijskog giganta odvijalo pred kamerama, u direktnom prijenosu, ali mnogi su naslijeđeni velikani likvidirani u tišini, daleko od očiju javnosti. Baš nekako u vrijeme paljenja Vjesnika hrvatska je vlada donijela odluku o definitivnom gašenju Brodarskog instituta, elitne znanstvene institucije, formirane prije skoro 80 godina. Institut je nekada smatran pravim tehnološkim čudom. S vrhunskim kadrovima, laboratorijem i golemim bazenima u kojima su se testirale podmornice, raketne topovnjače i slična sofisticirana plovila. Prije dva desetljeća ustanova je bila proglašena zaštićenim kulturnim dobrom. Ali, umjesto zaštite i brige, Brodarski je godinama izvrgnut mrcvarenju. U trenutku kad se u Hrvatskoj i u Europi značajno povećavaju ulaganja u obranu, Institut koji je nekoć imao NATO certifikat za vojnu industriju ide u likvidaciju. Interes za prostor koji mu je pripadao pokazao se većim i važnijim od interesa države da tako prestižnu instituciju sačuva od propadanja. Nekretnine su već raskomadane između više ministarstava. Kao da velikog Brodarskog instituta i njegove pameti nikada nije ni bilo.
Pohodi se destrukcije tu ne završavaju. Plenkovićeva je vlada upravo odlučila povući još jedan katastrofalan, prema javnom dobru neprijateljski potez. Saboru je na usvajanje poslala paket zakona o prostornom uređenju. Premda se kompletna stručna javnost digla na noge, upozoravajući da će se prostor, kao najvrjedniji resurs kojim – uz ljude – Hrvatska raspolaže, tim zakonima dodatno unerediti. Govori se o opasnosti stvaranja prostornog kaosa. Komora arhitekata tvrdi da bi zakoni mogli uzrokovati ozbiljnu prostornu, društvenu i financijsku štetu. Po njima, novi model ne ubrzava i ne poboljšava sustav prostornog uređenja, nego ga dodatno degradira i razgrađuje i otvara mogućnost da državna vlast, mimo lokalne samouprave, pogoduje pojedinačnim i privatnim interesima na račun javnog i zajedničkog dobra. Opozicija ga sasvim ispravno naziva zakonom o novoj privatizaciji, što će reći o novoj otimačini u režiji vladajućeg HDZ-a. Politički kolumnisti (Jurica Pavičić) govore o najkontroverznijim i najzloćudnijim aktima koje je Plenkovićeva administracija proizvela. Spaljeni Vjesnik možda i nije najveća lomača koju ćemo gledati. Izgleda da bi iza Andreja Plenkovića spaljena zemlja mogla ostati.
